NJ 26.X.-FAZ-STABILIZACIJSKI SPORAZUM

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 26. X. 2001. Između svjetla i sjene "Prošle su dobre dvije godine od utemeljenja Stabilizacijskog sporazuma za jugoistočnu Europu. Dovoljno vremena da bi se napravila bilanca i postavilo pitanje je li sporazum ispunio očekivanja ili su potrebne izmjene da bi se povećala njegova djelotvornost. Ocjena se nameće i stoga što je prva faza međunarodnog angažmana u regiji neposredno pred svršetkom. To je još naglašenije zbog odluke prvog koordinatora Stabilizacijskog sporazuma Bode Hombacha da ode na kraju godine. Stabilizacijski je sporazum poslije krvavih ratova u Bosni i Hercegovini i na Kosovu od država G-7 dobio zadaću da uz pomoć regionalnih programa i regionalne suradnje u zemljama jugoistočne Europe unaprijedi demokraciju, poštivanje ljudskih prava i ustrajan razvitak i time ih brižljivo pripremi za približavanje Europskoj uniji (EU). Za taj preambiciozni katalog zadaća kojega bi sporazum trebao ostvariti u uskoj suradnji s OESS-om, Ujedinjenim narodima, NATO-om, međunarodnim financijskim organizacijama i drugim regionalnim inicijativama, od početka su dakako, nedostajale pretpostavke. Da je sve 'previše zamršeno, preteško, bez jasnih prioriteta', rečeno je već uskoro kad su Stabilizacijskom sporazumu povjerene velike zadaće, ali je administrativno, financijski i politički održavan slabo. Jedva nešto više od prazne ljuske preko koje je u proces pomoći uvučena dodatna - i za mnoge - nepotrebna birokratska razina. Samo na početak programa brzog početka, jugoistočni su Europljani morali čekati više od devet mjeseci. I usredotočenost na infrastrukturne projekte, dok su zahtjevi malih i srednjih poduzeća kao i stvaranje ugodne ulagačke klime do sada zanemareni, stalno je izazivala prigovore. Zbog makedonske krize Stabilizacijski je sporazum okrivljen da se premalo brinuo za prevenciju krize i za smirivanje etničkih sukoba. Temelje sporazuma uzdrmao je naposljetku i prigovor da se odlukom EU-a da u skupinu zemalja pristupnica uključi i Rumunjsku i Bugarsku i za ostale zemlje jugoistočne Europe otvori proces stabilizacije i pridruživanja, posve izmijenio regionalni okoliš a time i logika Stabilizacijskog sporazuma i njegova regionalna nakana. Budući da 'svjetionik Europa' i dalje ubrzava sve regionalne napore, Stabilizacijski je sporazum nepotreban. Taj temeljni pomak pojašnjava prijedloge europskog Parlamenta da se ured za koordinaciju ukine i da se zadaće Stabilizacijskog sporazuma podrede Povjerenstvu EU-a. Ne samo u Europskom parlamentu čuju se mišljenja da u regiji postoji previše međunarodnih inicijativa i dvostrukog rada. Istodobno, uz iznimku nekih europskih zastupnika, nitko ozbiljno ne misli ukinuti Stabilizacijski sporazum zajedno s njegovim koordinatorom. Također treba reći da su Stabilizacijski sporazum i njegov koordinator Hombach postigli znatne uspjehe. Kao veliki napredak treba primjerice spomenuti da se čini da su mržnja i nepovjerenje prevladani, da odgovorni opet međusobno razgovaraju i spremni su razmišljati o prekograničnim projektima. I shvaćanje da individualna utakmica za članstvo u EU donosi daleko manje nego zajednička priprema za veliki cilj, treba pripisati pedagoškom djelovanju Stabilizacijskog sporazuma. Čak se i usredotočenje na infrastrukturu zbog siromašne opreme regije može opravdati kao srednjoročno razumno ulaganje. Zbog visoke nezaposlenosti i dubokog siromaštva treba dakako više nego do sada napraviti za unaprjeđenje privatnog sektora i inozemna ulaganja. Bez dobrih transportnih putova i dostatne opskrbe energijom ne razvija se ni privatni sektor. Bez djelotvorne pomoći Stabilizacijskog sporazuma ne bi u ljeti bio potpisan ni memorandum kojim se jugoistočne europske zemlje obvezuju na liberalizaciju trgovine do kraja 2002. Kao odgovor na kritiku, Stabilizacijski je sporazum još u lipnju ove godine izradio prijedloge kako posao jače nego do sada usmjeriti na neke malobrojne prioritete. Regiji i djelotvornosti Stabilizacijskog sporazuma još bi više koristilo kad bi se donatori mogli složiti o tomu da rad Stabilizacijskog sporazuma uže i skladnije povežu sa strategijom integracije regije u EU", piše Carola Kaps.