DE-E-SPORAZUMI-Politika NJ 29.X.-DIE WELT-HOMBACHOVA JUGOISTOČNA ZONA SLOBODNE TRGOVINE NJEMAČKADIE WELT29. X. 2001.Uspješna priča očekuje svoj nastavak"Nekim važnim postignućima Bodo Hombach je iza sebe ostavio postupak EU-a.
Normalno traje oko osam godina dok bruxellesko Povjerenstvo EU-a isplati novac za projekte i pomoć. Hombach je naprotiv svojim Stabilizacijskim sporazumom za jugoistočnu Europu za samo dvije godine uspio progurati 80 posto od oko 250 planiranih projekata obnove Balkana. Od 1999. u ratom razorene zemlje jugoistočne Europe doteklo je 20 milijarda eura, polovica od toga izravno je otišla Hombachovom Stabilizacijskom sporazumu.Zbog te uspješne bilance i međunarodnog priznanja Hombachovom radu, ministrima vanjskih poslova EU-a danas neće biti lako pronaći odgovarajućeg nasljednika pozamašnom balkanskom koordinatoru koji iduće godine odlazi u njemačku izdavačku grupu WAZ.Na početku je novostvoreni ured slovio kao sinekura za nečasno otpuštenog kancelarovog ministra Hombacha. No u međuvremenu se Stabilizacijski sporazum razvio u jaku agenciju. Sa svega 35 suradnika, Hombachov ured ne prikuplja samo oko tri milijarde eura godišnje za gospodarske projekte i pomoć u razvitku. Osim toga radi
NJEMAČKA
DIE WELT
29. X. 2001.
Uspješna priča očekuje svoj nastavak
"Nekim važnim postignućima Bodo Hombach je iza sebe ostavio
postupak EU-a. Normalno traje oko osam godina dok bruxellesko
Povjerenstvo EU-a isplati novac za projekte i pomoć. Hombach je
naprotiv svojim Stabilizacijskim sporazumom za jugoistočnu Europu
za samo dvije godine uspio progurati 80 posto od oko 250 planiranih
projekata obnove Balkana. Od 1999. u ratom razorene zemlje
jugoistočne Europe doteklo je 20 milijarda eura, polovica od toga
izravno je otišla Hombachovom Stabilizacijskom sporazumu.
Zbog te uspješne bilance i međunarodnog priznanja Hombachovom
radu, ministrima vanjskih poslova EU-a danas neće biti lako pronaći
odgovarajućeg nasljednika pozamašnom balkanskom koordinatoru
koji iduće godine odlazi u njemačku izdavačku grupu WAZ.
Na početku je novostvoreni ured slovio kao sinekura za nečasno
otpuštenog kancelarovog ministra Hombacha. No u međuvremenu se
Stabilizacijski sporazum razvio u jaku agenciju. Sa svega 35
suradnika, Hombachov ured ne prikuplja samo oko tri milijarde eura
godišnje za gospodarske projekte i pomoć u razvitku. Osim toga radi
i na demokratizaciji regije i stvara sporazume o suradnji. Tomu
pripada i izgradnja jugoistočne europske zone slobodne trgovine od
2002. čija se ekonomska vrijednost još ne može procijeniti dovoljno
visoko.
Ipak se djelotvornost Stabilizacijskog sporazuma često osjeća kao
trn u oku trome EU-ove birokracije. Tako je stalno Bruxelles
samostalni Hombachov ured želio priključiti povjerenstvu vanjskih
poslova EU-ovog diplomata Chrisa Pattena. Ta je težnja dobila
dodatni poticaj od sadašnje krize rasute europske vanjske politike
koju kritiziraju da je od 11. rujna osobito nekoordinirana. Zahtjev
da se četvoricu europskih vanjskih političara - Javiera Solanu,
Chrisa Pattena, Guenthera Verheugena i Bodu Hombacha - jače poveže,
u Bruxellesu je glasniji nego ikada. No Hombachov ured ih nije
uslišao.
Jer u jednom dopisu Solane i Pattena koji danas odlazi ministrima
vanjskih poslova EU-a u Luksemburgu, više nema ni riječi o
integraciji Stabilizacijskog sporazuma u Povjerenstvo EU-a. Taj
zahtjev kojega ponajprije postavlja Parlament EU-a, dijametralno
je suprotan načinu organizacije Hombachova ureda. Otkako je
Savezna Republika na koelnskom vrhu EU-a 1999. oživotvorila
Stabilizacijski sporazum, u fondu za razvitak ratom razorenih
balkanskih zemalja sudjelovalo je više od 40 zemalja i
organizacija. Među njih se osim država jugoistočne Europe, EU-a
NATO-a, OESS-a ubrajaju i međunarodne financijske ustanove te
Japan, Kanada, Norveška, Rusija, Mađarska i Švicarska. EU je na taj
način samo jedan od mnogih partnera u sporazumu, iako jedan od
najutjecajnijih. Osim toga kao posebna prednost slovi što
balkanske države nisu molitelji nego ravnopravni partneri u
savezu.
Iako se kao o možebitnom nasljedniku nagađa o bivšem njemačkom
ministru obrane Volkeru Rueheu, malo tko vjeruje da će ministar
vanjskih poslova Fischer opet predložiti Nijemca. 'Ured nije
njemačko nasljedno dobro', kaže jedan njemački diplomat u
Bruxellesu. Zbog živog zanimanja Talijana za taj položaj, prije
treba računati na kandidata iz sredozemnih zemalja. O novoj postavi
treba odlučiti do kraja godine, jer organizaciji inače prijeti
raspad", izvješćuje Michael Moenninger.