US-IL-GB-TERORIZAM-Vlada-Terorizam-Organizacije/savezi RFE 24. X. KEANE O TERORIZMU RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE24. X. 2001.Direktor centra za demokraciju na Westminterskom sveučilištu u Londonu profesor John Keane: mogu zamisliti da
Ariel Sharon podijeli zatvorsku sobu sa Slobodanom Miloševićem. Razgovor vodio Dragan Štavljanin.- Nakon terorističkih napada od 11. rujna i izvješća o antraksu građani, posebice na Zapadu, plaše se da se to može proširiti i da se nitko ne može osjećati stoposto sigurnim. Je li to očekivano osjećanje, imajući u vidu posljedice koje nitko ne može u ovom trenutku predvidjeti? = Najsigurnijih učinak je strah. Oni su pogodili ravno u srce mnogih ljudi u svetu, posebice u SAD-u i, unatoč najvećoj istrazi i prikupljanju obavještajnih podataka u povijesti američke republike, mnogi građani sada priznaju da su uhvaćeni u mrežu različitih strahova. Oni govore o dubokoj neizvjesnosti, kako, kada i mogu li se novi napadi dogoditi i mnogi koji su dovoljno stari da se sjete, kažu da se osjećaj straha i bojazni može usporediti sa strahom od sukoba nuklearnim oružjem na početku 'hladnog rata'. Ako je cilj ovih ubojitih napada na Ameriku bio izazvati neizvjesnost, strah, oni su uglavnom bili uspješni, uspješniji od bilo čega što je
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
24. X. 2001.
Direktor centra za demokraciju na Westminterskom sveučilištu u
Londonu profesor John Keane: mogu zamisliti da Ariel Sharon
podijeli zatvorsku sobu sa Slobodanom Miloševićem. Razgovor vodio
Dragan Štavljanin.
- Nakon terorističkih napada od 11. rujna i izvješća o antraksu
građani, posebice na Zapadu, plaše se da se to može proširiti i da se
nitko ne može osjećati stoposto sigurnim. Je li to očekivano
osjećanje, imajući u vidu posljedice koje nitko ne može u ovom
trenutku predvidjeti?
= Najsigurnijih učinak je strah. Oni su pogodili ravno u srce mnogih
ljudi u svetu, posebice u SAD-u i, unatoč najvećoj istrazi i
prikupljanju obavještajnih podataka u povijesti američke
republike, mnogi građani sada priznaju da su uhvaćeni u mrežu
različitih strahova. Oni govore o dubokoj neizvjesnosti, kako,
kada i mogu li se novi napadi dogoditi i mnogi koji su dovoljno stari
da se sjete, kažu da se osjećaj straha i bojazni može usporediti sa
strahom od sukoba nuklearnim oružjem na početku 'hladnog rata'. Ako
je cilj ovih ubojitih napada na Ameriku bio izazvati neizvjesnost,
strah, oni su uglavnom bili uspješni, uspješniji od bilo čega što je
promatrač događaja od 11. rujna mogao predvidjeti.
- Znajući da u ovoj fazi snažne zračne napade izvode britanske i
američke snage u Afganistanu, može li, govorim iz političkog kuta,
ovaj rat protiv terorizma biti dobiven?
= Ne tako lako. Mnogima je jasno, prije svega u krugovima razumnih,
da je to dugoročni problem. Terorizam se može opisati kao zmajevi
zubi koje je posijao Kadmos. Junak grčke mitologije, brat princeze
Europe koja je nestala se tragajući za njom sukobio sa zmajem.
Ubivši ga po nagovoru boginje Atene, bacio je zmajeve zube po zemlji
iz kojih su ubrzo izrasli naoružani ljudi koji su se međusobno
počeli ubijati. Teror dakle sam sebe generira. Poznato je da su SAD
aktivno pomagale vojne strukture u Afganistanu čiji se dio sada
okrenuo protiv SAD-a. Znamo također da tehnički govoreći postoji
mnogo novih načina na koji teroristi mogu napadati. Sve je jasnije
da postoji neograničen potencijal izvođenja terorističkih akcija
na najjednostavniji način, a da su sredstva za njihovo sprječavanje
ograničena. Američka i britanska izravna akcija u Afganistanu imat
će vrlo neizvjesne posljedice i nije ih moguće predvidjeti u ovom
trenutku. Ali nitko ne može zamisliti da će biti stavljena točka na
terorizam i njegovu infrastrukturu jer je ona globalna, što je
jedna od poruka od 11. rujna.
- Mnogi ljudi osjećaju, kao što ste rekli, neizvjesnost, bojazan,
strah. Građani, prije svega na Zapadu, najvidljivija su meta. S
druge strane, teroristi i oni koji ih podržavaju prilično su odani
svojim ciljevima, čak spremni žrtvovati svoj život. Je li na djelu,
ako ne sukob civilizacija u terminima koje koristi Samuel
Huntington, onda nepomirljivih mentaliteta?
= Po jednoj školi mišljenja riječ je o novom tipu terorista koji su
potpuno vražji, zli, a istodobno vrlo obrazovani i vrlo skloni
samoubilačkim akcijama, bez ikakvih stvarnih motiva za izvršenje
zločina ove vrste. Ja mislim da potpuno podcjenjuju, što bi netko
mogao reći, razumljive motive onih koji su izvršili ova djela.
Druga mogućnost, interpretacija, spomenuli ste Samuela
Huntingtona, ta teza koja podrazumijeva sukob civilizacija nije
sama po sebi pod znakom pitanja imajući u vidu činjenice, već je i
uvredljiva i dio teškoća, ako se ove akcije 11. rujna njihove
posljedice, vide kao simptom nemogućnosti dvije civilizacije,
zapadnog kršćanstva s jedne, i islama s druge strane, da žive
zajedno. To znači nešto nalik pozivu na križarski pohod, nešto
slično što je nažalost predsjednik Bush rekao nekoliko dana nakon
napada, što ja ne prihvaćam i to mora biti odbačeno. I zaista treba
vidjeti - protiv ove dvije interpretacije - podsjetimo se da je
Islam nekada bio velika civilizacija, veća u jednom trenutku nego
što je bila europska, koja je spasila europsku civilizaciju da ne
padne u zaborav i tamu ? podsjetimo se samo da su islamski mislioci
sačuvali mnoga djela antičke Grčke bez čijeg bi doprinosa tijekom
višestoljetnog opadanja europske civilizacije nakon propasti
rimskog carstva ? ta dostignuća pala u zaborav. Tako su
Aristotelova djela bila spašena. Unutar islamske civilizacije u
određenim krugovima postoji osjećaj poniženosti od strane Zapada,
tretman Palestinaca je simptomatičan, znači osjećaj pada i skoro
poraza, i na temelju toga pokušava se ponovo iščitavati Kuran te
angažirati u nasilnoj formi Džihada. Problem je kako geopolitički
oblikovati novi oblik saveza između takozvanog Zapada i svijeta
Islama.
- U tom su smislu teroristi poslali neku vrstu poruke, pored ovih
katastrofalnih posljedica napada 11. rujna. S druge, strane, drži
se da je terorizam i neka vrsta komunikacije. Koju vrstu poruke su
teroristi željeli poslati Zapadu?
= Islam, svijet muslimanskih društva ne želi biti ponižavan, ne
želi kleknuti bespomoćno već će reagirati nasilno ako je potrebno,
zbog poštovanja, zbog podjele moći. U tom smislu, ako sam u pravu,
onda je simbolizam zapadne reakcije vrlo važan. Početak rata u
Afganistanu ne obećava mnogo. Pozitivni simboli morali bi
uključiti nešto oko okupacije Jerusalema, pozabaviti se Izraelcima
i ja mogu zamisliti da Ariel Sharon podjeli zatvorsku sobu sa
Slobodanom Miloševićem. Tome bi toplo pljeskali muslimani svijeta,
od Maroka do Indonezije i Filipina.
- Mnogo je izvješća o ljudima koji ne vole i ne osjećaju se opušteno
i sigurno ako se nađu u istom zrakoplovu i drugim javnim mjestima s
ljudima muslimanskog porekla. Znači li to da će se ljudi dijeliti na
osnovu toga, da će nova homogenizacije jačati, da će umjereni,
liberalni, posebice na muslimanskoj strani, biti
marginalizirani?
= Takva islamofobija je na prvi pogled razumljiva. Ali mislim da ima
mnogo pretjerivanja u tim izvješćima. Za mene je najupečatiljivije
i najvažnije da su u SAD-u, Europskoj uniji, Australiji, Aziji,
Japanu trenutno relativno suzdržane reakcije i vlasti i civilnog
društva. Mislim da je to iznenađujući razvitak, ako sam u pravu.
Iznenađujući zato što je razina suzdržanosti, odbijanje da se
označe svi muslimani kao neprijatelji vrlo ohrabrujuća.
- Ali s druge strane prostor za umjerene na muslimanskoj strani,
držim, da je prilično sužen u ovom trenutku?
= Strah da će biti sužen bez sumnje postoji. I sigurno predstavlja
opasnost u sadašnjem kontekstu. Da se vratim na ono što sam rekao o
potrebi razlikovanja političkog spektra unutar islamskih društava
da je prostor djelovanja ograničen. Ključno pitanje je kako će SAD
djelovati dalje. Kao i sve prijašnje sile koje su dominirale one su
na iskušenju da se ponašaju bezobzirno, da podlegnu oholosti, da
budu arogantne. Mislim da ako u sljedećem razdoblju SAD bude
djelovao na spomenuti način, to će sasvim sigurno imati
destabilizirajuće globalne posljedice na Bliskom istoku gdje je
najveća koncentracija diktatura na zemlji. S druge strane, može se
zamisliti da SAD djeluje odgovornije u cilju ubrzanja građenja
globalne strukture upravljanja. Mi nemamo međunarodni krivični sud
zato što su SAD do sada tome oponirale. Ne postoji globalni vojni i
policijski aparat. Drugim riječima, ne postoje sredstva za zaštitu
stanovništva svijeta od nekog hobbesovskog straha koji stvara
terorizam. Veliko geopolitičko pitanje je hoće li SAD raditi za
kozmopolitsku infrastrukturu i globalne institucije vladanja koje
sada nemamo.
- S druge strane raširena neizvjesnost, čak i strah, može izazvati
neku vrstu političke pasivnosti građana, što može omogućiti
izgovor vladama, naročito u zemljama krhkog demokratskog sustava
kao što su tranzicijske da se ne bave ključnim političkim pitanjima
kao što su gospodarske reforme i demokratizacija. Mislite li da je
ta opasnost realna?
= Sigurno je realna. Mogu se ponovo vidjeti simptomi u SAD-u,
nazovimo to hobbesovskim rješenjem, da jača kontrola vlade, da jača
etatizam što nije pozitivno sa stajališta demokracije ni u kojem
smislu. Strah ima nepredvidive posljedice i mi znamo, kao što to
izvorna latinska izreka kaže da može ojačati krila i da oni koji se
boje mogu razviti sposobnosti za akciju i hrabrost, za koju nisu
znali da posjeduju. Ima mnogo popularne literature o tehnikama
prevladavanja straha. Strah može potaći hrabrost. Hrabrost u
pojedinim stanjima može potaći odvažna djela nesvojstvena
uobičajenim prilikama i ponašanju ljudi. Ne znam je li srednjoročno
ili dugoročno, ali ono što se desilo 11. rujna SAD-u i njenim
saveznicima može imati pozitivni učinak buđenja građana da budu
zainteresiraniji za politiku, da hrabrije razmišljaju o
demokratskoj strukturi i nepravdi svugdje na svetu. Ali nema sumnje
da je to moguće. Revolucija u Srbiji u listopadu 2000. to potvrđuje.
Hoće li SAD biti spreman okrenuti se od sebičnih vanjskopolitičkih
interesa prema više strateškom razmišljanju o jačanju
kozmopolitskih institucija i preživljavanju i poticanju
demokratskih struktura i otvorenog društva na globalnoj razini ? na
to pitanje još nema odgovora i treba pozorno promatrati američki
odgovor jer mislim da je to ključno - može li 11. rujan na dulje
staze imati pozitivan demokratski učinak na dio čovječanstva koji
ne pripada postojećem demokratskom bloku.
(RFE)