RFE 24. X. KEANE O TERORIZMU

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 24. X. 2001. Direktor centra za demokraciju na Westminterskom sveučilištu u Londonu profesor John Keane: mogu zamisliti da Ariel Sharon podijeli zatvorsku sobu sa Slobodanom Miloševićem. Razgovor vodio Dragan Štavljanin. - Nakon terorističkih napada od 11. rujna i izvješća o antraksu građani, posebice na Zapadu, plaše se da se to može proširiti i da se nitko ne može osjećati stoposto sigurnim. Je li to očekivano osjećanje, imajući u vidu posljedice koje nitko ne može u ovom trenutku predvidjeti? = Najsigurnijih učinak je strah. Oni su pogodili ravno u srce mnogih ljudi u svetu, posebice u SAD-u i, unatoč najvećoj istrazi i prikupljanju obavještajnih podataka u povijesti američke republike, mnogi građani sada priznaju da su uhvaćeni u mrežu različitih strahova. Oni govore o dubokoj neizvjesnosti, kako, kada i mogu li se novi napadi dogoditi i mnogi koji su dovoljno stari da se sjete, kažu da se osjećaj straha i bojazni može usporediti sa strahom od sukoba nuklearnim oružjem na početku 'hladnog rata'. Ako je cilj ovih ubojitih napada na Ameriku bio izazvati neizvjesnost, strah, oni su uglavnom bili uspješni, uspješniji od bilo čega što je promatrač događaja od 11. rujna mogao predvidjeti. - Znajući da u ovoj fazi snažne zračne napade izvode britanske i američke snage u Afganistanu, može li, govorim iz političkog kuta, ovaj rat protiv terorizma biti dobiven? = Ne tako lako. Mnogima je jasno, prije svega u krugovima razumnih, da je to dugoročni problem. Terorizam se može opisati kao zmajevi zubi koje je posijao Kadmos. Junak grčke mitologije, brat princeze Europe koja je nestala se tragajući za njom sukobio sa zmajem. Ubivši ga po nagovoru boginje Atene, bacio je zmajeve zube po zemlji iz kojih su ubrzo izrasli naoružani ljudi koji su se međusobno počeli ubijati. Teror dakle sam sebe generira. Poznato je da su SAD aktivno pomagale vojne strukture u Afganistanu čiji se dio sada okrenuo protiv SAD-a. Znamo također da tehnički govoreći postoji mnogo novih načina na koji teroristi mogu napadati. Sve je jasnije da postoji neograničen potencijal izvođenja terorističkih akcija na najjednostavniji način, a da su sredstva za njihovo sprječavanje ograničena. Američka i britanska izravna akcija u Afganistanu imat će vrlo neizvjesne posljedice i nije ih moguće predvidjeti u ovom trenutku. Ali nitko ne može zamisliti da će biti stavljena točka na terorizam i njegovu infrastrukturu jer je ona globalna, što je jedna od poruka od 11. rujna. - Mnogi ljudi osjećaju, kao što ste rekli, neizvjesnost, bojazan, strah. Građani, prije svega na Zapadu, najvidljivija su meta. S druge strane, teroristi i oni koji ih podržavaju prilično su odani svojim ciljevima, čak spremni žrtvovati svoj život. Je li na djelu, ako ne sukob civilizacija u terminima koje koristi Samuel Huntington, onda nepomirljivih mentaliteta? = Po jednoj školi mišljenja riječ je o novom tipu terorista koji su potpuno vražji, zli, a istodobno vrlo obrazovani i vrlo skloni samoubilačkim akcijama, bez ikakvih stvarnih motiva za izvršenje zločina ove vrste. Ja mislim da potpuno podcjenjuju, što bi netko mogao reći, razumljive motive onih koji su izvršili ova djela. Druga mogućnost, interpretacija, spomenuli ste Samuela Huntingtona, ta teza koja podrazumijeva sukob civilizacija nije sama po sebi pod znakom pitanja imajući u vidu činjenice, već je i uvredljiva i dio teškoća, ako se ove akcije 11. rujna njihove posljedice, vide kao simptom nemogućnosti dvije civilizacije, zapadnog kršćanstva s jedne, i islama s druge strane, da žive zajedno. To znači nešto nalik pozivu na križarski pohod, nešto slično što je nažalost predsjednik Bush rekao nekoliko dana nakon napada, što ja ne prihvaćam i to mora biti odbačeno. I zaista treba vidjeti - protiv ove dvije interpretacije - podsjetimo se da je Islam nekada bio velika civilizacija, veća u jednom trenutku nego što je bila europska, koja je spasila europsku civilizaciju da ne padne u zaborav i tamu ? podsjetimo se samo da su islamski mislioci sačuvali mnoga djela antičke Grčke bez čijeg bi doprinosa tijekom višestoljetnog opadanja europske civilizacije nakon propasti rimskog carstva ? ta dostignuća pala u zaborav. Tako su Aristotelova djela bila spašena. Unutar islamske civilizacije u određenim krugovima postoji osjećaj poniženosti od strane Zapada, tretman Palestinaca je simptomatičan, znači osjećaj pada i skoro poraza, i na temelju toga pokušava se ponovo iščitavati Kuran te angažirati u nasilnoj formi Džihada. Problem je kako geopolitički oblikovati novi oblik saveza između takozvanog Zapada i svijeta Islama. - U tom su smislu teroristi poslali neku vrstu poruke, pored ovih katastrofalnih posljedica napada 11. rujna. S druge, strane, drži se da je terorizam i neka vrsta komunikacije. Koju vrstu poruke su teroristi željeli poslati Zapadu? = Islam, svijet muslimanskih društva ne želi biti ponižavan, ne želi kleknuti bespomoćno već će reagirati nasilno ako je potrebno, zbog poštovanja, zbog podjele moći. U tom smislu, ako sam u pravu, onda je simbolizam zapadne reakcije vrlo važan. Početak rata u Afganistanu ne obećava mnogo. Pozitivni simboli morali bi uključiti nešto oko okupacije Jerusalema, pozabaviti se Izraelcima i ja mogu zamisliti da Ariel Sharon podjeli zatvorsku sobu sa Slobodanom Miloševićem. Tome bi toplo pljeskali muslimani svijeta, od Maroka do Indonezije i Filipina. - Mnogo je izvješća o ljudima koji ne vole i ne osjećaju se opušteno i sigurno ako se nađu u istom zrakoplovu i drugim javnim mjestima s ljudima muslimanskog porekla. Znači li to da će se ljudi dijeliti na osnovu toga, da će nova homogenizacije jačati, da će umjereni, liberalni, posebice na muslimanskoj strani, biti marginalizirani? = Takva islamofobija je na prvi pogled razumljiva. Ali mislim da ima mnogo pretjerivanja u tim izvješćima. Za mene je najupečatiljivije i najvažnije da su u SAD-u, Europskoj uniji, Australiji, Aziji, Japanu trenutno relativno suzdržane reakcije i vlasti i civilnog društva. Mislim da je to iznenađujući razvitak, ako sam u pravu. Iznenađujući zato što je razina suzdržanosti, odbijanje da se označe svi muslimani kao neprijatelji vrlo ohrabrujuća. - Ali s druge strane prostor za umjerene na muslimanskoj strani, držim, da je prilično sužen u ovom trenutku? = Strah da će biti sužen bez sumnje postoji. I sigurno predstavlja opasnost u sadašnjem kontekstu. Da se vratim na ono što sam rekao o potrebi razlikovanja političkog spektra unutar islamskih društava da je prostor djelovanja ograničen. Ključno pitanje je kako će SAD djelovati dalje. Kao i sve prijašnje sile koje su dominirale one su na iskušenju da se ponašaju bezobzirno, da podlegnu oholosti, da budu arogantne. Mislim da ako u sljedećem razdoblju SAD bude djelovao na spomenuti način, to će sasvim sigurno imati destabilizirajuće globalne posljedice na Bliskom istoku gdje je najveća koncentracija diktatura na zemlji. S druge strane, može se zamisliti da SAD djeluje odgovornije u cilju ubrzanja građenja globalne strukture upravljanja. Mi nemamo međunarodni krivični sud zato što su SAD do sada tome oponirale. Ne postoji globalni vojni i policijski aparat. Drugim riječima, ne postoje sredstva za zaštitu stanovništva svijeta od nekog hobbesovskog straha koji stvara terorizam. Veliko geopolitičko pitanje je hoće li SAD raditi za kozmopolitsku infrastrukturu i globalne institucije vladanja koje sada nemamo. - S druge strane raširena neizvjesnost, čak i strah, može izazvati neku vrstu političke pasivnosti građana, što može omogućiti izgovor vladama, naročito u zemljama krhkog demokratskog sustava kao što su tranzicijske da se ne bave ključnim političkim pitanjima kao što su gospodarske reforme i demokratizacija. Mislite li da je ta opasnost realna? = Sigurno je realna. Mogu se ponovo vidjeti simptomi u SAD-u, nazovimo to hobbesovskim rješenjem, da jača kontrola vlade, da jača etatizam što nije pozitivno sa stajališta demokracije ni u kojem smislu. Strah ima nepredvidive posljedice i mi znamo, kao što to izvorna latinska izreka kaže da može ojačati krila i da oni koji se boje mogu razviti sposobnosti za akciju i hrabrost, za koju nisu znali da posjeduju. Ima mnogo popularne literature o tehnikama prevladavanja straha. Strah može potaći hrabrost. Hrabrost u pojedinim stanjima može potaći odvažna djela nesvojstvena uobičajenim prilikama i ponašanju ljudi. Ne znam je li srednjoročno ili dugoročno, ali ono što se desilo 11. rujna SAD-u i njenim saveznicima može imati pozitivni učinak buđenja građana da budu zainteresiraniji za politiku, da hrabrije razmišljaju o demokratskoj strukturi i nepravdi svugdje na svetu. Ali nema sumnje da je to moguće. Revolucija u Srbiji u listopadu 2000. to potvrđuje. Hoće li SAD biti spreman okrenuti se od sebičnih vanjskopolitičkih interesa prema više strateškom razmišljanju o jačanju kozmopolitskih institucija i preživljavanju i poticanju demokratskih struktura i otvorenog društva na globalnoj razini ? na to pitanje još nema odgovora i treba pozorno promatrati američki odgovor jer mislim da je to ključno - može li 11. rujan na dulje staze imati pozitivan demokratski učinak na dio čovječanstva koji ne pripada postojećem demokratskom bloku. (RFE)