ZAGREB, 25. listopada (Hina) - Vrijedni, radišni, uporni i precizni, to su pridjevi koji oslikavaju karakterne osobine Nijemaca. Barem su nas tako učili od malih nogu. Utoliko je naše iznenađenje bilo veće kad smo u Bildu pročitali da
su Nijemci lijeni, štoviše prelijeni. A da stvar bude zanimljivija tu konstataciju nije izrekao bilo tko, nego jedan Nijemac koji bio iznimno uspješan nogometaš kakvih je u zadnja dva-tri desetljeća bilo malo u svijetu upravo stoga što je bio vrijedan, radišan, uporan i precizan. Riječ je o Lotharu Matthaeusu njemačkom rekorderu po broju nastupa za Elf, koji je okončavši karijeru nedugo poslije Eura 2000. u svojoj 40 godini života, završio trenersku školu i potom uzaludno čekao da mu neki bolji njemački klub ponudi posao. U prvom redu nadao se pozivu iz njegovog Bayerna, ali ga nije dočekao pa je porije mjesec dana prihvatio angažman u bečkom Rapidu. Bild ga je očigledno intervjuirao s razlogom, jer je Matthaeus čak 150 puta igrao za reprezentaciju Njemačke s kojom je u Italiji 1990. godine bio svjetski prvak, pa meritornije od mnogih drugih bivših njemačkih reprezentativaca može analizirati razloge krize njemačkog nogometa i ukazati na njene uzroke. "Glavni razlog što je njemački nogomet tako duboko potonuo, poslije
ZAGREB, 25. listopada (Hina) - Vrijedni, radišni, uporni i
precizni, to su pridjevi koji oslikavaju karakterne osobine
Nijemaca. Barem su nas tako učili od malih nogu. Utoliko je naše
iznenađenje bilo veće kad smo u Bildu pročitali da su Nijemci
lijeni, štoviše prelijeni. A da stvar bude zanimljivija tu
konstataciju nije izrekao bilo tko, nego jedan Nijemac koji bio
iznimno uspješan nogometaš kakvih je u zadnja dva-tri desetljeća
bilo malo u svijetu upravo stoga što je bio vrijedan, radišan,
uporan i precizan.
Riječ je o Lotharu Matthaeusu njemačkom rekorderu po broju nastupa
za Elf, koji je okončavši karijeru nedugo poslije Eura 2000. u
svojoj 40 godini života, završio trenersku školu i potom uzaludno
čekao da mu neki bolji njemački klub ponudi posao. U prvom redu
nadao se pozivu iz njegovog Bayerna, ali ga nije dočekao pa je
porije mjesec dana prihvatio angažman u bečkom Rapidu.
Bild ga je očigledno intervjuirao s razlogom, jer je Matthaeus čak
150 puta igrao za reprezentaciju Njemačke s kojom je u Italiji 1990.
godine bio svjetski prvak, pa meritornije od mnogih drugih bivših
njemačkih reprezentativaca može analizirati razloge krize
njemačkog nogometa i ukazati na njene uzroke.
"Glavni razlog što je njemački nogomet tako duboko potonuo, poslije
europskog prvenstva održanog u Engleskoj 1996. godine, na kojemu je
Elf osvojio naslov kontinentalnog prvaka, jest lijenost naših
reprezentativaca. Odgovorno tvrdim da je većina bundesligaških
igrača prelijena i da ne razvija svoje potencijale do maksimuma.
Zadovoljavaju se početnim uspjesima, igranjem u prvoligaškim
momčadima i kad ostvare taj cilj više se ne trude napredovati" -
tvrdi Matthaeus. - Razbolim se gledajući ih kako preko volje rade na
treninzima i kako se malo zalažu na utakmicama. Poraz od Engleza
(1:5) nije me iznenadio kao ni remi s Fincima (0:0). No zaboljelo me
je što reprezentacija Njemačke prvi put u svojoj povijesti nije
pobjednički završila kvalifikacije i osigurala sudjelovanje na SP-
u.
Matthaeus usprkos danim negativnim ocjenama sadašnjim njemačkim
reprezentativcima, vjeruje da će Elf u doigravanju za odlazak na SP
2002. svladati momčad Ukrajine te da će u Japanu i Južnoj Koreji
dospjeti među osam najboljih momčadi svijeta.
"Uvjeren sam da će Rudi Voeller tako pripremiti momčad za SP da će
ona ući u četvrtfinale SP-a, ali on zna kao i ja, da taj plasman neće
zadovoljiti Nijemce, jer mi smo u prošlosti tri puta bili svjetski
prvaci (1954, 1974. i 1990). Zašto sada Elf ne može konkurirati za
osvajanje Zlatne božice? Zato što se sadašnji naši reprezentativci
ne daju na utakmicama sve od sebe. Pa i više od toga..."
Osim što je dijagnosticirao razloge krize njemačkog nogometa,
Matthaeus je novinaru Bilda ispričao i ponešto o sebi ustvrdivši da
je prekinuo sve veze sa svojim dugogodišnjim klubom, muenchenskim
Bayernom.
"Bayern je i dalje u mojem srcu, ali s njim me, nažalost, više ništa
ne veže. Iako se, dok sam još bio Bayernov kapetan, na sav glas
govorilo kako će mi predsjednik kluba Franz Beckenbauer, čiji sam,
navodno, bio miljenik, po završetku igračke karijere ponuditi neku
funkciju u Bayernu, od toga nije bilo ništa.
Nako što je otišavši iz Bayerna nekoliko mjeseci proveo u Americi,
gdje je igrao za New York Metro/Starse, Matthaeus se po povratku u
Muenchen osjetio zaboravljenim što ga je, očito, ozlojedilo.
"Kad odem u inozemstvo da bih sudjelovao u nekoj humanitarnoj
utakmici ili održao neko predavanje o nogometu, moji mi domaćini
priliko dočeka pred noge prostru crveni tepih, a u mojoj domovini
nitko više ne mari za mene. Nijedan klub u Njemačkoj nije me zvao da
budem trener njegove momčadi pa sam prihvatio ponudu iz Austrije i
preuzeo Rapid. Ja sam Nijemac i volim Njemačku, ali ponekad mislim
kako bi mi bilo bolje da sam se rodio negdje drugdje..."
Mudri ljudi znaju reći da nitko nije prorok u svom selu. Po svemu
sudeći to neće biti ni Lothar Maathaeus... u Muenchenu.
(Hina) mi