RFE 23. X. PROMJENE U MIROVINSKOM SUSTAVU

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 23. X. 2001. Zagreb: lov na umirovljenike. Prilog Milana Gavrovića. Hrvatska je na pragu velike promjene mirovinskog sustava napravljenog po receptu Svjetske banke i po uzoru Čilea, Argentine, kao i nekih bivših komunističkih zemalja. Osnovani su privatni mirovinski fondovi, koji sada nastoje privući buduće umirovljenike. Osnivači mirovinskih fondova, a riječ je uglavnom o bankama, nanjušili su odličan posao. To se može zaključiti po velikim iznosima, koje ulažu u lov na buduće umirovljenike. Svaki fond koji želi ostati u poslu, mora ih u dvije godine učlaniti najmanje 80 tisuća. Zato ih, uz barnumsku reklamu u medijima, vrbuju i posebni agenti, plaćeni od 70 do 200 kuna po glavi, odnosno potpisu. To je 18 do 53 marke. Ako je prosjek samo 100 kuna, a budućih umirovljenika milijun ? ostali su vjerojatno prestari za blagodati mirovinske reforme ? samo agenti će zaraditi sto milijuna kuna ili preko 26 milijuna maraka. Riječ je o takozvanom drugom stupu mirovinske reforme, koji budući umirovljenici biraju sami. Tu, međutim, njihovo pravo na izbor prestaje. Sve drugo propisala je država; da moraju pristupiti jednom od fondova u koji će se, na njihov individualni račun, obvezno uplaćivati pet posto bruto plaće. Tim će novcem fondovi kupovati i prodavati dionice i uvećavati glavnicu iz koje će se u budućnosti isplaćivati veće mirovine nego u starom sustavu takozvane generacijske solidarnosti. Tako je u teoriji. U praksi se odmah postavlja pitanje: što će se dogoditi ako neki fond posluje loše? Ili ako dođe do poremećaja na burzama, što je u svijetu redovna pojava? Hoće li sadašnji osiguranici zato u starosti primati manje mirovine ili će čak ostati bez njih? O tome ne govori ni jedna od brojnih reklama, a ni agenti, koji za proviziju love potpise. Novac će se uzimati odmah, s obvezom da ga se vrati za 30 ili 40 godina, a do tada tko živ, tko mrtav. Što o tome misli država je pokazala odlukom da ona ne jamči za mirovine, odnosno poslovanje fondova. Može se, dakle, zaključiti da ni država nije sasvim sigurna u njihovu uspješnost, iako je zakonom propisala da im građani moraju povjeriti ne svoj novac, već svoj goli opstanak u starosti. Čak ni banke koje su se požurile osnoavti fondove i u to uložile veliki novac, ne jamče za njihov rad. Na tržišnoj vjetrometini samo su fondovi ? ili točnije, budući umirovljenici. Hrvatska Vlada sada tvrdi da će mirovinskom reformom oživiti investicije, potaknuti privredni rast i da će budući umirovljenici uživati u većim mirovinama. Ali što je sa sigurnošću koja je najvažnija kada je o mirovinama riječ? Činjenica je da se bogate zemlje europskog zapada s razvijenim tržištima i jakim burzama drže starog mirovinskog sustava, uspostavljenog prvo u Njemačkoj još u Bismarckovo vrijeme. (RFE)