US-vođa-Obrana-Diplomacija-Izbori-Ratovi IHT 24. X BLAIR - PREDSJEDNIK SVEMIRA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE24. X. 2001.Blair - predsjednik svemira"U ratu protiv terorizma, Tony Blair zauzima istaknuto mjesto.
Preuzimajući bez oklijevanja ulogu ratnoga vođe, podupro je Georgea W. Busha, odmah i bez zadrške, otputovao da ga vidi a zatim krenuo na turneju po svijetu, od Bruxellesa do Berlina, od Moskve do Islamabada i Omana, nastojeći dobiti što veću podršku. Na konferenciji Laburističke stranke u rujnu održao je elokventan govor kojeg je jedan američki kolumnist usporedio s deklaracijom Atlantske povelje koju su sačinili Franklin Roosevelt i Winston Curchill 1941. godine. Nagrada je premijeru preko Atlantika stigla u obliku prijateljskog tapšanja po ramenima od predsjednika Busha i objave da Amerika nema iskrenijeg prijatelja od Britanaca. Nagrada kod kuće uglavnom je ekstatična potpora britanskog tiska i javnosti(...). U Europi se nametnuo tradicionalnom francusko-njemačkom odnošaju trilateralnim sastankom, na okupljanju vođa EU-a u Ghentu, s Jacquesom Chiracom i Gerhardtom Schroederom. Čelnici vlada često uviđaju kako rat protiv velike prijetnje iz
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
24. X. 2001.
Blair - predsjednik svemira
"U ratu protiv terorizma, Tony Blair zauzima istaknuto mjesto.
Preuzimajući bez oklijevanja ulogu ratnoga vođe, podupro je
Georgea W. Busha, odmah i bez zadrške, otputovao da ga vidi a zatim
krenuo na turneju po svijetu, od Bruxellesa do Berlina, od Moskve do
Islamabada i Omana, nastojeći dobiti što veću podršku.
Na konferenciji Laburističke stranke u rujnu održao je elokventan
govor kojeg je jedan američki kolumnist usporedio s deklaracijom
Atlantske povelje koju su sačinili Franklin Roosevelt i Winston
Curchill 1941. godine.
Nagrada je premijeru preko Atlantika stigla u obliku prijateljskog
tapšanja po ramenima od predsjednika Busha i objave da Amerika nema
iskrenijeg prijatelja od Britanaca. Nagrada kod kuće uglavnom je
ekstatična potpora britanskog tiska i javnosti(...).
U Europi se nametnuo tradicionalnom francusko-njemačkom odnošaju
trilateralnim sastankom, na okupljanju vođa EU-a u Ghentu, s
Jacquesom Chiracom i Gerhardtom Schroederom.
Čelnici vlada često uviđaju kako rat protiv velike prijetnje iz
vana zna biti koristan. Omogućuje im da pozivaju na jedinstvo
nacije, pod tepih gurnu nezgodne probleme a sebe postave u središte
pozornosti. Blair je tako u pozadinu gurnuo sve veće nezadovoljstvo
u njegovoj stranci zbog kolapsa javnih službi. Osim toga,
trijumfalno je raspršio dojam da ga nova republikanska
administracija u Washingtonu smatra pomalo neukusnim zbog
prijateljstva s Billom Clintonom. No kako budu prolazili mjeseci,
pojavit će se sumnje. Neki već smatraju kako je svjetska uloga koju
je preuzeo prenapuhana. Govor koji je održao na konferenciji
Laburističke stranke bio je dovoljno grandiozan. Nije samo odlučan
zbaciti talibansku vladu, želi prekrojiti svijet.
Htio bi riješiti i problem Afrike, 'ožiljak na savjesti svijeta.'
Obećao je obračunati se s vjetrom i valovima. 'Možemo poraziti
promjenu klime.' Odlučio je pretvoriti Britaniju u 'zvijezdu
vodilju svijeta.' Neki su na konferenciji morali pomisliti da
slušaju Waltera Mittya. Slična vrsta javnog pretjerivanja vezana
je za britansku vojnu akciju u Afganistanu. Ako je suditi po
entuzijastičnom britanskom tisku koji je u većinskom vlasništvu
Amerikanaca, činjenica da Britanci stoje rame uz rame sa SAD-om u
Afganistanu znači važno vojno sudjelovanje. Istodobno, ciljevi
zračnog bombardiranja u Afganistanu bili su isključivo američki.
Britanski doprinos sveo se na par raketa Tomahawk, ispaljenih s
jedne britanske podmornice.
Kao što je kancelar Gerhardt Schroeder kazao u Bundestagu 18.
listopada, od najveće je važnosti vanjska i sigurnosna strategija
za Europsku Uniju u cjelini. (...)
Ropska britanska potpora Americi potiče neka neugodna pitanja o
budućnosti. Pretpostavimo da se otkrije kako je Irak upleten u
širenje antraksa i SAD protiv njega provede veliku vojnu akciju.
Blair je otišao toliko daleko u svojoj ulozi apostola Amerike da se
teško može povući. Malo je vjerojatno da će ga većina njegovih
europskih partnera slijediti.
A što s potporom Blairu kod kuće? Rat koji je počeo bit će dug i
težak. U njemu će sudjelovati i neki britanski vojnici. Tijekom
duge i oštre zime, broj žrtava će rasti bez jasne pobjede na vidiku.
Vjerojatna je i nekakva međunarodna teroristička akcija protiv
Britanije. Ovo će pak potaknuti sve veće nezadovoljstvo. Iznad
svega, ljudi će početi govoriti kako je pravi britanski problem
loše stanje britanskih javnih službi - pretrpanih bolnica s premalo
osoblja, duge liste čekanja, loše stanje u školstvu i vlakovi koji
ne voze prema rasporedu.
Skoro nitko nije protiv sudjelovanja Britanaca u potpori Europe
SAD-u. No sve će se češće čuti pozivi da Tony Blair više vremena
posvećuje problemima običnih ljudi a manje grandioznim predstavama
diljem svijeta pod krinkom predsjednika svemira", piše Roy Denman,
bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu.