IT-23.X.-LA REPUBBLICA- AMERIČKO BOMBARDIRANJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 23. X. 2001. Inteligentni projektili i nevidljive žrtve "Jednom kratkom snimkom arapska televizija Al Jazeera je sinoć pokazala tijelo djeteta poginulog tijekom bombardiranja područja Kabula. Iako je film pokazan barem na trenutak u dnevniku velike anglosaksonske TV mreže, te je dakle kružio međunarodnim vezama iz kojih svaka televizija kupuje slike, prizor tog tijela uskraćen je velikom dijelu zapadnjačke publike. Zvalo se to prikrivanje ili cenzura, taj propust pokazuje nelagodu koja se ne može prikriti ni iza najrazumnijih opravdanja. I nedvojbeno je istina da u afganistanskom ratu civili pogibaju i stoga što talibani i Arapi kao štit uzimaju stanovništvo, skrivajući se na tržnicama i u bolnicama: radi toga slika velikog emotivnog utjecaja jednog civila rastrganog 'američkom bombom' iskrivljava, jer pokazuje samo jedan dio stvarnosti. (...) Znamo da i najpravedniji rat ne može izbjeći ubijanje nevinih. No ta zastrašujuća nepravda neizbježna je cijena da se zajamči sloboda, sigurnost ili jednostavno život beskonačno većem broju ljudi. Makar uz dvojbe i ograničenja, napad na Srbiju ostaje činom providnosti, jer da NATO nije razmješten na Kosovu danas bi Balkan bio u plamenu. I afganistanski je rat neizbježan, jer ne postoji drugo sredstvo da se Afganistan oslobodi od Talibana, a svijet domišljatog terorizma Al Qaede. No pravo je pitanje jesu li operacije Pentagona učinkovite i srazmjerne. Odnosno, ne ubijaju li Amerikanci civile uzalud, i poštuju li odnos između sredstava i ciljeva. Niti s palube ovog tajnog i nevidljivog rata nije moguće kladiti se u rezultat. Do sada je američka strategija izgledala šepavo, jer je nepodudarna u svojim vojnim i političkim vremenskim rasporedima: burni prvi, a spori drugi. (...) Mnogo je teže da će nas Pentagon uspjeti uvjeriti kako je poduzeo sve potrebne mjere opreza kako bi izbjegao smrt civila. Sigurno ne sve mjere opreza koje je NATO poduzeo tijekom napada na Srbiju. U vođenju afganistanskog rata opaža se manje kritičan odnos, brzi način, prvenstvo vojnog 'pragmatizam' nad etikom i politikom. Sve je to u kulturi Pentagona, koji nije slučajno trpio radi opreza kojim je NATO vodio zračni rat 1999.. (...) Bilo bi opasno kada bi u pravu bio talibanski veleposlanik u Pakistanu mula Zaif, kada se jučer žalio da 'smrt 6000 američkih građana izgleda da implicira kako smrt tisuću afganistanskih civila i nije tako važna'. No bilo bi još više zabrinjavajuće da je tu neosjetljivost oslobodilo ozračje koju je u vezi rata protiv terorizma stvorila Bushova administracija. Jer bi u tom slučaju 'zapadna civilizacija' riskirala trajne štete. (...) Posljednjih se godina dogodilo nešto golemo: zapad je napustio doktrinu 'manjeg zla' i upustio se u nepoznate zemlje 'etičkih' vanjskih politika. Izgledalo je da se čak i zapadnjačkoj vještini ratovanja nameće određena povezanost između sredstava i ciljeva. Izgledalo je da je rođen zametak 'zapadnjačke civilizacije' čiji temelj nije bila religija ili povijest, nego politički oblik, liberalna pravna država koja je potvrđivala prvenstvo osobe nad nacionalnim suverenitetom. Je li zapad još uvijek to? Više nismo sigurni. Povezanost sredstava i ciljeva ne čin se više onoliko obvezujućom kao prije. (...) Neliberalna država je u usponu, mada zapadnjaci ni ne uviđaju opasnost. Međunarodna koalicija protiv terorizma dobrodošlicom prima nacije koje prakticiraju određeni stupanj državnog terorizma, ali u unutarnjim granicama. Velike demokracije koje nisu dovršene pravne države, poput Indije, to iskorištavaju radeći na žurnim zakonima koje danas vlade mogu koristiti protiv terorizma a sutra protiv oporbe. A afganistanski rat nastavlja se na svoj čudan način, bombarderima koji dovršavaju reklamirane 'raid-ove', i malim nevidljivim pokoljima koje ne želimo ni zamišljati. Neka nevidljivo ostane ono mrtvo dijete. Neka nas ne uznemirava dvojbom da, kada se porazi zlo, možda neće pobijediti dobro.". piše Guido Rampoldi.