FRANCUSKA-LE MONDE OD 21-22.10. 01. KOPNENA OPERACIJA U AFGANISTANU

FRANCUSKA LE MONDE 21-22. X. 2001. SAD s kopnenom akcijom potvrđuje svoju odlučnost "Slanje kopnenih snaga u Afganistan najpogibeljnija je odluka koju je predsjednik George Bush morao donijeti nakon 11. IX. Snage koje su Sjedinjene Države rasporedile na tom području od samog su početka obuhvaćale pješaštvo sa specijalnim snagama koje su počele djelovati 19. X. Na pitanje o sudjelovanju tih snaga, ministar obrane Donald Rumsfeld i zapovjednik združenog stožera, general Richard Myers, opetovali su da SAD može rabiti 'čitav niz' mogućnosti na licu mjesta i nisu isključili 'nijednu mogućnost'. Dakle, početak djelovanja kopnenih snaga mogao se predvidjeti. On ipak znači prekretnicu u odgovoru na teorističke napadaje na New York i na Washington i važan trenutak u američkoj politici. Slično ranije upletanje seže u kolovoz 1993. Akcija specijalnih snaga u Mogadishuu, u Somaliji, protiv ratnog vođe Mohameda Faraha Aidida, koja je bila loše pripremljena, nekoliko mjeseci pošto je Bill Clinton zamijenio prvog predsjednika Busha, kada se zapovjednik glavnog stožera Colin Powell spremao otići s dužnosti, pretvorila se u poraz i u poniženje. Nakon tog neuspjeha, odbijanje da se postrojbe rasporede na kopnu postalo je glavni imperativ za američke čelnike; ono je presudno utjecalo na strateški izbor Zapada u Bosni i na Kosovu. Smrt oko 5.400 osoba 11. IX. sasvim je drugačije postavila pitanje vojnog djelovanja. Vrlo brzo, g. Bush, zatim g. Powell, danas državni tajnik, i g. Rumsfeld istaknuli su činjenicu da rat protiv terorizma neće biti 'bez gubitaka' ni 'aseptičan'. Istraživanja javnog mišljenja pokazala su da Amerikanci masovno odobravaju odluku o početku rata i o preuzimanju rizika koje on sa sobom nosi, kako za oružane snage koje su raspoređene vani, tako i za civile izložene terorističkim represijama. Odluka o slanju američkih vojnika na kopnu uključuje ipak i drugu opasnost: od odugovlačenja, ili, barem, od dugih i teških operacija. Utvrđena politička i vojna strategija ide za tim da izvojuje pobjedu, ili da joj se približi, sa što manje djelovanja na kopnu. Već 19. X., pošto je dan prije izvedena prva, vrlo ograničena operacija i dok se pripremala šira akcija, g. Rumsfeld je rekao novinarima da su talibanske snage 'jake', da ih čine ljudi koji su preživjeli obrate sudbine afganistanskih ratova i da će biti 'lakše' uvjeriti ih da se okrenu protiv svojih vođa 'nego pobijediti ih'. Ta strategija još nije dala očekivane rezultate. No budu li se i dalje uzdali samo u bombardiranje, moglo bi se činiti da američki čelnici oklijevaju da se izravno sučele s talibanima i s Osamom bin Ladenom. Sudjelovanje specijalnih snaga trebalo bi pokazati da su predsjednik i njegova vlada doista odlučni u nakani da se razračunaju s organizatorima napadaja od 11. IX. Nastojanje da se glasilima osiguraju snimci akcija od petka uvečer, svjedoči da se Amerikancima želi pokazati da se njihovi vojnici bore, da je prošlo vrijeme potpomognutog bombardiranja i da vojska ne uzmiče pred sučeljavanjem s protivnikom. Također treba talibanima dati na znanje što su američke snage kadre učiniti u njihovoj zemlji. Napokon, pristaše terorizma, gdjegod bili, sada znaju da su američki komandosi izliječeni od 'somalijskog kompleksa' i da su spremni za akciju", piše P. J.