FRANCUSKA-LE MONDE OD 20.10.01. UVODNIK O AMERIČKOJ POLITICI

FRANCUSKA LE MONDE 20. X. 2001. Dobar savez? "To je lijep diplomatski uspjeh. U času kada započinju dug vojni pohod u Afganistanu, Sjedinjene Države uživaju dobrohotnu potporu Kine i Rusije. To samo po sebi nije bilo razumljivo. U Pekingu i u Moskvi svoj ugled u vanjskoj politici često žele dokazati protiveći se Washingtonu. Kinezi i Rusi nedavno su čak pojačali suradnju kako bi upozorili na ono što rado nazivaju američkim hegemonizmom. Novo svrstavanje 'moćnika' trebalo bi u svom sjaju zablistati u petak i u subotu na sastanku na vrhu APEC-a (Organizacija za azijskopacifičku gospodarsku suradnju) u Šangaju. Tu će se sastati predsjednici Jiang Zemin, Vladimir Putin i George W. Bush. Potpisat će lijepu završnu izjavu u kojoj osuđuju međunarodni terorizam. Bit će to jamačno novinska fotografija vikenda. Pratit će ju dobar komentar o najnovijem diplomatskom odnosu snaga u ovom razdoblju: Peking, Moskva i Washington sudjeluju u istoj borbi; ujedinjeni u borbi protiv tobože jedinstvenog neprijatelja koji je prepoznat kao takav i koji se zove 'međunarodni terorizam'. Ako novi savez znači da se SAD - najveći izvoznik oružja na svijetu - Kina i Rusija - najveći širitelji tehnologija za masovno uništenje na svijetu - dogovaraju kako bi ograničili širenje oružja na planetu, to bolje. No postoji velika opasnost da novi savez bude tek prežitak stare prakse: realpolitike. I da služi samo vrlo kratkoročnim ciljevima. SAD želi neutralnu Kinu i Rusiju. No to neće postići bez naknade. Jiang Zemin će podnijeti račun. Cijena je poznata. Peking želi razumijevanje, ili barem suzdržanost Washingtona u svezi s njegovim unutarnjim pitanjima. Točnije, u svezi s načinom, koji je blizak državnom terorizmu, na koji Kina guši težnje dvaju naroda prema neovisnosti, Tibetanaca i Ujgura iz Xinjianga (među kojima su se neki mogli baviti terorizmom) koji su pod njezinim nadzorom. Vladimir Putin neće zaostati. I on je utvrdio cijenu svoje aktivne potpore afganistanskoj kampanji. Želi, naime, da Washington prešutno odobri način, koji također podsjeća na državni terorizam, na koji vodi rat protiv Čečenaca (koji se također bave terorizmom). Odatle osjećaj nelagodnosti zbog tog novog saveza. Željeli bismo biti u krivu. No čini se da je on bezočan odraz grube igre velikih sila. Čini se da je posrijedi kratkoročna realpolitika koja uvažava samo (državno) pravo jačega kako bi zanijekala težnje najmanjih (bez države) na samoodređenje. A ne hrane li se terorizmi - jer nije samo jedan - upravo nepostojanjem političke perspektive?", pita se uvodničar lista.