IHT 18. X. RUSIJA I IZRAEL ŽELE OTETI KAMPANJU PROTIV TERORIZMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 18. X. 2001. Rusija i Izrael žele oteti kampanju protiv terorizma "Šest dana prije 11. rujna, Ariel Sharon i Vladimir Putin, čelnici dviju zemalja koje se nikada nisu pretjerano slagale, sastali su se u Moskvi i pronašli jedno područje glede kojeg se u potpunosti slažu: 'opasnost', kako je to izraelski premijer kazao, 'od fundamentalističkog, esktremističkog islamskog tretora.' Bio je to početak nečeg što postaje prekrasno prijateljstvo- kao i jedno od najopasnjih slabih točaka unutar antiterorističkog saveza SAD-a. Nakon rukovanja u Kremlju, Sharon i Putin izmijenili su uobičajene laži o ratovima koje njihove vojske vode protiv pobunjenika u Čečeniji i na Zapadnoj obali i Gazi. U oba slučaja, korijenski sukob zapravo se vodi oko nacionalnog samooređenja: stvaranja države za Palestince, samouprave za Čečeniju. A svijet je sklon složiti se kako je oboje pravedno. No, među pobunjenicima u oba područja su i islamski ekstremisti, uključujući i neke koji dijele ideologiju i metode, čak i novac, Osame bin Ladena. Sharon i Putin pokušali su uvjeriti svijet kako su svi njihovi protivnici teroristi, što implicira kako rješenje ne uključuje političke ustupke nego samo energičnu kampanju protiv terorizma. Prije 11. rujna, njihova paralelna propaganda možda nje bila previše uvjerljiva. No u posljednje vrijeme, ovo dvoje ohrabreni su u svom uvjerenju da mogu prisliti svijet da prihvati novi stav glede Čečena i Palestinaca. A iako logika nije bolja od one koju su koristili prije 11. rujna, događaji od 11. rujna rade za njih. Prošlog se tjedna predsjednik George W. Bush ponovno složio kako 'al Qaida' djeluje u Čečeniji i kako bi njeni borci trebali biti 'izvedeni pred lice pravde.' U međuvremenu, bin Laden je učinio uslugu Sharonu zalažući se za pitanje Palestinaca, prinudivši Jasera Arafata da otvori vatru po demonstrantima, pristalicama bin Ladena u Gazi. U jednom su smislu događaji koji su se zbili 11. rujna stvorili priliku da se prekinu zapanjujće i krvave mrtve točke i u Čečeniji i na palestinskim teritorijima. Kako ni čečenska pobunjenička vlada Aslana Maškadova ni palestinske vlasti pod Arafatom nisu zaista pristalice bin Ladena- a obima islamski teroristi zapravo prijete već dulje vrijeme- postoji prilika da ih se odvoji od terorista. Ovo bi oslabilo bin Ladenovu organizaciju i omogućilo mirno rješenje problema s nacionalistima- što bi bio dvostruki udarac islamskim ekstremistima. Bushova je administracija pokušala učiniti upravo ovo, vršeći pritisak na Arafata i Maškadova da potpuno prekinu svaku suradnju s teroristima, istovremeno potičući Putina i Sharona da otvore političke pregovore. Arafat i Maškadov, koji su teroriste koristili protiv nacionalnog neprijatelja, reagirali su dvosmisleno. No u međuvremenu je postalo jasno da ni Putin ni Sharon ne žele političko rješenje. Putin bi želio zauvijek uništiti čečenski pokret za neovisnost, i prisiliti Čečene da prihvate administraciju pod njegovom kontrolom. Sharon sanja o uništenju palestinske vlasti, što bi mu omogućilo nametanje njegove vizije Zapadne obale kojom dominira Izrael, a Palestinci bi bili stjerani u slabe i slabo povezane kantone. Oba su političara provela pregovore o pregovorima s Arafatom i Maškadovim u protekla dva tjedna, pobrinuvši se da se ništa ne realizira. Putin je iznio nemoguće uvjete, zahtijevajući da se Čečeni predaju i razoružaju prije ikakvog početka pregovora. Sharon slično zahtjeva razdoblja primirja prije bilo kakvih pregovora ili mjera za izgradnju povjerenja, no redovno sam prekida primirje invazijama na palestinski teritorij. Oba u međuvremenu glasno nude svoju dojavnu i logističku podršku snagama SAD-a u Srednjoj Aziji, nadajući se da će takvi doprinosi, i njihova energična antiteroristička retorika zasjeniti njihovu tihu nepopustljivost. Bit ćemo u iskušenju stati uz njih. Zbog čega se zamarati Čečenijom ili Palestincima dok traje rat protiv 'al Qaide'? No postoji realna opasnost. Nacionalni problemi Palestinaca i Čečena, iako ne uzrok islamskog ekstremizma, nude priliku za izgradnju političkog mosta između terorista i velikog dijela društva u muslimanskim zemljama. (...) Jednako kao što bi okončavanje ta dva rata za teroriste značilo pravu katastrofu, neuspjeh da se to učini otežao bi njihovo iskorjenjivanje. Čak bi i gore bilo ostvarenje programa Putina i Sharona- uništavanje legitimnih muslimanskih nacionalnih težnji pod krinkom borbe protiv terorizma. Ako američki savez sebi dozvoli da ga se sputa ili okalja tom strategijom, nema nade za pobjedu", piše Jackson Diehl za "The Washington Post" a prenosi list.