ANKARA, 18. listopada (Hina) - Novi sukob turskog predsjednika Ahmeta Necdeta Sezera i vlade premijera Bulenta Ecevita doveo je do neočekivane državne krize u zemlji, komentiraju danas turski mediji.
ANKARA, 18. listopada (Hina) - Novi sukob turskog predsjednika
Ahmeta Necdeta Sezera i vlade premijera Bulenta Ecevita doveo je do
neočekivane državne krize u zemlji, komentiraju danas turski
mediji.#L#
Do tog raskola došlo je kada su zastupnici turskog parlamenta
(550), uz potporu vlade, pokušali udvostručiti svoje mjesečne
plaće za oko 50 posto. No, kada je to povećanje, uz paket još nekih
mjera, došlo na potpis u ankarsku predsjedničku palaču na Cankayi,
kod šefa države, on je to jednostavno odbio potpisati.
Stavljajući veto na predloženo povećanje plaća zastupnika,
predsjednik Sezer je istodobno predložio da se o tome prethodno na
referendumu izjasne turski građani. Time je Sezer izazvao gnjev
zastupnika i vlade, s jedne strane a prave ovacije i odobravanja
vodećih medija i gotovo cjelokupnog 70 milijunskog turskog
pučanstva, s druge strane.
Inače, zastupnici su zahtijevali da im se mjesečne plaće izjednače
s primanjima glavnog zapovjednika turskih oružanih snaga. To znači
da bi iznosile oko 7.000 njemačkih maraka. Predsjednik Sezer se,
kako se saznaje, usprotivio povećanju zastupničkih plaća zbog
gotovo katastrofalne financijske i gospodarske situacije u zemlji.
Pritom je, dakako, dio odgovornosti za takvo stanje prebacio na i na
zastupnike.
Postoje mnogi znaci, barem kako ih oslikavaju ovdašnji listovi, da
je vlada pokušala "kupiti" povjerenje zastupnika. U novostvorenoj
situaciji predsjednikov "veto" mogao bi dati priliku oporbenim
strankama da blokiraju dva članka ustavnih amandmana, čime bi se
otvorila vrata za održavanje referenduma. To bi, dalje, vodilo
novom izjašnjavanju o povjerenju Ecevitovoj tročlanoj
koalicijskoj vladi.
Prema mnogim ocjenama, sadašnja turska vlada, unatoč
katastrofalnih rezultata, preživljava na turskoj sceni samo
zahvaljujući bojazni da bi je na izvanrednim parlamentarnim
izborima mogli zamjeniti proislamistički orijentirane oporbene
stranke. Takav scenario, kako se čini, posebice ne odgovara vojnom
vrhu koji je 1998., istina iza kulisa, izvršio pritisak na
povlačenje s vlasti prvog islamističkog premijera u povijesti
suvremene Turske Necmettina Erbakana.
Zanimljivo je da gotovo sve dosadašnje provjere javnog mnijenja
potvrđuju da niti jedna od stranaka iz vladajuće koalicije, na
izborima koji bi se održali sada, ne bi prešla izborni prag od 10
posto. Na temelju istih ispitivanja, vladajuća Demokratska
ljevičarska stranka (DSP), koju predvodi Ecevit, dobila bi jedva
dva posto glasova.
(Hina) sk sb