FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

POTRAGA ZA NOVIM VODSTVOM U ETNIČKOM MOZAIKU AFGANISTANA

PESHAWAR, 12. listopada (Hina/Reuters) - U manevriranju za vlast u Afganistanu, nakon što se jednom uspije srušiti talibanski režim, u jednome se svi slažu: nova bi vlada morala biti multietnička koalicija u kojoj bi vodeću ulogu igrao naroda Paštunaca.
PESHAWAR, 12. listopada (Hina/Reuters) - U manevriranju za vlast u Afganistanu, nakon što se jednom uspije srušiti talibanski režim, u jednome se svi slažu: nova bi vlada morala biti multietnička koalicija u kojoj bi vodeću ulogu igrao naroda Paštunaca. #L# Bivši krahlj Zahir Shah, posljednji iz velike paštunske dinastije Durrani (jedno od glavnih plemena Paštunaca) koja je vladala Afganistanom od 1747. do 1973., trenutačno pokušava pronaći formulu kojom bi se glavnim skupinama u toj višenarodnoj i višejezičnoj zemlji dao pravedan udjel u vlasti. No pitanje tko je taj koji će odrediti istinsku ravnotežu u državi što nije nikad provela moderno popisivanje stanovništva, koju već desetljećima razaraju ratovi, a stoljećima je bila u žiži interesa suparničkih sila, te konačno čijih nekoliko milijuna ljudi žive u inozemstvu u statusu izbjeglica, ostaje bez odgovora. A i nema jasnih odgovora na pitanja jesu li Paštunci doista većina, je li uloga manjina doista tako minorna. Kao u mnogo štošta u Afganistanu, nitko ni u to ne može biti posve siguran. "Paštunci čine 40 posto populacije, no ako njih pitate, odgovor će biti - 60 posto", tvrdi novinar Zahur Afghan koji živi u egzilu. Pitate li tvrdolinijskog paštunskog nacionalista taj će tvrditi da ih ima čak 70 posto u cjelokupnom stanovništvu. "To nije izvjesno jer se u Afganistanu nije proveo popis stanovništva", objašnjava Abdullah Jan Khalil, profesor afganistanskih studija na sveučilištu u Peshawaru. Paštunci, ponosan neovisan plemenski narod, govore pašto-jezikom koji je srodan (indoeuropskom) perzijskom. Nastanjuju područje istočno do rijeke Ind. Kao i kod mnogih država Azije i Afrike i Afganistan velik dio današnjih problema nasljeđuje iz doba kad je bio u žarištu interesa velikih sila. Britanija, koja ga je pokušala kolonizirati, morala se povući pred stalnim ustancima ratničkih plemena. No po rimskom receptu 'divide et impera', miješala se u unutarnja pitanja te postala imperijalistička protivnica Rusije u drugoj polovici 19. stoljeća. Iz tog doba datira linija Durand (po imenu britanskog kolonijalnog časnika), crta razgraničenja kojom je podijeljen prostor između Afganistana i britanske Indije, a njime i obitelji Paštunaca na afganistanske Paštunce i Paštunce pod Britancima. Ovi drugi kasnije su došli pod vladavinu Pakistana. U težnji da bude što neovisniji o Britancima, Afganistan se oslanjao na Sovjetsku Rusiju te Tursku. U vrijeme Drugog svjetskog rata utjecaj je zajmovima u toj zemlji stekla i nacistička Njemačka, čemu se se opet usprotivili Britanci i Sovjeti. ŽONGLIRANJE DEMOGRAFIJOM Afganistanski Paštunci, koji žive na istoku i jugu Afganistana, čine 40 posto od 25 milijuna ljudi u zemlji veličine Teksasa, slaže se većina analitičara. Na sjeveru su Tadžici (oko 25 posto), koji govore perzijski te Uzbeci (oko 10 posto), turkofoni. Hazari žive u središnjem Afganistanu, govore perzijskim i tvrde da ih je 15 posto. No tu su i deseci drugih etničkih skupina (Turkmeni, Kirgizi, Baluždi) i jezika. Pitanje je kako iz tog konglomerata iznjedriti vlast koja bi zadovoljila težnje sviju, kada i ako jednom uspije plan svrgavanja talibanskog režima na čemu rade američko-bitanske snage napadima na baze i infrastukture zemlje te koalicija oporbenog Sjevernog saveza unutar samog Afganistana. Iz svog egzila u Rimu, kralj Zahir Shah, svrgnut 1973. kada je izveden državni udar i proglašena republika, često se spominje kao mogući ujedinitelj. Međutim, on je već izazvao zabrinutost prijedlogom da vijeće od 120 muškaraca izabere tradicionalnu veliku skupštinu (Loya Jirga) a ona pak novoga vođu. Među 120 muškaraca 50 bi bilo Paštunaca, 50 iz Sjevernog saveza, a 20 iz drugih skupina. No, golem je antagonizam Paštunaca prema Sjevernom savezu, glavnoj vojnoj snazi protiv talibana. U Savezu su Tadžici, Uzbeci, Hazari i druge manjine. Paštunci bi možda i prihvatili Tadžike kao sebi ravne, ali ne i ostale u Savezu. Ne mogu zaboraviti da je Sjeverni savez, kojem je tada na čelu bio Burhanudin Rabani i njegov zapovjednik Ahmad Šah Masud (nedavno ubijen) preuzeo vlast u Kabulu 1992. te počeo krvavi građanski rat protiv Paštunaca. Tim su sukobom načinili brisani prostor i otvorili talibanima vrata da 1996. prigrabe vlast. Nepovjerenje prema sjevernjacima tako je veliko da su plemena spremna trpjeti i talibane i njihov drakonski oblik islama - pa čak i zabranu proizvodnje opijuma, glavne gospodarske grane mnogih plemena - kao manje zlo, jer talibani su - ipak Paštunci. Paštunci međutim, zaboravljaju, ili ne žele znati da u Sjevernom savezu ima i Paštunaca. NOVA ULOGA ZA MANJINE Konačno, postane li novi vođa kralj Zahir Shah, i sam Paštunac, što će o tome reći manjine? U ratu potiv sovjetskih snaga 80-ih godina, one su se i snažnije od drugih suprotstavile Sovjetima. Politika sovjetskog stila lansirala ih je do takvih vrhova vlasti o kakvima nisu mogli ni sanjati. Hazari - Mongolci, koji su u Kabulu mogli doprijeti tek do polažaja čistača ulica - uspjeli su sredinom 80-ih dati i premijera iz svojih redova - sultana Alija Kesthmanda. U njihovoj domovini oko Bamiyana (području poznatom po divovskim kipovima Bude koje su ove godine srušili talibani), njihovi su ratnici (mudžahedini) novcem i oružjem iz (šijitskog) Irana nastojali ojačati položaj šiitskih muslimana u pretežito sunitskom Afganistanu. Hazari su bili najniži od najnižih, a sada žele svoj dio kolača. U toj šumi suprotstavljenih interesa, Zahir Shah i njegove pristaše moraju izgraditi koaliciju na vrlinama tako nesvojstvenih Afganistancima, kao što su povjerenje, kompromis i interes zajedničkog dobra, upozoravaju analitičari. Profesor Khalil, koji za sebe kaže da je "Afganac s istočne crte linije Durand", zaključuje da su ga desetljeća druženja s Afganistancima naučila jednoj stvari. "Sunce bi se moglo dići na zapadu, eunuh bi mogao roditi dijete, ali jedno je sigurno: Nikad ne vjerujte Afganistancu". (Hina) rt maš

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙