FRANCUSKA-LE MONDE OD 11.10.01. ANALIZA O VLADIMIRU PUTINU

FRANCUSKA LE MONDE 11. X. 2001. Naš prijatelj Vladimir Putin "Američko-britanski vojni udari na Afganistan nisu narušili bonacu koja nakon 11. IX. obilježava odnose Rusije i zapadnog svijeta: Moskva je zaključila da je došlo 'vrijeme da djeluje' i da se 'svim načinima odupre' terorističkim činima. Takva je reakcija u skladu s ozračjem prošlotjednih susreta između Vladimira Putina osvajača i dužnosnika Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza. 'Ja sam Zapadnjak i moje su vrijednosti zapadne', ustvrdio je oduševivši sugovornike: prvi su prihvatili zahtjev ruskog predsjednika koji želi da se jednom na mjesec održavaju susreti s Odborom za politiku i za sigurnost (COPS), vodećim tijelom za europsku politiku sigurnosti i obrane. Očito uvjereni u istinitost usporedbe koju je njihov gost načinio između terorista u Svjetskom trgovačkom centru i u Čečeniji, isključili su iz zajedničkog priopćenja bilo kakav podatak o povredama ljudskih prava u toj maloj kavkaskoj republici koje su do sada uporno osuđivali. Kako je shvatila da bi usko partnerstvo s Rusijom koristilo objema stranama, Europska unija je postavila temelje za velik, ali nejasan program uspostave 'zajedničkog europskog gospodarskog prostora' te će, iz sličnih razloga, biti pokrovitelj ruske kandidature za Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO)... Realizam obvezuje: oko 50 posto ruskog izvoza trebalo bi nakon proširenja ići u EU, dok je danas 35 posto. U istom duhu, treba li govoriti o aggiornamentu između Moskve i NATO-a, organizacije koja je utemeljena u počecima hladnog rata kao utvrda prema bivšem Sovjetskom Savezu? Ako se NATO 'preobrazi' u 'više političku' organizaciju, nećemo se protiviti njegovu proširenju, tvrdio je g. Putin vrlo sklon dogovoru i jako zadovoljan prijedlogom glavnog tajnika saveza lorda Robertsona o osnutku radne skupine koja će produbiti 'kvalitativne promjene' u vezama između Rusije i NATO-a. Ima li Vladimir Putin razloga za zadovoljstvo nakon boravka u Bruxellesu prepunog obveza? Dakako. No nisu li ti diplomatski uspjesi različite važnosti u biti prilično simbolični i krhki? Ovisi. Ruski je predsjednik svakako dobro iskoristio diplomatsko okružje koje mu je sklono: petnaestorica su, kao i Amerikanci, htjeli biti uslužni prema Rusiji koja stalno uvjerava u svoju solidarnost s Amerikom koju je pogodio terorizam. Smatrali su da pokoriti se diktatu g. Putina izostavljajući svaku napomenu o povredama ljudskih prava u Čečeniji nije odveć visoka cijena. Povijest diplomatskih veza ne bi smjela zanemariti ovaj slučaj realpolitičke škole... Isto tako, nisu poveli računa o stajalištu svojih veleposlanika u COPS-u, za koje je načelo o mjesečnom susretu s Rusijom odveć obvezujuća formula. To zapravo znači dati Rusiji povlašten status i tako stvoriti presedan u času kada Europa, braneći načelo slobode odlučivanja o budućoj obrani, želi odbiti Tursku koja traži pravo nadzora nad sporazumima o sigurnosti između NATO-a i EU-a. Moskva, naravno, želi s petnaestoricom razvijati odnose koji će biti jednolikiji nego s NATO-om. Preobrazba Atlantskog saveza u 'političku' organizaciju - iako se u tom smislu mora promijeniti ako povede borbu protiv međunarodnog terorizma - koja bi značila odustajanje od njezine vojne namjene, neće se dogoditi tako brzo. S druge strane, pitanje ulaska, unatoč nejasnoćama koje Moskva dopušta, nije prikladno: možemo li zamisliti da se Rusija svrsta među zemlje koje žele ući u savez, neke na sastanku na vrhu u Pragu, u studenom 2002. i da polaže prijamni ispit koji je prestrog i, ukratko, ponižavajući? Također bi bilo krivo uzeti zdravo za gotovo očito ublažavanje stajališta Moskve kada je riječ o ulasku baltičkih zemalja u NATO. Vladimir Putin rekao je to na svoj način u Bruxellesu: Rusija se tomu protivi, ali ne želi da takvo neslaganje ugrožava njezine ukupne odnose s NATO-om. U toj, kao i u drugim točkama, ruski predsjednik očituje pragmatizam: znajući da je proširenje saveza i EU-a neizbježivo, pokušava postići ustupke dok je još vrijeme. Za Rusiju je 'velika Europa' gospodarska prilika, koja je nesigurna: zatvoreno tržište sa zemljama iz njezina bivšeg carstva nestat će, a ruski će građani morati - teorijski - imati 'schengensku vizu' za ulazak u rusku enklavu Kalinjingrad. Kakvo stajalište zauzeti prema Moskvi? Petnaestorica su veliku važnost dala popisu obećanja o početku rusko-europske borbe protiv terorizma. Naravno, moramo to shvatiti kao znak, ne zaboravljajući ipak da je suradnja s ruskim vlastima na tom polju do sada bila neuspješna; i imajući na umu zabrinjavajući ugovor o suradnji koji je nedavno potpisan s Teheranom, o izvozu vojne i nuklearne tehnologije u vrijednosti od tristotinjak milijuna dolara. U vezama s petnaestoricom i sa savezom Rusija sustavno traži ravnopravnost, a ako je moguće i suodlučivanje. Uime te reakcije sile koja je ohola zbog nekadašnje veličine, ona misli da zaslužuje 'poseban postupak' u kandidiranju za WTO. Rusija i petnaestorica razvijaju se u gospodarskim područjima koja će biti sve više komplementarna. Rusija i Sjevernoatlantsku savez moraju surađivati bez napetosti. No brigu za produbljenje političkog dijaloga s neizbježnim partnerom zacijelo ne treba poistovjetiti sa 'smirujućom' diplomacijom", piše Laurent Zecchini.