WT 10. X. IZGRADNJA ŠIROKE KOALICIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. X. 2001. Izgradnja široke koalicije "Raspoloženje u Donjem domu Parlamenta je tmurno. Dok krstareće rakete i bombe padaju na talibanske teroriste, prva reakcija u Britaniji je okupljanje Parlamenta. Iako je još uvijek službeno raspušten, Parlament je sazvan već dva puta kako bi se saslušala izvješća o razvoju događaja od 11. rujna. Početkom ovog tjedna, Donji dom parlamenta ponovno je okupljen kako bi članovi saslušali premijera i raspravili o rezultatu vojne reakcije koja je u tijeku. Općenito, postoji snažno jedinstvo i razumijevanje kako napad na SAD - koji je doveo do smrti stotina Britanaca i drugih Europljana - zahtjeva reakciju koja je u tijeku. Mnogi žele i humanitarnu pomoć afganistanskim žrtvama talibana. Tjedni intenzivne diplomacije koji su uslijedili nakon 11. rujna dovršili su 20. stoljeće. Hladnoratovska podjela na orlove i golubove koja je još jučer djelovala realno sada nam se čini kao daleka prošlost. Politika posljednje četvrtine prošlog stoljeća, prema kojoj je i ljevica i desnica vladu prikazivala kao neprijatelja kojeg treba omalovažavati i odbacivati, utišana je. Demokratski odgovorna vlada sada treba ponovno potvrditi svoj autoritet i plan, ne tek nužnom primjenom sile kako bi se suočilo s bin Ladenom i njegovim talibanskim zaštitnicima nego i novim gospodarskim i političkim reakcijama kojima bi se iskorijenio terorizam. I u svom govoru koji je održao u Donjem domu Parlamenta i u prošlotjednom govoru pred 3000 članova svoje Laburističke stranke i niza stranih političara, Tony Blair ustrajao je na potrebi da Britanija stane rame uz rame sa SAD-om. Novi Svijet u prošlom je stoljeću dvaput spašavao Stari kontinent od katastrofa koje je Europa sama prouzročila. Sada je napadnuta Amerika i Blair govori o vraćanju dijela tog duga. Britanski premijer putuje Europom gradeći ujedinjenu europsku reakciju kao potporu predsjedniku Bushu. Svugdje je nailazio samo na otvorena vrata. Naime, zapanjujuć je razmjer do kojeg neprijateljsko raspoloženje prema Americi nestaje iz europske politike. Najuglednije francuske novine, 'Le Monde', svoj su uvodnik koji je objavljen odmah nakon napada naslovio s 'Nous sommes tous Americains' ('Svi smo mi Amerikanci'). Raširena europska solidarnost s američkim narodom ujedno je i novo razumijevanje činjenice da je SAD(...) za mnoge Europljane i dalje simbol nade. Njemački kancelar Gerhardt Schroeder prošlog je tjedna stigao u Englesku kako bi se pridružio Tonyu Blairu u pozivu za stvaranje nove 'transatlantske zajednice' - stalne koalicije između Sjeverne Amerike i Europe koja bi za cilj imala rješavanje problema terorizma. Pozvao je i ruskog predsjednika Vladimira Putina da održi govor pred njemačkim Bundestagom - što je povijesni trenutak u procesu približavanja Rusije europskoj zajednici demokratskih zemalja koje surađuju. Dok je SAD pripremao svoju vojnu reakciju, europski su čelnici putovali svijetom pozivajući na potporu za energičnu akciju, istodobno obećavajući i znatne svote novca za pomoć zemljama koalicije koje se nalaze na prvim borbenim crtama, kao što je Pakistan, čije će se vodstvo, naklonjeno Americi, morati suočiti s bijesom u vlastitom narodu. Muslimansko stanovništvo od Mediterana do Indijskog oceana vjeruje kako Zapad nema sluha za njegove probleme. Blairov posjet Pakistanu i Indiji podsjetnik je na to da umjerene i moderne sile u te dvije zemlje treba poticati, kao i kompromis i mirenje. Zaista, jedan od ključnih rezultata sukoba bit će poticanje islamskog civilnog društva. Židovi su, napokon, živjeli spokojnije pod otomanskom islamskom vlašću nego pod europskim antižidovskim vladarima u 19. i 20. stoljeću. Geopolitička ambicija 21. stoljeća trebala bi biti razvoj onog što bi moglo biti nazvano 'muslimanskom demokracijom', nešto nalik kršćanskoj demokraciji koja je nakon 1945. okrenula leđa klerikalnom autorirarizmu i pomogla izgraditi Europsku Uniju s tržišnom dinamikom i društvenom pravdom. Britanija, više od ijedne druge europske zemlje, čak i više od SAD- a, predvodi nastojanja da se na političke položaje postavljaju muslimani. Kao stranački čelnik, Tony Blair je poticao odabir muslimana za članove parlamenta ili ih je predlagao za članstvo u Gornjem domu. U Britaniji ima na stotine muslimana gradskih vijećnika ili gradonačelnika. Najbolji televizijski i drugi novinari istaknuti su britanski muslimani. Ministarstvo vanjskih poslova u Londonu imenovat će prve britanske muslimanske diplomate kao veleposlanike (...). Kao britanski član parlamenta i ministar, džamije posjećujem u svojoj izbornoj jedinici na sjeveru Engleske jednako često kao i crkve. Od kada je postao premijer, Blair redovno prima vođe islamske vjerske zajednice u Downing Street-u. Ovo nikako ne umanjuje Blairovu potporu Izraelu. Vođa laburističke stranke britanski je premijer koji je najskloniji Izraelcima još od Winstona Curchilla. No kao čovjek koji čita Kuran zajedno s Biblijom, Blair ustraje na tome da sve religije koje su potekle od proroka Abrahama moraju dobiti jednako dostojanstvo. Britanija preuzima vodstvo i u informiranju - emisije 'BBC World Service'-a na paštunskom i drugim jezicima koji se govore u Afganistanu sve su opsežnije. Rigorozna urednička neovisnost BBC-a i povijesno odbijanje prenošenja vladine promičbe čine ju omiljenom postajom u Afganistanu, a poznato je i to da ju rado slušaju talibanski dužnosnici i njihove obitelji. Kulturološko tijelo britanske vlade, 'British Council', otpočinje i novi 'dijalog između civilizacija' nastojeći intenzivirati izmjenu između mladih profesionalaca, novinara i znanstvenika u muslimanskim zemljama i njihovih kolega u Britaniji. Na neki način, ovo bi značilo prebaciti sukob iz 1941. (Pearl Harbor) u 1947. godinu - objavu Marshallova plana i početak poslijeratnog rješenja zasnovanog na slobodnoj trgovini, tržišnim gospodarstvima, obrazovanju i zdravstvenom osiguranju za sve kao i obrambenom partnerstvu u NATO-u. Tony Blair je prošlog tjedna govorio o potrebi za 'međunarodnom zajednicom'- ne u smislu novog svjetskog upraviteljstva koje bi zamijenilo UN i razvoj i širenje međunarodne pravne zajednice, nego kao zamisao o moralnoj vrijednosti prema kojoj dužnosti obostrane odgovornosti prevladavaju prava pojedinaca. Tony Blair je poveo Europu u novu koaliciju sa SAD-om, stvarajući jedinstvo svjetskih demokracija koje nismo imali prilike vidjeti desetljećima. Jučerašnji vojni napadi ne smiju biti kraj nego početak novog političkog i gospodarskog sporazuma koji za cilj ima ponovnu uspostavu uloge vlade i mirne politike kao sredstava promjene. Terorizmu je odzvonilo", piše Denis MacShane, zamjenik ministra vanjskih poslova Britanije, laburistički predstavnik u Parlamentu.