RDW 9. X. SJEDINJENIM DRŽAVAMA NE TREBA NATO

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. X. 2001. SAD-u ne treba NATO, prilog Alexandera Kudascheffa. Gotovo mjesec dana su Sjedinjene Države trebale za protuudar. Mjesec dana su radile na stvaranju političke koalicije protiv terora - saveza s tako različitim partnerima kao što su Rusija, Kina, Pakistan, Saudijska Arabija, bivše sovjetske republike Turkmenistan, Kirgistan i Uzbekistan i drugi. Mjesec dana je jedina stvarna supersila SAD trebala da svoju vojsku na moru, u zraku i na kopnu dovede na borbene položaje. Talibanski režim je bio opkoljen, Sjedinjene Države su mogle udariti - same, uz potporu samo Britanaca, partnera s kojim se Washington osjeća osobito povezanim. A gdje su drugi Europljani, gdje je NATO - pitamo se u ovim dramatičnim trenutcima. Europljani i NATO su od 11. rujna solidarno stajali uz SAD. Oni su jamčili da će bezrezervno poduprijeti borbu protiv terorizma - politički, diplomatski, ekonomski, tajnim službama i ako bude potrebno i vojskom. Ali svima je bilo jasno da je i vojna pomoć mogla biti samo politička, u najboljem slučaju simbolična. Jer Sjedinjene Države za ovaj pohod ne trebaju Europljane ni NATO. One su same dovoljno jake da izvedu svaki udarac koji žele. One su dovoljno jake da iz zraka i s mora pobijede talibane tako što će im uništiti najprije protuzračnu obranu, sitno zrakoplovstvo i na kraju zapovjedne i komunikacijske strukture. Onda se talibani više neće moći nesmetano kretati, bit će zatvorenici u vlastitoj zemlji. Za te ciljane udare SAD ne treba ni francusku legiju stranaca ni njemačko brdsko pješaštvo, ni norveške ronioce, a niti belgijske padobrance. Sjedinjene Države su dovoljno jake da same vode borbu protiv talibana i Osame bin Ladena i pobijede. To je prije svega tako jer Amerikanci raspolažu nevjerojatnim vojnim kapacitetima. Njihove izvidničke snage, njihova logistika, njihovo precizno oružje jedinstveno je, iako američka vojska možda previše nade polaže u visoku tehnologiju, koja je upravo u Afganistanu suvišna. Amerikanci su svoju vojsku uvijek vidjeli kao vojsku za intervencije izvan vlastite zemlje i tako ju opremili. Većina vojska NATO-a su klasične obrambene vojske, koje se nalaze u reformama. Jedino su Britanci uspješno proveli reformu, ostale vojske NATO-a još je provode i moraju se mentalno promijeniti. Jer, razlika je brani li netko svoju domovinu ili vrijednosti Ujedinjenih naroda u Somaliji, Afganistanu ili Siera Leoneu. Zato su potrebne brze snage koje se zrakom i morem mogu brzo prebaciti do mjesta intervencije koje raspolažu dovoljno snažnim zrakoplovstvom kako bi što prije neutralizirale protivnika. Većina vojski NATO-a za to nisu sposobne. Rezultat je da SAD ne treba NATO. Ni slučaj kolektivne obrane nije ništa više od političke, simbolične geste. Glavni tajnik NATO-a Lord George Robertson zdušno se zauzeo da se on proglasi. Ali slučaj kolektivne obrane nije ništa više od političkog signala. Amerikancima je potrebna solidarnost, vojnu pomoć oni ne trebaju i ne žele. Zbog toga je poneka uznemirenost u zapadnoj Europi suvišna i histerična. (RDW)