WT 9. X. AMERIKA KAO TIGAR OD PAPIRA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 9. X. 2001. Amerika kao tigar od papira "28. lipnja 1914. Gavrilo Princip, 19- godišnji Srbin, u Sarajevu je ubio nadvojvodu Franju Ferdinanda. 11. rujna, Osama bin Laden, saudijski terorist i milijarder, dignuo je u zrak tornjeve blizance Svjetskog trgovačkog centra i dio Pentagona u Washingtonu. Razlika između dvaju terorista jest u tome da Princip nije znao kako će njegov čin potaknuti Prvi svjetski rat, dok je bin Laden sastavni dio velike urote, pod vojnim vodstvom Egipta ili Iraka, koji je na Srednjem Istoku pokrenuo sedmi rat od 1949. godine. Tko je čelnik ili čelnici ove drske urote - mogao bi to biti Sadam Husein ili Hosni Mubarak - ne znam, ali da urota postoji neupitno je jednako kao što je rat s Izraelom neizbježan. Događaji koji su se zbili 11. rujna nisu bili slučajni. Za cilj su imali SAD držati podalje od Srednjeg Istoka kada se proširi rat protiv Izraela, tako da budemo zauzeti traženjem terorista kod kuće. Za cilj su imali dokazati muslimanskim skepticima kako je Amerika supersila zapravo tigar od papira. Uvjerenje kako je SAD tigar od papira, i k tomu još sentimentalan, ojačao je sam predsjednik Bush svojom odlukom pri kraju Zaljevskog rata. Kako se Zaljevski rat bližio onom što je mogao biti pobjedonosni kraj, Sadamu Huseinu i njegovoj Republikanskoj gardi je dopustio da ostanu na vlasti. Takva je velikodušnost mogla biti prikladna u neko drugo, viteško vrijeme, no u kulturi u kojoj se smatra kako je jedina dopuštena velikodušnost prema neprijatelju prerezati mu vrat, ovaj je postupak djelovao pomalo apsurdno. 11. rujna bio je kulminacija urote koja uključuje više ljudi, ne samo bin Ladena. Drugi važni događaj bilo je ubojstvo Ahmeda Šaha Masuda, čelnika jednog preostalog antitalibanskog otpora. Bio je napadnut 9. rujna a od posljedica ranjavanja umro je 15. rujna. Za ubojstvo su okrivljeni Osama bin Laden i talibanski režim. Bez Masuda, pokret protiv talibana je osakaćen. Od podmetanja bombe 1993. godine u Svjetski trgovački centar (šestoro poginulih, 1000 ozlijeđenih), podmetanja bombi u američkim veleposlanstvima u Keniji i Tanzaniji, do štete u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara, koja je nanešena američkom razaraču Cole, na kojem je poginulo i 17- ero članova posade(...)- svi su ovi napadi bili relativno manjeg opsega. Napadi izvršeni 11. rujna bili su drugačiji. Pokazali su Srednjem Istoku kako se rat uspješno može dopremiti neprijatelju i to uz spektakularne rezultate, uključujući i vjerojatnu gospodarsku recesiju za koju će zaslugu preuzeti bin Laden. 11. rujna pokazao je liliputansku nemoć samog Sotone pred velikom vojnom taktikom, samoubilačkim bombaškim napadima. Bin Ladenova velika prednost jest u tome da ratuje sa suverenom nacijom koja je locirana na određenom zemljopisnom položaju. Mi smo, pak, u ratu- s kim? Sirijom - ne. Egpitom - ne. Iranom - ne. Alžirom - ne. Libijom - ne. Sudanom - ne. Irakom - sigurno ne. Afganistanom - možda. Je li to pravi način borbe protiv međunarodne urote koja je odgovorna za, kao što je to Gari Kasparov napisao u 'Wall Streeet Journal-u', 'prvo masovno ubojstvo novog tisućljeća'? Suočeni smo s ambicijama međunarodne urote koja ne će biti zaustavljena ubojstvom Osame bin Ladena ili zlikovaca s krivotvorenim putovnicama. Urota ovakve vrste može funkcionirati uspješno samo ako ima temelj koji predstavlja država čiji suverenitet štiti međunarodni zakon. Diplomatski džep, koji se često previđa, a u koji država može staviti bilo što, zaštićen je od znatiželjnih očiju uključujući i rentgen, uređaj za noćno promatranje i druga pomagala. Sudac Abraham D. Sofaer, bivši pravni savjetnik pri State Departmentu i član 'Hoover Institution-a', napisao je kako 'međunarodno pravo jasno nameće odgovornost državama koje kriju teroriste što napadaju druge države... Problem je pitanje da li ovaj utvrđeni princip odgovornosti opravdava korištenje sile.' No postoji događaj koji bi mogao omogućiti drugačiji pristup kada je posrijedi rješavanje međunarodne urote koja je rezultirala tako velikom štetom. Prije dvadeset godina, 7. lipnja 1981., devet je izraelskih zrakoplova bombardiralo skoro dovršeni irački nuklearni reaktor 12 milja istočno od Bagdada. Za Izrael, bio je to napad na nesmiljenog neprijatelja. Napad je trebao preduhitriti napad istog tog neprijatelja koji je prijetio opstanku Izraela. SAD-u i njegovim saveznicima pri UN-u, omogućio je vojnu, iako ne i političku pobjedu u Zaljevskom ratu protiv Sadama Huseina deset godina kasnije. Ako se ne suočimo s postojanjem pravih neprijatelja osim Osame bin Ladena, nećemo niti možemo okončati višenacionalnu urotu koja prijeti našoj civilizaciji", piše Arnold Beichman.