MILOŠEVIĆ OPTUŽEN ZA PROGON HRVATA RADI PRIPAJANJA DIJELA RH (2)

MILOŠEVIĆEVA ODGOVORNOST PROIZLAZI IZ KONTROLE NAD KRNJIM PREDSJEDNIŠTVOM Zapovjedna odgovornost Slobodana Miloševića za zločine počinjene u Hrvatskoj proizlazi iz stvarne kontrole koju je imao nad četiri člana Predsjedništva bivše Jugoslavije, a time i nad oružanim snagama pod njihovom kontrolom, uključivši JNA, Teritorijalnu obranu i srpske dobrovoljačke odrede, smatra haško tužiteljstvo. Haški sud potvrdio je i u utorak objavio optužnicu protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika za zločine počinjene u Hrvatskoj tijekom 1991. i 1992. godine, kada je obavljao dužnost predsjednika Republike Srbije. Njegova zapovjedna odgovornost, piše u optužnici, proizlazi iz kontrole koju je imao barem od ožujka 1991. do 15. lipnja 1992. nad četvoricom članova predsjedništva SFRJ - srbijanskim predstavnikom Borisavom Jovićem, crnogorskim Brankom Kostićem, vojvođanskim Jugoslavom Kostićem i kosovskim Sejdom Bajramovićem. Milošević je "koristio Jovića i Kostića kao svoje glavne agente u Predsjedništvu i preko njih je upravljao potezima 'srpskog bloka' predsjedništva". Od 1. listopada 1991., u odsutnosti predstavnika iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i BiH srpski se blok Predsjedništva "koristio ovlastima tog Predsjedništva uključivši kolektivnim vrhovnim zapovijedanjem JNA", podsjeća haško tužiteljstvo. To krnje predsjedništvo djelovalo je "u potpunom suglasju u provedbi politike Slobodana Miloševića". Savezno predsjedništvo "imalo je stvarnu kontrolu" nad JNA kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga bivše države, kao i nad postrojbama TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u suradnji i pod nadzorom JNA. Generali Veljko Kadijević i Blagoje Adžić koji su upravljali i nadzirali snage JNA u Hrvatskoj bili su "u stalnoj komunikaciji i konzultacijama s optuženim (Miloševićem)", kaže tužiteljstvo. Milošević je "imao stvarnu kontrolu i nad KOS-om", a njegova kontrola nad prvim ljudima KOS-a a posebno generalom Aleksandrom Vasiljevićem omogućila je angažman agenata KOS u Hrvatskoj. Ti su agenti "provodili politiku Slobodana Miloševića u Hrvatskoj tako da su upravljali potezima lokalnih vođa hrvatskih Srba, lokalnom srpskom policijom i snagama sigurnosti koje su u dodatku i pomagali te su uvodili srpske dobrovoljačke skupine u Hrvatsku i podupirali njihove aktivnosti." Tužitelji kažu i da je Milošević od preuzimanja vlasti u Srbiji imao stvarnu kontrolu nad ključnim osobama srbijanskog MUP-a među kojima su bili i tadašnji ministri Radmilo Bogdanović i Zoran Sokolović, zamjenik ministra Radovan Stojičić i dvojica visokih dužnosnika Službe državne sigurnosti Jovica Stanišić i Franko Šimatović. "Preko tih dužnosnika Slobodan Milošević imao je stvarnu kontrolu nad agentima MUP-a i Državne sigurnosti koji su upravljali i podupirali postupke lokalnih političkih vođa hrvatskih Srba, srpske policije i snaga sigurnosti te koji su uvodili dobrovoljačke srpske skupine u Hrvatsku i podupirali njihove aktivnosti." Milošević je stoga odgovoran, po zapovjednoj odgovornosti, za sudjelovanje pripadnika JNA, TO i dobrovoljačkih jedinica te pripadnika srbijanskog MUP-a i Državne sigurnosti u zločinima opisanima u optužnici. Milošević je, pak, individualno odgovoran za zločine počinjene u Hrvatskoj jer ih je planirao, naredio, počinio ili pomagao njihovu planiranju, naređivanju i izvršenju. Tužiteljstvo u optužnici navodi da njegova osobna odgovornost ne znači da je Milošević počinio zločine u 'fizičkom' smislu. Optužnica ga tereti da je osobno sudjelovao u "zajedničkom zločinačkom pothvatu" čiji je cilj bio "prisilno uklanjanje većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva iz oko trećine teritorija Republike Hrvatske za koji je planirao da postane dijelom nove države pod dominacijom Srba". "Taj zajednički zločinački pothvat zaživio je prije l. kolovoza 1991. i nastavio se najmanje do lipnja 1992.". Tužitelji navode da je Milošević, u svojstvu predsjednika Srbije i kroz vodeću poziciju u SPS-u, imao "stvarnu kontrolu ili značajni utjecaj" nad drugim sudionicima zločinačkog pothvata i sam je ili u suradnji s visokim dužnosnicima navedenim u optužnici i drugim poznatim i nepoznatim osobama "stvarno kontrolirao ili značajno utjecao na postupke saveznog predsjedništva SFRJ, a kasnije SRJ, srbijanskog ministarstva unutarnjih poslova, JNA, pripadnika TO, koja je djelovala pod srpskom kontrolom na okupiranim područjima i srpske dobrovoljačke skupine". Milošević je djelujući sam i u suradnji s drugim suučesnicima pothvata sudjelovao u tom zločinačkom pothvatu tako da je davao 'smjer' i pružao pomoć političkom vodstvu 'SAO' područja u Hrvatskoj u pogledu zauzimanja tih područja i kasnijeg prisilnog uklanjanja hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva te pružao financijsku, materijalnu i logističku potporu regularnim i neregularnim vojnim snagama potrebnu za zauzimanje tih područja i izgon stanovništva. On je, piše tužiteljstvo, uputio tijela srbijanske vlade da stvore oružane snage odvojeno od saveznih s ciljem njihova uključivanja u oružane aktivnosti izvan Republike Srbije, a posebno na zaposjednutim područjima Hrvatske i radi izgona stanovništva. Milošević je sudjelovao u formiranju, financiranju, opskrbi, potpori i upravljanju specijalnih snaga MUP-a Republike Srbije. Te su snage stvorene i pružena im je potpora kako bi pomagale u ostvarenju ciljeva pothvata činjenjem zločina, a s istim ciljem sudjelovao je u pružanju financijske, logističke i političke potpore i upućivanju srpskih neregularnih snaga i paravojnih jedinica. Milošević je sudjelovao u planiranju i pripremi zauzimanja SAO područja i Dubrovnika i posljedičnog izgona hrvatskog i nesrpskog stanovništva. Tužiteljstvo tvrdi da je provodio stvarnu kontrolu ili značajni utjecaj nad JNA koja je sudjelovala u planiranju, pripremi i provedbi prisilnog izgona stanovništva tog područja. Milošević je pružao i financijsku, logističku i političku potporu jedinicama TO i srpskim dobrovoljačkim jedinicama na zaposjednutim područjima Hrvatske koje su sudjelovale u provedbi zločinačkog pothvata činjenjem zločina. On je, kaže tužiteljstvo, "stvarno naredio donošenje zakona i propisa koji se odnose na angažman JNA, TO i srpskih dobrovoljačkih jedinica u Hrvatskoj". Milošević je također uputio, zapovijedio, kontrolirao ili na drugi način pružio značajnu pomoć ili potporu JNA, TO i dobrovoljačkim jedinicama na zaposjednutim područjima uključenima u provedbu plana činjenjem zločina. Isto je učinio i s policijskim snagama unutar MUP-a Srbije, uključivši Državnu sigurnost čiji su pripadnici sudjelovali u ostvarenju pothvata. Tužiteljstvo tvrdi da je financirao srpske vojnike, policajce i pripadnike neregularnih jedinica u Hrvatskoj koji su počinili zločine koje optužnica navodi. Milošević je kontrolirao i pridonio ili na drugi način koristio državne srbijanske medije "radi manipuliranja srpskim javnim mnijenjem širenjem pretjeranih ili lažnih vijesti o etnički motiviranim napadima Hrvata protiv srpskog naroda a sve radi stvaranja atmosfere straha i mržnje među Srbima u Srbiji i Hrvatskoj". "Propaganda koju su generirali srpski mediji bila je važno oružje koje je pridonijelo činjenju zločina u Hrvatskoj." Tužiteljstvo zaključuje da je Slobodan Milošević "svjesno i dobrovoljno sudjelovao u zajedničkom zločinačkom pothvatu, dijeleći s drugim sudionicima zajedničkog kriminalnog pothvata namjeru ili je bio svjestan predvidljivih posljedica tih djela" čime je osobno odgovoran za zločine u dodatku na njegovu odgovornost za planiranje, poticanje, naređivanje ili pomaganje na neki drugi način planiranja, pripreme ili izvršenja tih zločina. (Hina) ps sl