IT-8.X.LA REPUBBLICA - DANAŠNJI PACIFISTI TVRDOGLAVO URONJENI U PROŠLOST

ITALIJA LA REPUBBLICA 8. X. 2001. Ideje pacifista stale su u Vijetnamu "Počela je najavljena akcija protiv islamskog terorizma. Projektili ispaljeni posljednjih sati na Afganistan, sigurno neće poništiti motivaciju pacifista. Oni već mnogo dana smatraju da 'rat pokrenut nakon terorističkih atentata nema temelja u međunarodnom pravu, dodaje zločin na zločin i kršio bi Ustav' (iz centra za mir u Viterbu i mnogih pisama elektronske pošte). Vjerujem da ta stajališta treba raspraviti kako bi se shvatilo je li moguće doći barem do zajedničkog shvaćanja stvarnosti. Sad je moj dojam da slično onim generalima optuženim da su gubili ratove jer su primjenjivali tehnike ratovanja iz prethodnog sukoba, tako i današnji pacifisti izgledaju tvrdoglavo usidreni u stalni poklič 'Dalje ruke od Vijetnama!'. Oni samo ponavljaju da žele izbjeći rat i najavljuju prosvjede, te ništa bolje precizirane akcije 'masovnog neposluha'. No ono što pacifisti, i ne samo oni, odbijaju vidjeti jest to da je rat već izbio 11. rujna mučkim bombardiranjem New Yorka i Washingtona. (...) Reakcija NATO-a, pozivanjem na članak 5, pokazuje da je bombardiranje dva tornja i Pentagona shvaćeno kao ratni napad na teritorij Sjedinjenih Država. To što je on proveden terorističkom taktikom ne mijenja bit. Kao što ni činjenica da je, umjesto od strane jedne države ili saveza država, smišljen od jedne transnacionalne strukture, Međunarodnog islamskog fronta za Jihad protiv Židova i križara, ne čini da je neprijatelja nemoguće apstraktno definirati.. (...) Smisao takve logike je proizvod semantičkih distinkcija glede ovog specifičnog sukoba koji se, za mnoge koji prigovaraju, ne bi mogao nazvati 'ratom' pošto golim okom nije moguće vidjeti zemlju agresora, niti vojsku u napadu s razvijenim zastavama, kojoj je možebitno prethodila objava predana od akreditiranih veleposlanika. Bez svega toga kako se može govoriti o ratu? Ne bih želio banalizirati to pitanje, mada ga mnogi samo postavljaju kao alibi za opravdavanje svoje neangažiranosti. Treba između ostaloga podsjetiti da su od 1939. do danas ratovi uvijek mijenjali svoju prirodu (...). Danas smo pred novom kvalifikacijom, 'terorističkim ratom', obilježenom ciljem uništavanja na planetarnoj razini, bez ograničenja u korištenju oružja i izboru ciljeva (civilnih ili vojnih). Kako bi shvatili zastrašujući kvalitativni skok upravo započetog terorističkog rata dovoljno je podsjetiti da plinove iz rata 1914.-18. nije koristio čak ni Hitler radi moralnog užasa koji su izazivai. Shvatljiviji je strah onih koji bi htjeli ostati izvan toga. Na žalost još jedno obilježje ovog rata je to da je bez granica", piše Mario Pirani.