KARNEVAL U KINI

ZAGREB, 8. listopada (Hina) - Kinezi i Amerikanci nisu u dobrim odnosima već desetljećima. Bolje rečeno, otkako je Mao Ce Tung svrgnuo posljednjeg kineskog cara i postao zakleti neprijatelj Čang Kaj Šeku, koji se odrekavši se revolucionarnih ideala borio protiv njega i komunista da bi se poražen, pod zaštitom Amerikanaca, sklonio s istomišljenicima na Tajvan. Doduše negdašnji je američki predsjednik Richard Nixon, 70-ih godina prošlog stoljeća pokušao iskoristiti prijateljski okršaj najboljih stolnotenisača Kine i SAD-a u Pekingu za otopljavanje odnosa između dviju velesile, ali sve je ostalo na toj "ping-pong diplomaciji". A onda su se skoro istodobno, 7. listopada ove godine, na dan, kad je sadašnji američki predsjednik George Bush jr. izdao nalog avijaciji da bombardira vojne ciljeve u Afganistanu (čime je počeo rat Amerike i njenih saveznika protiv talibanskog režima u Kabulu), najbolji nogometaši Kine i Amerike kvalificirali za završno natjecanje na 17. svjetskom nogometnom prvenstvvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Kinezi pobjedom u Shenyangu nad Omanom (1:0), a Amerikanci svladavši u Foxborou Jamajku (2:1). U svakoj drugoj prilici vodeći bi kineski listovi na svojim naslovnicama američki napad na Afganistan dočekali "na nož" odapinjući u komentarima otrovne strelice prema državi, koja simbolizira sve ono što je indoktriniranim kineskim komunistima mrsko. Ovog su puta, međutim, ti komentari potisnuti na manje važne stranice i nisu tako otrovni, jer su naslovnice bile rezervirane za - nogomet. Svemoćni nogomet. Kina se, naime, pobjedom nad Omanom prvi put kvalificirala za završnicu svjetskih nogometnih prvenstava i to je bio povod da ta najmnogoljudnija zemlja svijeta odmah nakon uspjeha njenih nogometaša u Shenyangu utone u karnevalsko slavlje kakvo svake godine u mjesecu veljači ovlada Brazilom. Kinezi su, doslovce, poludjeli za nogometom. "Svjetsko prvenstvo, evo i nas" piše krupnim slovima na prvoj stranici lista "Pekinški omladinski dnevnik" iznad velike slike slavlja na trgu Tiananmen u kojemu je sudjelovalo 500.000 ljudi. "Sport Express", kojega izdaje službena kineska novinska agencija Xinhua, na svojoj je crveno obojenoj prvoj stranici ogromnim slovima ispisao "7. listopada 2001. je dan kojega nikada nećemo zaboraviti". A u tekstu ispod tog naslova napisano je i ovo: "Čekali smo 44 godine, šest smo puta pred ciljem posrtali, nekoliko je generacija kineskih nogometaš bezuspješno pokušavalo ono što je ovoj posljednjoj uspjelo. Na pragu novog milenija..." "Položit ću buket ruža na travnjak stadiona Xiannongtan po kojemu je rasut pepeo iz urne s ostacima mojeg oca Jianga Jiexianga. Bio je poznati kineski nogometaš 50-ih godina XX. stoljeća i ja mu želim priopćiti da je kineski nogomet konačno krenuo u svijet" - ispričao je novinaru "Pekinškog omladinskog dnevnika" Jian Yue, koji je , očigledno, od oca naslijedio ljubav prema nogometu. Komentator tog lista, međutim, ne misli kako se Kinezi sada trebaju prisjećati svojih neuspjelih pokušaja da se plasiraju na završno natjecanje nekog od prijašnjih SP-a pa kaže: "Moramo biti zahvalni našim reprezentativcima i njihovom izborniku Bori Milutinoviću za ove trenutke radosti koje su nam podarili dobrim igrama i pobjedom u B skupini završne faze Azijskih kvalifikacija. Oni su ostvarili naše snove. No, za razliku od nas, navijača, koji imamo vremena za slavlje, njima sada treba mir. Potpuni mir, kako bi se mogli dobro pripremiti za SP 2002. na kojemu od njih očekujemo da će dostojno zastupati našu veliku domovinu." Komentator "Pekinškog omladinskog dnevnika" jamačno je dobar komunist, tip pravog aparatčika kakve smo i mi nekoć imali (i trpjeli) dok smo živjeli SFRJ, odnosno, FNRJ. Svi su isti i svi na isti način pokušavaju iskoriti sport i sportaše u političke svrhe. Međutim, sportaši su žilaviji od "običnih" ljudi i nije ih lako indoktrinirati. A i vrijeme radi za njih. Osjetit će to uskoro i aparatčik iz "Pekinškog omladinskog dnevnika", koji je, zacijelo, napisao prigodni tekst još pod dojmom strašne hereze - prodora "kralja igara" na naslovne stranice kineskih komunističkih glasila... (Hina) mi