TKO SU TALIBANI?

ZAGREB, 7. listopada (Hina) - Svijet je prvi put čuo za talibane 1994. godine kada su ih pakistanske vlasti unajmile da štite konvoj koji je trebao otvoriti trgovinsku rutu između Pakistana i središnje Azije. #L# Skupina, sastavljena od Afganaca obučavanih u pakistanskim vjerskim školama i bivših mudžahedina, pokazala se vrlo učinkovitom zaštitom od brojnih pljačkaša koji su pokušali opelješiti konvoj. Među ostalim, zahvaljujući i obuci stečenoj u kampovima američke CIA-e kojoj je prije dvadesetak godina bilo u interesu poduzeti sve korake kako bi se porazile nadiruće sovjetske snage u pokušaju invazije Afganistana. Skupina se nešto kasnije učvrstila u gradu Kandaharu, na jugu Afghanistana, odakle su počeli svoj pohod koji će rezultirati osvajanjem prijestolnice Kabula 1996. godine. Kao etnički Paštuni, talibani su brzo stjecali popularnost u većinskoj paštunskoj afganistanskoj zajednici, kojoj su dojadili neuspješni državni čelnici uzbečkog i tadžičkog podrijetla. Paštuna, naroda perzijskog podrijetla, u Afganistanu ima 38 posto, 25 posto stanovnika etnički su Tadžici, 19 je posto Hazera i šest posto Uzbeka. Obični stanovnici su vrlo često s oduševljenjem gledali kako talibani uspješno iskorijenjuju korupciju i bezakonje u mnogim dijelovima zemlje. Talibani su za svoj cilj imali uspostavu najčistije islamske države na svijetu. Pritom su zabranili "nečiste" stvari poput televizije, glazbe i kinematografa. U pokušaju iskorjenjivanja svakog oblika kriminala uvedene su javne egzekucije i amputacije. Djevojčicama je zabranjen odlazak u školu, a ženama ograničen pristup medicinskoj zaštiti. Takvi su ih potezi ubrzo doveli u sukob s međunarodnom zajednicom, ali i znatno smanjili popularnost među običnim pukom. Talibani danas kontroliraju gotovo cijeli Afganistan. Izuzetak je 10 posto teritorija na krajnjem sjeveru, gdje im otpor pruža tzv. Sjeverni savez, koji je donedavno bio pod zapovjedništvom legendarnog tadžičkog ratnika Ahmeda Šah Masuda. Talibanski režim do terorističkih napada u SAD priznavale su samo tri zemlje svijeta: Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Mjesto Afganistana u UN-u i dalje pripada svrgnutom predsjedniku države Burhanudinu Rabaniju. Zemlja se nalazi pod UN-ovim sankcijama kojima je glavni cilj prisiliti talibane da predaju najstrašnijeg terorista svijeta Osamu bin Ladena. Talibanski duhovni vođa mula Muhamed Omar izjavio je nedavno da bi izručenje Bin Ladena bila izdaja islama. Mnogi analitičari smatraju da bi izručenje u stvari bilo vojno samoubojstvo talibana. Talibani se, naime, umnogome oslanjaju na islamske gerilske fanatike pristigle iz umjerenijih muslimanskih zemalja. Uz vojnu, s tim je strancima talibanima pristigla i značajna financijska pomoć. Predajom Bin Ladena, mnogi bi od njih mogli izgubiti povjerenje i motivaciju, te napustiti zemlju i ostaviti talibane same u borbi protiv međunarodne zajednice i oružane oporbe na sjeveru zemlje. Mač međutim ima dvije oštrice. Ostane li Bin Laden u zemlji, talibani vjerojatno neće izbjeći nezapamćeni vojni udar Sjedinjenih Država. Pored toga, u domaćem stanovništvu, ali i među talibanskim dužnosnicima, raste nezadovoljstvo utjecajem moćnih Arapa pristiglih iz drugih zemalja, kakav je i sam Bin Laden. "Dosta nam je takvih gostiju. Oni nisu na strani naše zemlje, oni su ovdje zbog vlastitih ciljeva", rekao je nedavno anonimni talibanski dužnosnik novinaru BBC-a. Talibane vodi već spomenuti mula Muhamed Omar, poznat i po svojoj tituli "zapovjednik vjernih", osoba o kojoj se vrlo malo zna i koja je navodno u pet godina talibanskog vladanja Afganistanom samo jednom napustila svoje uporište Kandahar i posjetila glavni grad Kabul. Govori se da je Omar star oko 40 godina i da je u borbama tijekom sovjetske okupacije izgubio jedno oko. Kandahar je grad na jugu zemlje iz kojeg su talibani krenuli na pohod uspostave čiste islamske države. Prema svjedočenju stranih humanitarnih radnika radi se o vjerojatno najprljavijem, najzapuštenijem i po strukturi stanovništva najneobrazovanijem afganistanskom gradu. Poznato je da u gradu živi oko 350.000 stanovnika, od kojih je trećina nastanjena u kolibama od blata. Tretman prema ženama u Kandaharu još je gori nego u ostalim afganistanskim gradovima. Omarovo je središte utvrda u blizini centra grada, veličine nogometnog igrališta, opasana visokim zidovima i bodljikavom žicom. Može se pretpostaviti da će to ujedno biti i jedna od od prvih meta moguće američke odmazde. No, američki špijunski sateliti u Afganistanu neće snimiti strateška zapovjedna mjesta, komunikacijske centre, velike vojne baze, važne mostove ili prometnice. Neće ih snimiti jer ih nema. Prema izvješćima pakistanske obavještajne službe, najlakše vojne ciljeve talibani su već napustili. Ispraznili su baze za obuku i skladišta oružja, a Bin Laden se povukao u još dublje skrovište. Analitičari, međutim, smatraju da će lociranje važnih ciljeva i njihovo uništenje biti dječja igra prema problemima koji Amerikance očekuju ako se odluče na pješački napad. U Afganistanu će naići na prizore koji se nisu mnogo promijenili od vremena srednjevjekovnih nomadskih plemena. Velike pustopoljine, izolirana sela i gotovo nikakve mogućnosti opskrbe iz bliže okoline, ali za razliku od prošlosti, u kombinaciji s mnogobrojnim minskim poljima i protivnikom koje svoje oružje i ljudstvo skriva u pećinama i nedostupnim planinama. Procijenjuje se da talibani raspolažu s 45.000 boraca, od kojih su 12.000 stranci. Naoružani su tenkovima T-55 i T-59, zaostalim iz sovjetskih vremena, kao i starim MIG-ovima i Suhojima, ali nitko precizno ne zna u kojoj količini. Naravno, posjeduju i protutenkovsko i protuzračno oružje, bacače raketa i tisuće komada manjeg naoružanja. Talibansku brojnost i arsenal, međutim, zasjenjuje njihova sposobnost. Znanje gerilskog ratovanja stjecali su u prošlosti i uz obilatu pomoć CIA-e. Neki od američkih najboljih učenika iz 80-ih godina danas su u vrhu talibanskog režima, a Amerikanci ne smiju zaboraviti koja im je bila najvažnija lekcija - nanijeti poraz velikoj armadi. (Hina) dj nab