HR-države-obljetnice-Parlament U PONEDJELJAK DESET GODINA HRVATSKE NEOVISNOSTI piše: Gordana GrbićZAGREB, 7. listopada (Hina) - Desetu godišnjicu neovisnosti koju je Sabor proglasio donošenjem odluke o prekidu svih veza sa SFRJ
Hrvatska još ne slavi kao državni blagdan, ali se zbog značaja tog datuma predlaže da se ubuduće proslavlja kao Dan neovisnosti.
piše: Gordana Grbić
ZAGREB, 7. listopada (Hina) - Desetu godišnjicu neovisnosti koju je
Sabor proglasio donošenjem odluke o prekidu svih veza sa SFRJ
Hrvatska još ne slavi kao državni blagdan, ali se zbog značaja tog
datuma predlaže da se ubuduće proslavlja kao Dan neovisnosti.#L#
Prijedlog zastupnika HSLS-a Ive Škrabala da 8. listopada bude
državni blagdan i da se proslavlja kao Dan neovisnosti u drugom je
čitanju u Saboru.
"Zakon je iz proceduralnih razloga zakasnio za ovu godinu", kaže
Škrabalo, najavljujući da će dogodine 8. listopada postati državni
blagdan i neradni dan.
Dan državnosti, 30. svibnja, više ne bi bio državni blagdan već
spomen dan kada bi se Sabor i ostala državna tijela prigodnim
svečanostima prisjećali na prvo zasjedanje višestranačkog
Sabora.
Škrabalov prijedlog po kojem bi 8. listopada kao Dan neovisnosti
bio najvažniji državni blagdan, jer, tvrdi Škrabalo, "povijesno
ima veći značaj negoli 30. svibnja kada je HDZ došao na vlast",
podržala je Vlada, saborski odbori i zastupnici vladajuće
koalicije. Tom su se prijedlogu usprotivili zastupnici HDZ-a.
Kao ustupak njima, Škrabalo je odustao od prvotnog prijedloga da se
Dan državnosti preimenuje u Dan Hrvatskoga sabora.
On, međutim, ne zna hoće li to biti dovoljno da ih privoli da i oni
glasuju za njegov prijedlog, unatoč tomu što je HDZ zaslužan za
odluku od 8. listopada, pa je i za njihove zastupnike to važan
datum.
Hrvatski sabor, koji je prije deset godina nosio naziv Sabor
Republike Hrvatske, na sjednici 8. listopada 1991., zbog opće
opasnosti održane izvan sabornice u zgradi INE u Šubićevoj ulici u
Zagrebu, odrekao je legitimitet i legalitet bilo kojem tijelu
dotadašnje SFRJ, utvrdivši da ona više ne postoji.
Zastupnici, izabrani na prvim višestranačkim izborima u proljeće
1990. godine, pozvali su se pri donošenju te odluke na neotuđivo
pravo na samoodređenje, na volju hrvatskih građana izraženu na
referendumu u svibnju 1991., na Deklaraciju o suverenosti i
samostalnosti te na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti od
25. lipnja 1991.
Utvrđeno je da je 7. listopada istekao tromjesečni rok o odgodi
primjene Deklaracije i Ustavne odluke dogovoren na Brijunima
posredovanjem međunarodne zajednice, a da je u međuvremenu
pojačana agresija JNA i srpskih paravojnih postrojba na Hrvatsku.
Na temelju toga zaključeno je da su Srbija i JNA izvršile agresiju
na Hrvatsku, a JNA je proglašena okupacijskom vojskom, pa je
zatraženo da odmah napusti okupirana hrvatska područja.
Istaknuto je i da je Hrvatska prisiljena braniti se od agresije svim
raspoloživim sredstvima.
Zahtjevano je da JNA hrvatskim državljanima na odsluženju vojnog
roka bez odlaganja omogući njeno napuštanje i slobodan odlazak
kućama.
Sabor je, između ostaloga, pozvao BiH i Crnu Goru da ne dopuste
korištenje njihovog državnog teritorija za vođenje rata protiv
Hrvatske.
Sukladno pravilima međunarodnog prava Hrvatska se obvezala prema
drugim državama i međunarodnim organizacijama da će u cijelosti
poštivati prava i obveze dotadašnje SFRJ u dijelu koji se odnosi na
Hrvatsku, a Sabor je pozvao i sve zemlje svijeta da priznaju
neovisnost zemlje.
U vrijeme održavanja sjednice Sabora opća je opasnost bila
proglašena na području gotovo cijele Hrvatska.
JNA i srpske paravojne snage, zajedno s dijelom pobunjenih Srba iz
Hrvatske, napadale su Vukovar, Dubrovnik, Vinkovce, Osijek,
Pakrac, Gospić, Šibenik, Zadar, a opća je opasnost bila proglašena
i u Zagrebu, u kojemu su dan ranije raketirani Banski dvori.
(Hina) ggrb vl