KAKO NAPLATITI 20 MILIJARDI DUGOVANJA 300 TISUĆA DUŽNIKA

Piše: Davorka Stanešić ZAGREB, 7. listopada (Hina) - Dugovanja 300 tisuća pravnih i fizičkih osoba za neplaćene poreze te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj su za deset godina dostigla impozantnu brojku od 21 milijardu kuna. Kako bi se u što većoj (mogućoj) mjeri naplatila ta dugovanja, i prije svega uveo red na tom području uz zaoštravanje porezne discipline, u Ministarstvu financija pripremljen je analitički prikaz stanja nenaplaćenih dugovanja prema državi i prijedlog posebnog zakona o rješavanju naplate državnih potraživanja, nastalih do 31. prosinca 2000. #L# Taj će zakonski prijedlog ovih dana biti upućen Vladi, a očekuje se da po hitnom postupku bude upućen na donošenje Saboru. Pomoćnik ministra financija i predsjednik Komisije za naplatu državnih potraživanja Jure Bajić očekuje da će se nakon usvajanja zakona, dužnici koji i sami žele riješiti svoj status, odazvati u velikom broju, a s obzirom na velik opseg čitav bi posao mogao potrajati do sredine iduće godine. Koliki će se iznos dugovanja uspjeti naplatiti sada je teško reći, a treba imati u vidu i da je rok apsolutne zastare tih potraživanja šest godina. Predlaže se osam načina rješavanja dugovanja - plaćanje u gotovini (uz određeni diskont), prijeboj duga potraživanjima od države, kao i prijeboj duga ustupanjem vlastitih potraživanja iz drugih poslovnih odnosa. Dugove državi dužnik će moći 'platiti' i ustupanjem svoje imovinom, odnosno nekretnina. Bitna je i mogućnost reprogramiranja dugova na duži rok - 5, 7, ili čak 10 godina (uz kamatnu stopu nešto veću od eskontne stope). Dosadašnji su propisi omogućavali reprogram samo do 10 mjeseci. Primjenjivat će se i mogućnost da vlasnik svoje udjele u tvrtki prepusti državi te da država uđe u vlasnički udio po modelu dokapitalizacije. Pritom je bitno da će se moći kombinirati predviđeni načini izmirivanja dugovanja - dakle dio duga moći će se, primjerice, platiti u gotovini, dio ustupanjem potraživanja, nešto u nekretninama i sl. Dužnik se stavlja u aktivnu ulogu tako da će sam predložiti rješenje na koji će način namiriti svoje dugove državi, imajući u vidu svoje ukupno gospodarsko stanje, ističe Bajić. Ugovor o nagodbi sklapat će se kod javnog bilježnika, a bit će tako stipuliran da, ako dužnik ne bude izvršavao svoje obveze, neće više biti nikakvog sudovanja. Nakon konstatiranja neizvršavanja obveza automatski se pokreću druge radnje - ovršne, otvaranja stečaja. U svemu je vrlo značajno i to što će se tvrtkama i fizičkim osobama koje su u blokadi zbog tih dugova kada sklope ugovor o nagodbi ukinuti blokada računa i time omogućiti normalno poslovanje. To je posebno važno za mnoge koji pokazuju određene znakove oživljavanja poslovanja i koji će tako moći nastaviti normalno raditi. Samom sklapanju ugovora prethodit će ocjena o realnosti predloženog načina izvršavanja dugovanja. U ugovorima o nagodbi uz način namirenja dugova utvrdit će se i da u slučaju da dužnik, za vrijeme dok je ugovor na snazi, prodaje imovinu prvenstveno mora namiriti te dugove, također ukoliko ostvari dobit i sl. Podrazumijeva se da se uz izvršavanje obveza iz ugovora moraju normalno izvršavati i tekuće obaveze. Porezna će pak uprava sve to evidentirati, i odmah reagirati u slučaju neizvršavanja ugovora, za što se predlažu i najstrože novčane kazne. U Komisiji su se, s obzirom na veličinu problema i iz razloga veće efikasnosti, odlučili za posebni zakon koji će regulirati potraživanja do određenog datuma - do 31. prosinca 2000. godine. Prijedlog je korektan jer, napominje Bajić, ne zadire u tekuću proračunsku godinu i ničim ne remeti zacrtanu ekonomsku politiku. Koncept je, ocjenjuje se, krajnje praktičan i realan i u interesu je i dužnika i države, a Bajić očekuje da će sigurno biti dobro prihvaćen i kod sudstva jer bi trebao rezultirati manjim pritiskom na sudove - manjim brojem tužbi, ovrha, stečajeva. Uz raščišćavanje stanja dugovanja koja se vuku po knjigama godinama, država očekuje naplatu dijela svojih potraživanja, dakle određene efekte za proračun. Ukupna su dugovanja pravnih i fizičkih osoba - njih oko 300 tisuća (tvrtki, obrtnika, poljoprivrednika, slobodnih profesija ) za poreze i za doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, na dan 30. lipnja ove godine, iznosila 21 milijardu kuna, od čega je 15,6 milijardi glavnica, a ostalo su kamate. Dugovanja do kraja prošle godine, koja će obuhvatiti zakon, iznose oko 20 milijardi kuna. Porezni su dugovi 10,5 milijardi, 5,3 milijardi kuna su dugovanja prema mirovinskom, a 5,2 milijarde prema zdravstvenom osiguranju. Od ukupnih je dugovanja utuženo 3,7 milijardi kuna, prijavljeno u stečaj 2,1 milijarda, a reprogramirano po postojećim propisima (u deset rata) 1,2 milijarde. Istodobno se procjenjuje da je od poreznih dugova u zastari 1,2 milijarda kuna. Od 10,5 milijardi kuna dugovanja za poreze, 7,4 milijarde "teški" su dugovi pravnih osoba, a 3,05 milijardi fizičkih osoba. Fizičke pak osobe - obrtnici, prijevoznici, građevinari, poljoprivrednici, samostalne profesije (odvjetnici, liječnici, umjetnici) - više od tvrtki duguju za zdravstveno (dug od 2,8 milijardi kuna) i mirovinsko osiguranje (1,4 milijardu kuna). Svim se dužnicima sada pružaju mogućnosti različitih načina plaćanja i na duže vrijeme, po čemu su u povoljnijem položaju od ostalih poreznih obveznika. Stoga su, ističe Bajić, apsolutno neprihvatljivi prijedlozi (koji su se mogli čuti iz krugova Hrvatske udruge poslodavaca) o poreznoj amnestiji, odnosno oprostu dugova do određenog datuma. Oprostiti se 'dužnički grijesi' ne mogu zbog svih onih koji redovito plaćaju svoje obveze, zbog građana koji će manjak koji zbog toga nastaje u proračunu i izvanproračunskim fondovima morati na određeni način platiti. O nekoj općoj poreznoj amnestiji, smatra Bajić, apsurdno je i govoriti i zbog opće gospodarske situacije, te posebice s aspekta potrebe izgradnje daleko jačeg poslovnog i općeg morala. (Hina) ds bn