DNEVNI PREGLED BR. 193 5. LISTOPADA 2001.

GLAS AMERIKE - VOA 3. X. 2001. U BiH se lako ulazi i lako izlazi. Pripremio Bojan Klima. U američkom se Kongresu jutros govorilo o američkoj ulozi u misijama Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, čija je članica i Sjedinjene Države. Jedan od sudionika svjedočenja bio je veleposlanik Robert Berry koji je donedavno u Bosni i Hercegovini čelnik misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. U svom izlaganju gospodin Berry osvrnuo se na činjenicu da u Bosni i Hercegovini još uvijek boravi stanovit broj bivših islamskih boraca mudžahedina koji su ratovali na strani bošnjačkih snaga. Robert Berry spomenuo je bivše islamske borce dok je govorio o važnosti reforme sudstva u Bosni i Hercegovini. = Organizacija za sigurnost i suradnju angažirana je u reformi mjesnih redarstvenih snaga, ali napredak na tom području ne znači ništa dok se ne ostvare promjene u sudstvu i tužilaštvu, rekao je veleposlanik Berry. Berry se u srpnju vratio iz Sarajeva nakon trogodišnjeg vodstva nad mjesnom misijom OESS-a. = Najnoviji primjer dogodio se jučer, kada su SFOR i redarstvo u blizini Sarajeva uhitili četiri osobe za koje se sumnja da su bili umiješani u terorističke djelatnosti. Dvojica uhićenih su iz Bosne i Hercegovine, dvojica su sa Srednjeg istoka. SFOR je sudjelovao u uhićenju jer su njihove akcije prijetile SFOR-u. Međutim, ako se ne provede potpuna istraga, odgovorne ne dovede pred sud i kazni, uhidba samo po sebi nema velike svrhe - rekao je u Kongresu Robert Berry. On je za Glas Amerike izjavio da suci u zemljama regije ? bilo u Bosni, Hrvatskoj ili Srbiji ? često ne žele kazniti građane vlastite nacionalnosti ako su stranke u sporu različitih nacija. = Zato se postupak protiv organizatora Hrvatskog narodnog sabora i vodi u Sarajevu, rekao je Robert Berry. U izjavi za Glas Amerike veleposlanik Robert Berry je također rekao da je većina islamskih boraca napustila Bosnu prije nekoliko godina ? u skladu s jednom od odredbi Daytonskog sporazuma. Ali neki su ostali, a stranaca iz muslimanskih zemalja koji gotovo svakodnevno dolaze u zemlju razmjerno je mnogo ? kaže veleposlanik Berry. = U Bosnu i Hercegovinu se jako lako ulazi, i jako lako izlazi. Mnogo ljudi dolazi iz Turske, tako da je teško uopće reći koliko stranaca u zemlji ima. Vijeće ministara je, čini mi se, jučer najavilo korake kojima bi se pooštrila kontrola granice, te sustav izdavanja viza. Ali činjenica jest da je recimo prošle godine u Turskoj uhićen jedan od suradnika Osame bin Ladena za kojeg se ustanovilo da je proveo dosta vremena u Bosni. Robert Berry drži da bi visoki međunarodni predstavnik osim političara trebao suspendirati ili otpustiti i suce koji sude po vlastitim nacionalnim predrasudama, te diskriminiraju protiv građana drugih nacionalnosti. = Do sada je OESS za suce jedino organizirao seminare, na kojim se pokušavalo nekako ih osvijestiti, no mislim da se problem diskriminacije u sudstvu može riješiti jedino otpuštanjima s posla ? rekao je američkom Kongresu Robert Berry. Bivši predstavnik OESS u Bosni i Hercegovini se također založio za stvaranje jedinstvenog redarstva i jedinstvenog sudstva u Bosni i Hercegovini. (VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 4. X. 2001. Pregled tiska "Iz europskog tiska izdvajamo promišljanja o sigurnosti kontineta. To što se Amerika sada usredotočila na terorizam, znači da bi Europa trebala ponovno ispitati svoju vanjsku i sigurnosnu politiku, piše 'Frankfurter Allgemiene Zeitung'. Washington neće previše pridržavati pravo na dugoročni protektorat nad Balkanom, što znači da bi Europa, kao u primjeru Makedonije, trebala sama uvoditi više reda u svom dvorištu, što bi joj dalo i novu međunarodnu ulogu. Berlinski 'Die Welt' pak piše kako treba ponovno ispitati europsku obrambenu inicijativu koja se javlja tek kao meka alternativa NATO- u, kojim dominiraju Sjedinjene Države. Unatoč globalnoj orijentaciji, NATO bi trebao ostati usredotočenn na europsku sigurnosnu politiku, zaključuje 'Die Welt'. 'The Guardian' piše da su američki ministar obrane Donald Ramsfeld i britanski premijer Tony Blair krenuli u diplomatsku navalu kako bi zakrpali pukotine u krhkoj međunarodnoj antiterorističkoj koaliciji, jer su pojedini saveznici u regiji doveli do odgađanja vojne akcije protiv Afganistana. Američki dužnosnici su, piše dalje, jučer potvrdili da su vlade Saudijske Arabije, Omana i Uzbekistana u posljednjem trenutku izrazile rezerve oko dopuštenja da se njihov teritorij koristi za vojne operacije protiv Osame bin Ladena i talibana. Britanski vojni izvori su, piše 'The Guardian', potvrdili da nijedna arapska zemlja, s iznimkom Kuvajta, koji je predaleko od Afganistana, nije spremna dopustiti uporabu svojih baza za napade. To je jedan od razloga zbog čega SAD gomilaju ratne brodove u regiji da bi ih koristile kao alternativne baze. 'The Independent' piše da je Bushova administracija planirala pokretanje vojne akcije u utorak, prije dva dana, ali da je od toga odustala u posljednjem trenutku. List tvrdi i da će britanski premijer Blair na današnjoj izvanrednoj sjednici parlamenta iznijeti dokaze o umiješanosti Osame bin Ladena u napade u New Yorku i Washingtonu, što je, kako se smatra, uvod u vojnu akciju. Ovo je, piše list, na određen način najavio vođa oporbe Yan Duncan Smith nakon razgovora sa premijerom Blairom. SAD i Britanija su posljednjih nekoliko tjedana tragale za načinom kako predočiti te dokaze javnosti, a da ne ugroze obavještajne izvore. 'The Financial Times' izvješćuje o zahtjevu Sjedinjenih Država upućenom NATO-u o korištenju resursa Sjevernoatlantskog saveza u akciji protiv Afganistana. List piše da je Washington tražio korištenje određenih materijalnih i obavještajnih resursa ali da, kako naglašavaju dužnosnici, NATO neće biti uključen u zapovjednu strukturu operacije, kao što je to bio slučaj u kosovskom sukobu, čime će proces donošenja vojnih odluka biti pojednostavljen. Svi listovi pišu i o večerašnjem posjetu Tonyja Blaira Moskvi, tijekom kojeg će, kako je rekao šef ruske diplomacije Igor Ivanov, a prenosi 'The Daily Telegraph', biti riječi o tješnjim vezama Rusije i NATO-a, pa čak i o mogućnosti članstva Moskve u Sjevernoatlantskom savezu. List piše da su Sjedinjene Države Rusiji već dostavile dokaze o umiješanosti Osame bin Ladena u napade 11. rujna". (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 4. X. 2001. Pregled tiska Trebalo su proći 52 godine od osnivanja NATO-a da bi po prvi put stupila na snagu odredba kojom se napad na jednu članicu saveza promatra kao napad na sve ostale, piše list 'Sueddeutsche Zeitung'. Spomenuta odredba je tijekom godina bila toliko prijeteća da se očito nitko nije usuđivao dirati ni u jednu od članica ovog vojnog saveza. U medijima se čak govorilo o tome kako NATO nije savez za obranu i vođenje ratnih operacija već savez za zastrašivanje. Teroristi su protiv ovog saveza izgledali kao komarac nasuprot sumo hrvaču. Oni su ipak uspjeli bocnuti hrvača izravno u oko. NATO kao savez nema neko rješenje za nastup protiv terorizma. On je doduše aktivirao odredbu uzajamne obaveze na obranu, ali je to, čini se, za sada samo politički simbol, piše 'Sueddeutsche Zeitung'. List 'Frankfurter Rundschau' također u ovom potezu NATO-a ne vidi nešto više od političkog poteza. Vojno gledano ovaj zaključak nema veliko značenje. Washington je od početka jasno stavio na znanje da u ovom slučaju vodeću ulogu neće prepustiti stožeru u Bruxellesu. U najboljem slučaju Amerikanci će se osloniti jedino na pomoć Britanaca. Član pet statuta NATO-a stupio je dakle na snagu formalno, ali ne i u praksi. Washington je ionako imao pravo da i bez proglašavanja uzajamne obaveze na obranu zatraži pomoć pojedinih članica. Pa čak i tu mogućnost Washington sada jedva koristi jer stvari uglavnom obavlja sam. NATO je tako sam sebe doveo u teško stanje. Po prvi put u povijesti se proglašava da su napadnute sve članice saveza, a da se ne zbiva apsolutno ništa. Ova alijansa predstavlja prijetnju potencijalnim neprijateljima samo ako se shvati ozbiljno. Na ovaj način ubuduće je vjerodostojnost NATO pod znakom pitanja, drži 'Frankfurter Rundschau'. List 'Die Welt' piše kako ni NATO ne može izbjeći redefiniranje svojih zadaća i ciljeva. Prvo je za vrijeme 'hladnog rata' bio sredstvo obrane određenog prostora, potom je u procesu proširenja na istok važio za čuvara mira, a onda kada se na žalost svih rat vratio u Europu preko Balkana ponovo promijenio svoju ulogu u naoružanog čuvara koji intervenira i izvan granica svojih država. List 'Die Welt' piše kako nakon terorističkih napada NATO po treći put mijenja svoje zadaće. Rat protiv terorista zahtijeva novo definiranje strategije, mobilne i dobro motivirane snage koje će ofenzivno moći djelovati protiv protivnika u bilo kojem dijelu svijeta. Jesu li europske članice NATO-a na to spremne? Imaju li one zaista novaca i volje da za to daju žrtve? Ovo je političko, a ne pitanje koje treba riješiti promjenom statuta. U preambuli ugovora o osnivanju zapadne vojne alijanse iz 1949. godine piše kako postoji odlučnost da se brani zajedničko nasljeđe i civilizacijske vrijednosti svojih naroda koje se temelje na demokraciji, slobodi i vladavini zakona. Novi NATO bi po tome mogao da bude savez globalnog manevra. Planirana europska inicijativa za stvaranje snaga za brzu intervenciju bi po tome morala biti samo karika u lancu saveza, a ne alternativa vodećem položaju SAD-a. Mnogo važnija je u ovom trenutku istovjetna izobrazba i opremljenost zajedničkih NATO-vih snaga kako bi svaka država svakoj od članica mogla priskočiti u pomoć. To što rat protiv terorista može izbiti svugdje i u svakom trenutku, zahtijeva od svih članica punu spremnost, piše Die Welt. Nezaobilazna tema u njemačkom tisku danas je i borba protiv terorizma, a s tim u vezi i planirani napad SAD-a na Afganistan. List 'Hannoverische Allgemeine Zeitung' pita se što dolazi nakon talibana. Daljnji ratovi u kojima će inozemne sile sponzorirati svoje ratničke vođe? Ili ipak nešto što će izgledati kao državni poredak iza kojeg bi simbolično mogao stajati stari afganistanski kralj Mohamad Zahir Šah. Od 1973. godine kada je bio protjeran u egzil, svijet se brzo promijenio. U Afganistanu su suprotno tome talibani sat okrenuli unazad. Mnogo toga će ovisiti o tome hoće li se ratnički vođe, plemena i velike obitelji moći usuglasiti. Ali da bi u islamskoj višenacionalnoj državi moglo doći do demokracije prema zapadnom uzoru, svijet ne bi trebao očekivati, zaključuje list. 'Flensburger Tageblatt' se osvrće na stanje na Bliskom istoku i piše da prije napada od 11. rujna nova američka vlada nije puno brinula o širenju nasilja na Bliski istok. Sadašnji preokret odgovara promijenjenom stanju i svijetu. Jer najava predsjednika Busha da će SAD poduprijeti palestinsku državu ukoliko se bude respektiralo izraelsko egzistencijalno pravo, trebala bi sokole u Jeruzalemu potaknuti na razmišljanje. Bez prekida vatre i ponovnog pokretanja mirovnih sporazuma međunarodni protuteroristički savez stoji na klimavim nogama. Izrael se u bliskoistočnom sukobu više ne može pozivati samo na nacionalne interese jer time riskira američku potporu. (RDW) FRANCUSKI RADIO - RFI 4. X. 2001. Pregled tiska Francuska nacionalna skupština je jučer nakon tri tjedna od atentata u Americi i sa znatnim zakašnjenjem u odnosu na parlamente drugih zemalja dala suglasnost sudjelovanju u vojnoj protuterorističkoj koaliciji na Srednjem istoku. Iako se za sada radi o simboličnim mjerama - otvaranju francuskog zračnog prostora za američke borbene zrakoplove i angažiranju u Arapsko-Perzijskom zaljevu dva francuska ratna broda za potporu - jedan za opskrbu i jedna mala i brza fregata za zaštitu istog broda, značenje ovih mjera je veliko. Francuska nakon Velike Britanije postaje druga zemlja koja se pridružuje Sjedinjenim Američkim Državama u vojnoj akciji protiv Afganistana. To je za francusku televiziju jučer bio događaj dana, a za listove je to jutros govor Lionela Jospina u kojem je ista informacija o efektivnom vojnom angažmanu i stavljena na sporedno mjesto. Možda i zato što je parlament o tom pitanju samo konzultiran, zapravo ništa nije odlučivao, kao što je, recimo, bio slučaj u Velikoj Britaniji ili Njemačkoj. Dnevnici nisu oduševljeni jučerašnjom predstavom u skupštini, iako je sve prošlo prema predviđenom. 'Liberationovi' veliki naslovi su 'Savez bez snage', 'Skupština solidarna, ali slabo ratoborna'. 'Le Figaroovi' naslovi su znatno sitniji - 'Jospin uznemiren rizikom biološkog oružja' i 'Jospin poziva na nacionalno jedinstvo'. Premijer je prema suglasnim ocjenama održao vrlo oprezan govor u kojem traži da Francuska bude konzultirana o vojnim ciljevima, da Amerikanci ne rješavaju sami teškoće u Afganistanu, posebice da ne ostanu predugo vojno prisutni, kao i da se težište borbe protiv terorizma u svijetu stavi na druga civilna područja uz punu međunarodnu suradnju. S druge strane predsjednik francuske vlade je rekao, što nekima možda zvuči proturječno, da će u međuvremenu pobjeda biti moguća na terenu. Na tom području solidarnost sa Sjedinjenim Državama je potpuna. Jospin je također najavio inicijativu Francuske kod europskih partnera za stvaranje jedinstvenog diplomatskog položaja u odnosu na posttalibansko razdoblje u Afganistanu. Čelnici svih stranaka predstavljenih u skupštini izrazili su načelnu potporu šefu države i premijeru, s manjim rezervama komunista i najdesnije stranke u parlamentu Pokreta za Francusku. Na širem europskom planu stanje nije sjajno, konstatira gospodarski dnevnik 'Les Echos' u uvodniku pod naslovom 'Europa u raštrkanom poretku iza Washingtona': Tony Blair je ukrao ulogu vedete Lionelu Jospinu i Gerhardu Schroederu. Upućujući ultimatum talibanima s laburističke govornice u Brightonu, britanski se premijer potvrdio kao najvjerniji saveznik američkog predsjednika. Istodobno je iz nacionalne skupštine Jospin mogao uputiti samo nove pozive Americi na suzdržanost, iako su trenutno američki zahtjevi Francuskoj vrlo ograničeni. Europska unija je gurnuta u drugi plan globalnog saveza koji Amerika želi konstruirati. U ovom slučaju kakvu bi težinu Europa i Francuska mogle imati u Afganistanu dan nakon što talibani odu, ovim pitanjem završava 'Les Echosov' uvodnik. Iz velikog broja tekstova o postatentatskim zbivanjima u Americi, Afganistanu i svijetu izdvajamo još neke teme izravno i neizravno uključene u daljnji tijek događaja. Val patriotizma u SAD-u neviđen još od II. svjetskog rata izaziva posebnu pozornost 'Le Figaroa'. Vojna novačka središta su pod navalom dobrovoljaca, iako nema ni potrebe ni sredstava za neumjereno povećanje vojske. Dobrotvorne organizacije ne znaju što da čine s vojskom onih koji bi se angažirali, iako u normalnim vremenima dobrovoljci uvijek nedostaju. Američka je zastava nakon dugo vremena postala najpopularniji objekt. Veliki mediji samocenzuru koju primjenjuju nazivaju odgovornim programiranjem, dok se zbog nepatriotizma oštro kritiziraju listovi poput 'USA Today' koji je objavio informaciju o već trotjednoj nazočnosti američkih komandosa u Afganistanu. Oni kojima sve to smeta tješe se da će brzo, nakon kratke i uspješne vojne intervencije, militarizacija duha i kontrola nad individualnim slobodama u Americi prestati. 'Le Monde' stavlja u središte pozornosti povoljne posljedice sadašnje kampanje na Srednjem istoku za Bliski istok. Prekjučerašnje Bushove i Blairove izjave u prilog stvaranja nezavisne palestinske države uz uvjet poštivanja teritorijalnog integriteta Izraela, iako za sada samo sa simboličkom vrijednošću jer je sve u budućim pregovorima koji mogu teći najrazličitijim smjerovima, donose svjež vjetar ovom prostoru. Izraelski premijer Ariel Sharon vidi suženje svog manevarskog prostora iako je upravo mislio da će profitirati od protuterorističke kampanje protiv islamista. S druge strane 'Le Monde' obavještava da je za trenutak i sadržaj američke objave najviše zaslužan pritisak Saudijske Arabije i drugih umjerenih arapskih država koji su za svoju potporu protuterorističkoj kampanji pokušale dobiti nešto opipljivo. Druge, također neočekivane posljedice terorističkih napada vide se oko i u gospodarstvu. Kako primjećuje 'Le Monde', protuteroristički pokret u zapadnim zemljama traži novi dah nakon 11. rujna jer se sučeljava s neviđenim povezivanjem Amerike i razvijenog svijeta koje je teško kritizirati, ali koje može na duže staze osnažiti globalizaciju. Siromašni dio svijeta može na Panchovoj karikaturi reći: 'Vidite, mi smo protiv američke globalizacije, ali nismo protiv Amerikanaca globalno'. Na što 'ujak Sam' odgovara: 'Bit će to malo komplicirano za Busha'. Jedna od neočekivanih posljedica u gospodarstvu su snažne intervencije u državi, posebice u zemljama koje su uvijek jasno odvajale posao od politike, državne i socijalne, kao što je očigledno u Americi i Švicarskoj. U Americi nakon Bushove intervencije u prilog najvećih zrakoplovnih kompanija federalna rezerva je deveti put od početka godine snizila najvažnije kamatne stope, dovodeći ih na najnižu razinu od 1962. godine. Ali kako ističe 'Les Echos' bez jamčevine da će se prava recesija izbjeći. S druge strane 'Švicarska je poletjela u pomoć Swiss Airu', naslov je u 'Liberationu', ubacujući umjesto banaka 303 milijuna eura u bankrotiranu nacionalnu zrakoplovnu kompaniju. Bankrot ove zrakoplovne kompanije predstavlja i u gospodarskom i u psihološkom pogledu pravi zemljotres za poslovično prosperitetnu malu alpsku zemlju, pri čemu se on samo privremeno smirio jer država ne može zamijeniti kockarsko poslovanje kompanije. Samo psihološku vezu s atentatima u Americi čvrsto drži 'Le Figaro' koji nas obavještava da je oko eksploziji prije dva tjedna u Toulouseu s teškim ljudskim i materijalnim posljedicama, za policiju i dalje zanimljiva pretpostavka o terorističkom činu. Iako javni tužitelj i dalje čvrsto vjeruje u nesretni slučaj, neki detalji, iako ne još na čvrstim temeljima, govore suprotno. Psihoza u tom francuskom gradu i dalje ostaje. (RFI) AUSTRIJA APA 4. X. 2001. Film o ratnim zločinima izaziva u Hrvatskoj silovite rasprave "Na hrvatskoj televiziji (HRT) prikazan dokumentarni film 'Oluja nad krajinom' u kojemu su prikazani ratni zločini koje su hrvatske jedinice počinile nad Srbima tijekom ofenzive u kolovozu 1995., u Hrvatskoj izaziva silovite rasprave. Film osobito među desno- nacionalno usmjerenim strankama i društvenim krugovima već danima izaziva veliko neraspoloženje. Tako oporbena nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) drži da film počiva na 'skandaloznim stajalištima o Domovinskom ratu'. Da služi samo 'obeshrabrenju hrvatskih branitelja kao i slabljenju snaga otpora i volje hrvatskoga naroda u obrani državnih interesa, osobito nacionalne sigurnosti Hrvatske', rečeno je u poslanici stranke pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Da je politički cilj filma 'tendenciozno izjednačavanje krivnje srpskih agresora i hrvatskih žrtava'. Da to treba umanjiti odgovornost onih snaga koje su započele rat. Da je to 'ponižavajuće za hrvatske branitelje' pa stoga direktor HRT-a Mirko Galić i urednik emisije 'Latinica' Denis Latin u kojoj je emitiran film, moraju dati ostavke, zatražio je HDZ. 'Organizacija za zaštitu dostojanstva Domovinskoga rata' u dokumentarnom filmu ne vidi manje doli 'objave rata braniteljima' Hrvatske. Pozvala je građane na prosvjedni skup protiv vlade 20. listopada u Zagrebu. 'Udruga za zaštitu vrijednosti Domovinskoga rata' (HONOS) film drži 'sramotnom krivotvorinom'. Da je televizija dokumentarac emitirala u interesu vlade socijaldemokratskog predsjednika vlade Ivice Račana kako bi stvorila povoljnu klimu za daljnja uhićenja 'hrvatskih branitelja', izjavio je HONOS. I predsjednik Udruge hrvatskih ratnih invalida Marinko Liović silovito je kritizirao i izrazio svoje neraposloženje prema državnoj televiziji. Da svjedoci koji su u filmu dobili riječ, ne zaslužuju nimalo pozornosti: 'Te stare bakice nisu vjerodostojni svjedoci', galamio je Liović. Božidar Knežević, producent i urednik filma, kojega je sufinanciralo hrvatsko ministarstvo kulture, izjavio je da je za oštre reakcije jednoga dijela hrvatske javnosti televizija sama kriva. Naposljetku je postaja HRT deset godina radila u duhu HDZ-a. Film nipošto ne bi 'Domovinskom ratu' mogao ni oduzeti ni dati legitimitet, naglasio je Knežević. Unatoč prosvjedima nacionalista, 75 posto gledatelja je poslije rasprave održane nakon prikazanog filma izjavilo da hrvatsko sudstvo bez obzira na etničku pripadnost, ratne zločince mora pozvati na odgovornost. Samo je trećina od sedam tisuća ispitanika to odbila, što je Latin ocijenio kao 'dokaz zrelosti hrvatske javnosti'. Film 'Oluja nad krajinom' prikazuje ratne zločine tijekom hrvatske ofenzive za oslobađanje krajine pod srpskom okupacijom. U kolovozu 1995. Hrvatska je započela operaciju 'Oluja' koja je izazvala bijeg između 150 i 250 tisuća hrvatskih Srba iz područja koja su naseljavali. Po izjavama svjedoka i UN-ovim izvješćima, hrvatske su jedinice navodno pri tomu počinile ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima. Navodno su osobito u tjednima poslije ofenzive pljačkana i paljena cijela sela te opustošena cijela područja." Bosanski Hrvati i dalje traže preoblikovanje zemlje "Hrvati u Bosni tražit će teritorijalno-političko preoblikovanje zemlje ako ne će sva tri naroda (Muslimani, Srbi, Hrvati) biti proglašena konstitutivnima. To je izjavio podpredsjednik nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Bosni Marko Tokić, izvijestila je u četvrtak jugoslavenska izvještajna agencija Tanjug. Prema planovima i željama nacionalistički usmjerenih Hrvata, Bosna bi trebala biti podijeljena na županije ili na tri federalne jedinice. Tokić je izrekao i uvjerenje da će Ante Jelavić na HDZ- ovom zasjedanju u subotu u zapadnom Mostaru biti potvrđen kao predsjednik stranke. To ne može promijeniti ni otpor visokog bosanskog dužnosnika Wolfganga Petritscha, rekao je Tokić. Jelavića je početkom ožujka Petritsch smijenio s njegovih položaja hrvatskog člana državnog predsjedništva te predsjednika HDZ-a. Proglašenjem autonomije u većinom Hrvatima nastanjenim područjima Bosne, hrvatski su čvrstorukaši de facto otkazali sporazum iz Daytona i jasno se postavili protiv smjera međunarodne zajednice koja želi očuvanje jedinstvene države. Zbog toga je državno odvjetništvo u Sarajevu protiv Jelavića i šest drugih hrvatskih političara i pripadnika vojske prošlog mjeseca započelo istragu. Hrvatski nacionalisti pak ne priznaju legitimitet suda u Sarajevu. U Daytonskom sporazumu potpisanom 1995. hrvatska se strana morala obvezati da će raspustiti državu 'Herceg-Bosnu', proglašenu tijekom građanskoga rata. S Daytonskim sporazumom očuvana je doduše suverenost bosanske države, ali je zemlja podijeljena na dvije područne jedinice: na bošnjačko-hrvatsku federaciju (51 posto) i srpsku republiku (49 posto)." BiH DNEVNI LIST 4. X. 2001. Petar Milić: Proglasit će mo hrvatsku republiku Hrvatske demokršćane jedni smatraju satelitom HDZ-a, dok ih drugi vide kao ozbiljnog konkurenta toj vodećoj političkoj stranci na hrvatskoj političkoj pozornici. O tome, predstojećem Saboru HDZ-a, Hrvatskoj Republici, suđenju u Sarajevu i drugim aktualnim temama razgovarali smo s utemeljiteljem Hrvatskih demokršćana Petrom Milićem. - Hrvatski su demokršćani jedna od stranaka HNS-a BiH, a Vi ste dopredsjednik Sabora. Unatoč tomu Vi često istupate kao kritičar nekih poteza. U kojim se stajalištima slažete s HDZ-om, a oko čega se razilazite? = Prije svega ni Hrvatski demokršćani ni ja osobno ne pristajemo na bilo kakve asocijacije, pa ni na HNS BiH gdje će vladati načelo jednoumlja. Mi imamo politički interes sudjelovati u radu HNS-a BiH, što je i naše političko određenje, ali to ne znači kako smo spremni izgubiti svoju političku autonomnost. U interesu nam je svekoliko hrvatsko jedinstvo kako političkih tako crkvenih, kulturnih i drugih struktura. Ono što nam je prvotno pred očima jest ostvarenje slobode hrvatskog naroda u državotvornoj zajednici BiH. Sa svima onima koji imaju isti cilj spremni smo zajednički djelovati. Svakako je upitno koliko tko istinski prilazi ovom po važnosti prvom pitanju za Hrvate BiH, a koliko je to za neke sfera manipuliranja narodnim osjećajima. Smatram kako je pozicija Hrvatskih demokršćana, a i moja osobna kao dopredsjednika HNS-a BiH, umnogome specifična i da po svojoj aromi umnogome odudara od svih drugih članica HNS-a BiH. Ja osobno, kao i stranka koju predstavljam, spremni smo otvorena srca ustrajati u ostvarenju Hrvatske Republike kao okvira slobode za Hrvate BiH. Svako ono političko ili drugo djelovanje bilo unutar HNS-a BiH ili izvana, a za koje smatramo da ne ide k putu oživljavanja narodne slobode, ili da ide na narodnu štetu, mi ćemo pokušati razotkriti ili objelodaniti. Cilj nam je sklopiti savez s narodom, a ne elitama, skupinama ili onima koji sebe vole nazivati neovisnim intelektualcima. Uvjereni u ispravnost svoga cilja, ne sustežemo se reći svoje mišljenje bez obzira na koga se ono odnosi. Svakako da jedan takav način političkog djelovanja, usudio bih se reći, otvara nove odnose unutar hrvatske i bh. političke zbilje. Zbog takvog djelovanja često smo na udaru protuhrvatskih elemenata bez obzira u kojim se oni političkim strukturama nalazili. Neven Tomić i HDZ, preko Roberta Barryja i Misije OESS-a, su nas mislili uništiti pred zadnje općinske izbore, a evo sada Wolfgang Petritsch dirigira političkim procesom protiv mene na Županijskom sudu u Sarajevu. Međutim, s vjerom u Boga i narodnu slobodu spremni smo izdržati i jače udarce do ostvarenja konačnog cilja. Iz svega ovoga slijedi ono što ste Vi nazvali kritiziranje i određeno razilaženje. Međutim, za mene je to jednostavno mentalitet i karakter, kako moj tako i stranke koju predstavljam. Svakako je naše djelovanje na razini nadilaženja interesa kriminalnih lobija, oportunizma, osobnih interesa i podaničkog duha koji su dominantni u mnogim strukturama društva, a posebice HDZ-u. Prema tomu mi smo, po svojoj političkoj vokaciji, potpuno suprotne političke grupacije, što ne znači da nemamo zajednički interes u cilju rješenja hrvatskoga nacionalnog pitanja u BiH. Moramo znati kako proces odmotavanja svih nezakonitih radnji u dobu jednoumlja HDZ-a još nije počeo. Mi ćemo se u svakoj situaciji jasno, kao i do sada, odrediti imajući na umu načelo kako bilo kakva nezakonita radnja ne može proći nekažnjeno pod bilo kojom izlikom. Oni koji su sudjelovali u kriminalu, najčešće preko svojih središta moći, provlače tezu kako se na štetu svehrvatskoga jedinstva u trenutcima borbe za slobodu, to treba staviti po strani. Poručujem im kako u tome neće imati saveznike u Hrvatskim demokršćanima bez obzira koliko pozivali na jedinstvo, jer kriminalci nikada neće narod dovesti do slobode nego će njome trgovati i prodati je kako su to učinili i s Hrvatskom Republikom H-B. - Na saslušanju u Sarajevu najavili ste proglašenje Hrvatske Republike do Nove Godine. Možete li precizirati što pod tim mislite? = Na prvom istražnom ročištu pred Županijskim sudom u Sarajevu budući nisam razumio optužnicu jer nije pisana na hrvatskom jeziku, zahtijevao sam prijevod svih sudskih službenih dokumenata i prevoditelja tijekom procesa, što je sudac prihvatio jer na to imam pravo po Ustavu i zakonu. Također sam najavio proglašenje Hrvatske Republike do kraja godine. Pod proglašenjem Hrvatske Republike podrazumijevam njen sadržaj, a ne formalni čin. To znači kako treba usvojiti Ustav Hrvatske Republike. Najsretniji bi bio da se to učini na sjednici HNS-a BiH, te potvrdi na referendumu hrvatskoga naroda. Ako ne dođe do političkog koncenzusa unutar HNS-a BiH, onda će Hrvatski dmokršćani na svom Saboru do kraja godine usvojiti Ustav Hrvatske Republike kao stranački dokument koji jasno pokazuje sadržaj jamstva institucionalne slobode hrvatskoga naroda unutar državotvorne zajednice BiH. Ovim činom demistificiramo Hrvatsku Republiku kao neku nacionalističku tvorevinu jer će sam sadržaj Ustava upućivati kako će u njenim okvirima živjeti, po najvećim demokratskim standardima i za trećinu bolje nego u ostalim dijelovima BiH. Tako će Srbi i Muslimani-Bošnjaci, koji se nađu unutar Hrvatske Republike, do kraja svoga života zahvaljivati Bogu na ukazanoj sreći jer će dijelovi BiH, na kojima su u većini njihovi sunarodnjaci, u demokratskim i gospodarskim standardima biti daleko iza. - Dosad je bilo više takvih najava. Postoji li neko jamstvo da se i ovo proglašenje ne izjalovi? = Ukazao bih vam na činjenicu kako su Hrvatski demokršćani osamnaest mjeseci prije HNS-a BiH donijeli stranački dokument Deklaraciju o pravima i položaju hrvatskoga naroda u državotvornoj zajednici BiH. Kada smo to učinili mnogi nisu vjerovali u ostvarenje toga čina. Danas znamo kako je 28. X. 2000. u Novom Travniku Deklaracija usvojena i na narodnom referendumu verificirana. Mi bismo bili prezadovoljni da se povijest ponovi i da se poslije 18 mjeseci od našeg stranačkog donošenja Ustava Hrvatske Republike isti donese na sjednici HNS-a BiH te verificira na narodnom referendumu. Kada je riječ o bilo kakvom jamstva, jamstvo je sam hrvatski narod. Mi smo sami gospodari svoje slobode i ako je mi hoćemo, uistinu ćemo je i ostvariti. Zato kroz Hrvatske demokršćane želim okupiti sve one spremne i sposobne koji će onim kompromisnim i nevjernim otupiti oštricu i protjerati ih s političke pozornice. Ako se nećemo sami izboriti za narodnu slobodu, bez obzira kakvo bilo političko okruženje, onda niti smo politički niti smo povijesno državotvoran narod. Hrvatski su demokršćani na najboljem putu da oko svog političkog programa okupe one hrvatske kćeri i sinove koji će znati što im je činiti i koji će bez ustezanja biti spremni podnijeti svekoliku žrtvu za slobodu svoga naroda. - Na saboru HKDU-a nedavno održanom u Jajcu došlo je do raskola. Bivši predsjednik Ante Pašalić najavljuje osnivanje nove stranke. Raskol je i u HSP-u. Željko Koroman također najavljuje osnivanje još jednog HSP-a. Visoki dužnosnici NHI-a su se pobunili protiv Krešimira Zubaka. Zbog čega je takvo stanje na hrvatskoj oporbenoj političkoj sceni? = Tko poznaje formu i sadržaj hrvatske bh. oporbe neće se iznenaditi ovakvim razvojem događaja. Prije nešto više od tri godine sa skupinom istomišljenika predviđajući ovakav razvoj događanja i sam sam se odlučio na utemeljenje Hrvatskih demokršćana. Željeli smo napraviti otklon i u sadržajno programskom određenju i u organizacijskoj stranačkoj strukturi. Očito kako je taj potez imao svoj duboki smisao. Nažalost, stranke koje se u svojoj jalovosti i neunčinkovitosti bave same sobom ne mogu nadići takvu situaciju što pokazuju i najnovija događanja. U svemu tomu najgore je to što razvoj političkog života unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH nema uzlaznu putanju. Svaki raskol unutar postojećih stranaka korak je unazad općenito u mozaiku hrvatske političke strukture. Zbog toga trpi i sam proces ostvaraja institucionalne slobode hrvatskog naroda u BiH. Upravo u vremenu biti ili ne biti za hrvatski narod više je nego važno djelovanje Hrvatskih demokršćana kao jedne zdrave političke snage koja nema kompleksa ni predrasuda prema bilo kome, pa ni prema sebi. Smatramo kako smo u ovoj stanju dovoljan pozitivan zamašnjak koji s ostalim zdravim političkim snagama može iz korijena promijeniti ovu nezdravu situaciju. - Mislite li da će novonastala svjetska politička zbivanja imati odraza s politikom u BiH i kako? = Svakako će se implikacija vulgarnog islamskog terorizma osjetiti u svim dijelovima svijeta, a posebice u BiH. U BiH zbog toga jer nije riješeno nacionalno pitanje Hrvata što samo po sebi komplicira političku situaciju kao i zbog toga što je BiH postala gotovo sigurno, i to pod zaštitom međunarodne administracije, mjesto za islamsko fundamentalističku i indoktrinaciju i praksu. Sada visoki dužnosnici međunarodne zajednice, kako bi opravdali svoje prešutno odobravanje izvedenih terorističkih djela mudžahedina kao i postojeće obuke u njihovim kampovima sirom BiH, optužuju druge. Time još više kompliciraju stanje i stvaraju političku zbrku koja se može izroditi u situaciju kada će biti teško spriječiti tragične posljedice. Zbog toga isključivo i žurno tražim od onog dijela međunarodne zajednice koji nije uprljao svoje ruke u BiH da izvojšti neopozive ostavke prvih ljudi OHR-a, OESS-a i Misije UN-a u BiH. Tek će to biti prava poruka pacifističkom dijelu pučanstva BiH da će se stvari moći rješavati mirnim političkim putem. U slučaju da ostane ova i ovakva međunarodna administracija u BiH, koja je svojim pasivnim odobravanjem izravno upletena u pore islamskog fundamentalizma, politički proces uspostave Hrvatske Republike kao okvira slobode za hrvatski narod u BiH mogao bi joj poslužiti za pranje ruku i prebacivanje svoje krivnje na, kako to oni znaju reći, hrvatske nacionaliste. - Što mislite o budućem Saboru HDZ-a te može li promjena čelnika ove stranke promijeniti položaj HNS-a? = Sabor HDZ-a kao najviše tijelo stranke je došao u pravo vrijeme. Dovoljno se iskustva nakupilo da se može učiniti odlučan korak k ostvarenju slobode hrvatskog naroda u državotvornoj zajednici BiH. Vjerujem kako će sabornici biti na visini zadaće i da neće zbog nekog trulog stranačkog kompromisa otupiti oštricu započetog procesa kroz HNS BiH. Radikalna promjena dužnosnika svakako bi dovela u pitanje HNS BiH. Zato svim sabornicima poručujem da daju punu potporu onima koji se nisu pokolebali u političkoj borbi za hrvatsku slobodu. HRVATSKI NARODNI SABOR 4. X. 2001. Stav HNS-a o rekonstrukciji medija u BiH Bez obzira što smo stalno ukazivali kako je proces rekonstrukcije sustava javnoga emitiranja u BiH već odavno zapao u slijepu ulicu, te da način kako se provodi i finalni sustav kojem se teži može rezultirati samo diskriminacijom hrvatskog naroda i hrvatskog jezika u BiH, proces se kaotično, konfuzno, nelogično i neprirodno želi dovesti do kraja. Upravo u svezi s rekonstrukcijom sustava javnog emitiranja želimo još jednom ukazati na naše stavove koje smo zastupali i koje ćemo zastupati sretni što oni nisu diskriminirajući nego daju mogućnost afirmacije svakog konstitutivnog naroda u BiH te njegovog jezika, kulture, vjere i tradicije. 1. Činjenica da zastupnici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH tek sada dovode u pitanje način ubiranja RTV pretplate putem računa za utrošenu električnu energiju, a protiv čega su odmah bili hrvatski predstavnici, jasno pokazuje da se naši prijedlozi trebaju studiozno razmotriti, a ne ih a priori odbijati, a potom s velikim vremenskim zakašnjenjem shvatiti kako su oni osnovani i utemeljeni na ljudskim pravima i slobodama. To je samo gubljenje vremena u važnom procesu rekonstrukcije javnog emitiranja u BiH. 2. Jednom za uvijek treba biti jasno da je informacija proizvod i da je u vremenu tržišnog načina privređivanja tako treba i prihvaćati. Korisnik će plaćati informaciju (u ovom slučaju pretplatu), ako mu ta informacija koristi, ako afirmira njegov jezik i ako ga ne diskriminira kao pojedinca ili pripadnika nekog naroda. U slučaju Federalne RTV, Visokom predstavniku koji je proglasio Zakon o ovoj radioteleviziji i njegovim medijskim suradnicima, bilo je najvažnije pretplatom osigurati sredstva za financiranje načina rekonstrukcije kako se sada provodi. Međutim, kako hrvatski korisnici takvih medija ne vide nikakvu korist od informacija koje im se priopćavaju, nego ih one pak najčešće iritiraju i svojim sadržajem i diskriminatorskim jezikom, naravno da ne će plaćati pretplatu. Stoga ih i ovaj put još jednom pozivamo da ne plaćaju RTV pretplatu putem računa za utrošenu električnu energiju jer je to protivno ljudskim pravima. 3. Koliko god smo nezadovoljni radom Vijeća RTV Federacije BiH i njegovih čelnika još više smo ogorčeni na OHR-ove medijske radnike sumnjive stručnosti koji su siva eminencija cijelog procesa, a Vijeće će im evo najvjerojatnije ispasti kao najbolji alibi njihove nestručnosti i nesposobnosti da rekonstrukciju izvedu i završe sukladno najboljim europskim demokratskim dostignućima u složenim državnim zajednicama kakva je BiH. U prvom redu oni, pa tek onda članovi Vijeća cijeli proces rekonstrukcije sustava javnog emitiranja, indoktrinirani postavljenim im političkim ciljevima, doveli su u bezizlazno stanje. Stoga je licemjerno i od zastupnika Zastupničkog doma FBiH tražiti samo smjenu članova Vijeća koje su oni izabrali. Ako sudbinu ove zemlje misle uzeti u svoje ruke, ako misle javnosti jasno pokazati da ne samo verbalno nego i u praksi preuzimaju odgovornost za njezin razvitak, onda trebaju odgovornost tražiti i za stvarne kreatore ovakve rekonstrukcije sustava javnog emitiranja koji sjede u uredima OHR-a. 4. Vijeće RTV Federacije BiH kojem je povjerena ova iznimno odgovorna zadaća još više je pogoršalo medijsku položaj Hrvata u BiH. Nije postignut nacionalna ravnoteža zaposlenih, hrvatski jezik kao službeni jezik apsolutno je nezastupljen i putem ovakvih medija čini se sustavna asimilacija Hrvata u BiH i njihova jezična diskriminacija. U najvećem broju slučajeva na vodećim položajima na radiju i televiziji nalaze se Bošnjaci, a teme koje obrađuje takva radiotelevizija ni po čemu ne odražavaju nacionalni sastav ove zemlje. Upravo stoga bi bilo bolje da se na TEST kanalu, koji se vidi u najvećem dijelu područja s hrvatskom većinom u BiH, uopće i ne emitira program jer je on shvaćen kao izravno sredstvo za asimiliranje Hrvata, diskriminaciju njihovog jezika i sredstvo za uspostavu unitarne BiH. 5. Jedini način kvalitetne rekonstrukcije sustava javnog emitiranja davno smo ponudili, ali se on očito ne želi prihvatiti kao i niz naših drugih dobronamjernih prijedloga. Taj prijedlog nije diskriminirajući kao ovaj aktualni nego on daje apsolutno ista medijska prava za sva tri konstitutivna naroda u BiH te mogućnost za proizvodnju i emitiranje programa na sva tri službena jezika u BiH. Taj prijedlog također u međunarodnoj razmjeni afirmira BiH kao demokratsku državu tri u svemu ravnopravna naroda, a on na najjednostavniji način iskazan znači uspostavu tri javne televizije za proizvodnju i emitiranje programa na tri službena jezika u BiH i PBS na razini države koja je članica EBU-a što je logično. Trebalo bi osigurati sve tehničke pretpostavke da se sva tri programa vide na cijelom području BiH. Svaki drugi prijedlog nužno vodi diskriminaciji i asimilaciji. NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 1. X. 2001. 'Moliti da budem među anđelima' "U prtljazi vjerojatnoga terorista Mohammeda Atte, istražitelji su osim molitava i naputaka za terorističke napadaje pronašli i osobnu Attinu oporuku. U dokumentu sačinjenom 1996., objavljenom u njemačkim časopisima, Atta je među ostalim tražio: 'Kad umrem, oni koji naslijede moju imovinu, moraju paziti na sljedeće: 1. Oni koji pokopaju moj leš, moraju biti dobri muslimani, jer to će me preporučiti Bogu i njegovom oprostu. 2. Oni koji pokopaju moj leš, moraju mi sklopiti oči i moliti da se uspnem na nebo, moraju mi dati novu odjeću i ne ostaviti me u onoj u kojoj sam umro. 3. Nitko ne smije zbog mene plakati, vikati ili čak trgati odjeću i udarati se u lice - to su glupe geste. 4. Nitko tko se sa mnom u prošlosti nije slagao, ne smije me posjetiti poslije moje smrti, ljubiti me ili se od mene oprostiti. 5. Od mene se ne smiju oprostiti trudne žene ni nečiste osobe - to odbijam. 6. Žene ne smiju moliti za oproštenje zbog moje smrti. Nisam odgovoran za životinjske žrtve pred mojim odrom - to proturiječi učenju islama. 7. Oni koji drže stražu kraj mojeg mrtvog tijela, trebaju misliti na Boga i moliti da budem među anđelima. 8. Oni koji čuvaju moj leš, moraju biti dobri muslimani. Ne smije biti ni previše ljudi, osim ako bi to bilo bezuvjetno potrebno. 9. Oni koji peru moje tijelo oko genitalija, moraju imati rukavice kako me ne bi tamo dodirivali. 10. Mrtvačka odjeća mora biti od tri komada bijeloga sukna, ali ne od svile (...) 11. Žene ne smiju biti nazočne ni na pogrebu niti se ikada kasnije naći na mojem grobu. 12. Pogreb mora proteći tiho, jer Bog je rekao da cijeni mir u tri prigode: za čitanja Kurana, za pokopa i dok se u molitvi baca na tlo. Pokop mora biti brz, u nazočnosti mnogo ljudi koji mole za mene. 13. Kod polaganja u grob moram biti položen zajedno s dobrim muslimanima, licem prema Meki. 14. Želim ležati na svojoj desnoj strani. Na moje tijelo treba tri puta baciti zemlju i izgovarati: 'Od prašine si nastao, prašina jesi, i vraćaš se u prašinu. A iz prašine nastat će novi čovjek.' Nakon toga svi moraju zazvati ime Božje i pokazati da sam umro kao musliman, s vjerom u Božju religiju. Svi koji sudjeluju na mojem pogrebu, moraju za mene tražiti oprost. 15. Ljudi moraju na mojem grobu provesti jedan sat u kojemu ću uživati u njihovu društvu. Treba uslijediti životinjska žrtva a njezino meso treba podijeliti potrebitima. 16. Postoji običaj da se svakih 40 dana ili jedanput godišnje sjeća pokojnika. To ne želim, jer to nije u skladu s islamskim običajima. 17. Na pokopu nitko ne smije izreke ispisivati na papir kojega bi kasnije nosio u džepu kao talisman. To je praznovjerje. Bolje je to vrijeme iskoristiti za molitvu. 18. Imetak koji ostavljam, treba podijeliti prema pravilima islamske vjere - kako nas je tomu naučio svemogući Bog: jedna trećina za siromašne i potrebite. Moje knjige trebaju prijeći u posjed neke džamije. Oni koji izvršavaju moju oporuku, moraju biti vođe Sunita. Ma tko to bio, mora potjecati iz kraja u kojem sam odrastao ili čovjek kojega sam slijedio u molitvi. Ako ceremonija neće odgovarati islamskoj vjeri, krivci će biti pozvani na odgovornost. Oni koje ostavljam, moraju biti bogobojazni i ne smiju se zavaravati stvarima koje život nudi - umjesto toga moraju se moliti Bogu i biti dobri vjernici. Oni kojima naputci ove oporuke ne odgovaraju ili koji rade protiv zapovijedi vjere, naposljetku će za to odgovarati'", prenosi list. DPA 4. X. 2001. Američki povjesničar: teroristi nisu ubijali iz zdvojnosti i nužde "Motivi atentatora iz New Yorka i Washingtona po shvaćanju istraživača terorizma Waltera Laqueura nisu u osjećajima da su politički, socijalno i gospodarski potisnuti. Istraživanje terorizma već odavno zna da teroristi nisu ubijali iz zdvojnosti i nužde, piše američki povjesničar u prilogu za 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' od četvrtka. Stalno se tvrdi da je terorizam posljedica očaja, siromaštva, gladi i potiskivanja. No to ne odgovara poznatim činjenicama. 'Činjenica da bin Laden ne živi u bijedi niti je potiskivan, svima je vjerojatno poznata'. Ni piloti samoubojice nisu odrasli u slamovima Kaira ili u beznađu nekog izbjegličkog tabora, nego su porijeklom iz srednje klase Saudijske Arabije ili drugih zemalja, djelomično iz dobro stojećih obitelji. 'Nisu morali gladovati, njihove su ih obitelji slale na sveučilišta.' Među uzroke terorizma daleko više pripadaju 'vjerski i nacionalistički resentimani' kao 'fanatizam, želja za razaranjem i želja za kažnjavanjem', piše Laqueur u FAZ-u. Ulogu igra i ludilo, ponajprije paranoja. Nisu svi paranoici teroristi, ali se među teroristima može naći stanovita paranoja, uvjerenost u veliku svjetsku zavjeru.' No postoje razni oblici terorizma, 'a svaki pokušaj da ih se svede na zajednički nazivnik, može izazvati zbrku'". RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 4. X. 2001. Rusija i EU dogovorili se gotovo o svemu "Sastanak na vrhu između Rusije i Europske unije mogao bi, kako se čini, biti prekretnica u odnosima Moskve i EU-a. Na susretu Rusije i EU-a u najmanju su ruku osigurani uvjeti za bolju integraciju Rusije u Europu. Prvo, na summitu je donesena odluka o osnutku radne skupine na visokoj razini za izradbu koncepcije zajedničkog europskog gospodarskog prostora. Zadaća te skupine je da utvrdi shemu tješnje suradnje Rusije i Europe i da prouči mogućnost približavanja njihovih zakonodavstava. Predstavnici naše zemlje i EU-a sastajat će se dvaput na godinu. Rezultati rada skupine ispitat će se najkasnije do listopada 2003. Još će se jedna posebna radna skupina baviti rješavanjem problema oko Kalinjingrada, u svezi sa skorim ulaskom novih zemalja u EU. Drugo, strane su potpisale izjavu o zajedničkoj borbi s terorizmom, premda su izvori 'NG'-a u ruskom izaslanstvu do zadnjeg trenutka sumnjali da će se dokument usuglasiti. Iz izjave je, naime, uklonjen nadnevak 'početka borbe s terorizmom', 11. IX., koji je bio predviđen u prvotnoj inačici, na čemu je nastojala Moskva. I Vladimir Putin je napose istaknuo da je Europa napokon shvatila da se samo zajednički može boriti s terorizmom. Zato je ruski predsjednik jako pohvalio odluku donesenu na summitu da se jednom na mjesec održavaju zajednički pregovori o sigurnosti. 'Nadamo se da će to biti uzor za kasniji osnutak stalnog tijela', rekao je Putin. Takvi su rezultati donekle u drugi plan potisnuli glavni povod posjeta Vladimira Putina Belgiji - susret s glavnim tajnikom NATO-a Georgeom Robertsonom. Uostalom, u Moskvi su uporno upozoravali da su očekivanja pretjerana, premda je razgovor trebao rasvijetliti planove Rusije i Sjevernoatlantskog saveza o oblicima daljnje suradnje. Susret Putina i Robertsona održan je na neutralnom području, u Egmontskoj palači, rezidenciji belgijskog premijera, premda je ruski predsjednik još u veljači dobio poziv da posjeti NATO-ov stožer. Tada je ponuda prihvaćena, ali ga ruska strana do danas nije iskoristila. Od svih dokumenata koje su ruski stručnjaci pripremili za program Putinova posjeta, svezak o suradnji s NATO-om bio je najskromniji - tridesetak stranica. Istraživati konkretne oblike suradnje i iznositi prijedloge na tu temu, kako su obrazložili članovi ruskog izaslanstva - nije na predsjedničkoj razini. 'K tome, sam Robertson nema pravo da donosi odluke', rekao je za list jedan od stručnjaka. Najveći mogući rezultat susreta Putina i Robertsona bio je u tome da odredi osnovni ton dijaloga koji je prošlog tjedna počeo ruski ministar obrane Sergej Ivanov, nakon pregovora s kojim je glavni tajnik NATO-a ocijenio Rusiju kao 'pravog prijatelja'. Uostalom, Rusija ne želi špekulirati s tek sklopljenim prijateljstvom. Osim toga, u pitanjima koja su tradicionalno uznemirivala Zapad i Rusiju, zapažaju se pomaci. Kao i obično, Zapad je zabrinut zbog Čečenije, a Rusija zbog NATO-ova širenja na istok. Stajalište Rusije uoči susreta s Robertsonom iznio je Vladimir Putin. Istaknuo je da Moskva misli kako je neprilično iskorištavati prilike nakon tragedije u New Yorku i u Washingtonu za rješavanje vlastitih problema - čečenskog pitanja. Borba s 'bakterijama koje šire bolest' terorizma mora se voditi u čitavom svijetu, pa i u Čečeniji. Prema riječima predsjednika, iza terorističkih napadaja u SAD-u i podmetanja eksploziva pod kuće u Rusiji, na koncu stoje iste snage, s 'istim potpisom'. Vladimir Putin još je jednom morao rastumačiti da to nipošto ne znači da Moskva vidi neprijatelja u Čečeniji kao takvoj. 'Problemi s čečenskim narodom rješavat će se političkim putom, a s teroristima silom'. Odgovarajući na pitanje o povredi ljudskih prava u Čečeniji, Vladimir Putin je zamolio da se navedu 'imena, prijave i prezimena' onih koji su konkretno diskriminirani i pozvao međunarodnu zajednicu da ne dopusti teroristima da demokratske ustanove rabe za napad na samu demokraciju. U svezi s NATO-om Putin je rekao da se pri njegovu širenju na istok mora povesti računa o zamisli o preobrazbi saveza u 'ustroj s izrazitijim političkim obilježjima'. Zatim je izrekao jasnu aluziju: 'Promijenili bismo svoje stajalište o NATO-ovu proširenju da sami nismo isključeni iz tog procesa' - rekao je ruski predsjednik. Uostalom, kao što smo već spomenuli, Moskva kani proširiti suradnju i razgovarati o sigurnosti ne samo s NATO-om, već i s europskim sigurnosnim ustrojima koji su u povojima", iz Bruxellesa izvješćuje Ljudmila Romanova. Nova uloga stare vojske S poljskim veleposlanikom pri NATO-u Andrzejom Tovpikom razgovarala je Marina Kalašnjikova: " - Što su osjetili Poljaci nakon ulaska u NATO? = Čini mi se da je najveći poticaj za ulazak Poljske u NATO bilo prevladavanje podjele Europe. Podjela Europe ne potječe iz zadnjih pedeset godina, ona ima dulju tradiciju. Za mnoge se političare i javnost na Zapadu Europa prije završavala negdje u Njemačkoj. Britanski premijer Neville Chemberlain rekao je 1938. da bi 'bilo strašno kada bi britanski vojnici ginuli zbog svađa između država o kojima ništa ne znamo'. Mislio je na tadašnje prijepore između Čehoslovačke i Njemačke. Sve što je bilo istočno od Njemačke shvaćalo se kao nekakva 'bijela mrlja'. Danas je upravo NATO čimbenik ujedinjenja Europe i razvitka posebnih odnosa s Rusijom i Ukrajinom. (...) - Kako Poljska sudjeluje u borbi protiv terorizma koju danas vodi NATO? = Ne mislim da se danas može govoriti o nekom osobitom prinosu Poljske odgovoru SAD-a na napadaj. Poljska djeluje u koaliciji zemalja NATO-a i u okviru odluka koje se donose. Naime, Poljska se pridružila odluci Vijeća NATO-a u kojoj se kaže da se na napadaje na New York i na Washington može primijeniti članak 5 Sjevernoatlantskog sporazuma. To ima ozbiljne posljedice za nas i za druge članove saveza. Naša zajednička reakcija može se promatrati s dvaju gledišta. Prvo se tiče izravnog odgovora na terorističke čine. O tom se pitanju sada u NATO-u vode dvostrani i višestrani pregovori o zajedničkom djelovanju na području razmjene obavještajnih podataka i svake druge pomoći koju SAD može zatražiti. Pritom očekujemo da iz SAD-a dobijemo stanovite zahtjeve. (...) Mislim da danas moramo svratiti pozornost na Balkan. NATO se mora brinuti ne samo za sigurnost svog stožera u Bruxellesu, već i za vojne sastavnice u Bosni i na Kosovu. Kao što je poznato, postrojbe zemalja NATO-a i Rusije tamo su u neprijateljskom okružju. Drugo gledište uključuje pripremu NATO-a za borbu protiv terorizma na dulje razdoblje. Terorizam je bio uvršten među glavne opasnosti i prijetnje u NATO-ovoj strateškoj koncepciji koja je 1999. prihvaćena u Washingtonu. Događaji od 11. IX. potvrdili su koliko su ti rizici veliki. - Gdje su konkretno opasnosti i prijetnje protiv kojih se NATO želi zaštititi? = Kako danas stvari stoje, glavni osumnjičenik je Bin Laden. Od Amerikanaca očekujemo stanovite dokaze. Tek nakon toga moći ćemo raspravljati o mjerama za kažnjavanje Bin Ladena i drugih ljudi koji su odgovorni za te napade. No nije samo riječ o Bin Ladenu. Problem terorizma puno je širi. Zato je važno u kojem obliku i u kojoj mjeri NATO i sve međunarodne organizacije moraju odgovoriti na prijetnje međunarodnog terorizma. Tu spada i pitanje o mogućoj suradnji između NATO-a i Rusije. Također treba temeljitije istražiti korijene međunarodnog terorizma. S jedne strane, postoje skupine neodgovornih ljudi koje pokreće mržnja i koji su spremni na takve čine. No postoje i socijalno-gospodarski, politički i religijski uvjeti, kao primjerice na Bliskom istoku. Napore treba usredotočiti ne samo na simptome, već i na uzroke terorizma. - Možemo li smatrati da se Poljska sada u potpunosti integrirala u sve ustanove i ustroje NATO-a? = Takva je integracija dugotrajan i postupan proces koji za nas nije lak. Moramo provesti preustroj oružanih snaga u skladu s NATO-ovim zahtjevima. Pritom na prvom mjestu nisu samo zadaće kolektivne obrane, već i priprema za mirovne operacije. (...) Ne treba zaboraviti da smo prije imali savršeno drukčiji vojni sustav. Tako da će proći još nekoliko godina prije nego se u potpunosti integriramo u vojne ustroje NATO-a. Prema programu koji je prihvaćen ove godine, g. 2008. poljske će oružane snage imati oko 150 tisuća ljudi, tj. smanjit će se za pedeset tisuća. Prije deset godina imale su oko četiristo tisuća ljudi. Naravno, takvo smanjenje oružanih snaga uz njihovu istodobnu modernizaciju i opremanje dugotrajan je i težak proces." SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 4. X. 2001. Afganistanska nepobjedivost: razotkrivanje mitova "U tišini koja prethodi bitkama, širi se šapat kako vojnici jedine svjetske supersile neće biti dorasli čeličnim Afganistancima u stjenovitim usjecima njihove zemlje, a posebice ne zimi. Ovo povijesno groblje imperija bit će još jedna slijepa ulica koja će poraziti SAD, objavio je talibanski mula, Mohamed Omar. Ovo malo podsjeća na iračkog čelnika Sadama Huseina koji je prijetio 'majkom svih bitki'. Pa ipak, poražen je za 100 sati. No teren je nevojerojatno težak i nezahvalan, a pesimisti imaju i dokaze: nepopustljivi afganistanski borci ratovali su protiv moćnog Sovjetskog Saveza 11 godina i uvjerljivo ih porazili. Ova je teorija uglavnom zasnovana na četiri hladnoratovska mita: *Mit 1.: Mudžahedini su porazili Sovjetski Savez. Kada se general Boris V. Gromov povukao mostom preko rijeke Amu Darya u Srednju Aziju u veljači 1989. godine, vraćao se zastarjeloj ideologiji koja se urušavala u temeljima. Gospodarski pritisak Reaganove administracije Sovjetski je Savez prisililo na povlačenje iz Afganistana, ne mudžahedini. Njihovu borbu, hrabru ali neorganiziranu, tajno su financirali i opremali oružjem CIA, Saudijska Arabija i Egipat, a uvježbavala ih je i davala im upute moćna pakistanska dojavna služba, 'Inter-Services'. Osim toga, Gromov je iza sebe ostavio režim Nadžibulaha koji su podupirali komunisti(...). *Mit 2.: Mudžahedini su vlast u Kabulu oteli Nadžibulahu. Vojno gledano, nisu. Beznadežno podijeljeni duž etničkih linija, jedva da su i dodirnuli Kabul dok se Nadžibulahova uzbekistanska milicija pod generalom Abdulom Rašidom Dostumom nije pobunila zbog plaća i napredovanja pojedinih članova na odgovornija mjesta. U travnju 1992. godine, mudžahedini su stigli u Kabul bez gotovo i jednog ispaljenog hitca(...). Zatim su se, tražeći ratni plijen, okrenuli jedni protiv drugih tjedan dana nakon ulaska u Kabul. Dostum je sada čelnik naših saveznika, Sjevernog saveza. *Mit 3.: Čelični mudžahedini u planinama su izdržali 14 godina. Nije istina. Čelnici sedmorice od osam glavnih mudžahedinskih frakcija vodili su rat iz Pešavara u Pakistanu - a većina je živjela u luskuznim vilama krijumčara. Borci su novačeni iz redova izbjeglica - njih 3 milijuna, iz gradića oko Quete. Provodeći napade na Afganistan, mnogi su u planinama zaista boravili mjesecima, no redovno bi se vraćali kako bi se oporavili i nabavili namirnice, što sada ne bi bilo moguće. Iznimak ovome jest Ahmed Šah Masud, tadžički čelnik koji je branio svoju rodnu Panjširsku dolinu tijekom čitavog rata. U njega su Afganistanci polagali najviše nade, no Masuda su ubili dvojica arapskih bombaša - samoubojica koji su se predstavili kao novinari dva dana prije napada na WTC i Pentagon. Moj bivši kolega iz časopisa 'Time', Anthony Davis, tvrdi kako je posljednje pitanje koje su ga pitali dok su ga snimali TV kamerom u kojoj je bila bomba bilo: 'Što ćete učiniti s Osamom bin Ladenom?' Nisu pričekali odgovor. *Mit 4.: Afganistanci nikada nisu bili pokoreni. Istina, no nikada nisu bili ni ujedinjeni. Među novinarima koji su izvješćivali o ratu, stavovi prema njima bili su čudna mješavina sažaljenja i divljenja: divili su im se zbog njihove plemenske izdržljivosti; a zgražavali se nad njihovim bešćutnim etničkim sukobima, ljubomorama i neredu. U svojoj knjizi 'The Bear Trap' (Stupica za medvjede) iz 1992. godine, Mohamad Jusag, pakistanski general koji je upravljao njihovom strategijom četiri godine, opisao je zadaću održavanja jedinstvene sile na terenu kao noćnu moru. Osim Sovjeta, povijesna teorija o poniženim imperijima temelji se velikim dijelom na izbacivanju britanske rezidencije u Kabulu, 1841. godine i sustavnom klanju koje je uslijedilo nakon povlačenja 12.000 civila i 4.000 britanskih i indijskih vojnika. (...) No moderni prijevoz, komunikacije i zrakoplovi umanjuju važnost ovoga. Ne tvrdim da će bitke koje su pred nama zbog navedenih primjera biti lake ili da se neće prilijevati krv. U međuvremenu, nakon tri godine poplava, humanitarne organizacije tvrde kako milijuni Afganistanaca skapavaju od gladi i kako su iscrpljeni 22-godišnjim ratom. Zar bi to trebao biti nepobjediv neprijatelj", pita se Jefferson Penberthy, australski novinar koji je o afganistanskim sukobima izvješćivao za časopis 'Time', od 1992. do 1995. godine. THE NEW YORK TIMES 4. X. 2001. Predočite dokaze "Iako američki i britanski dužnosnici tvrde kako 'nema sumnje' da se Osama bin Laden i njegova teroristička organizacija 'Al Qaeda' nalaze iza zločina počinjenih 11. rujna, do sada javnosti nije dan na uvid nikakav dokaz. Bushova administracija podnijela je tajna izvješća čelnicima NATO-a i američkim saveznicima, no najvažnija informacija koju javnost dobila o vezi između bin Ladena i terorističkih napada jest taj da je Mohamed Ata, jedan od otmičara, primio 100.000 dolara od izvora u Pakistanu koji, izgleda, ne može biti identificiran sa sigurnošću. SAD bi uskoro, u nastojanju da se dočepa bin Ladena, mogao napasti ciljeve u Afganistanu. Državni tajnik Colin Powell svakako je u pravu kada tvrdi da je američka javnost spremna podržati napad. No Amerikanci nisu jedini koje treba uvjeriti. SAD razmatra mogućnost rata protiv suverene države koja ne priznaje da je počinila ratni čin protiv nas. Prije no što to učinimo, moramo pojasniti svijetu, posebno islamskom dijelu svijeta, da je američko korištenje sile opravdano - ne zbog toga što je talibanska vlada u Afganistanu zahtijevala dokaze nego u interesu naše vlastite nacionalne sigurnosti. Neki Amerikanci mogli bi zaključiti, promatrajući tisuće ljudi koji su na demonstracijama izvikivali 'Smrt Americi' diljem muslimanskog dijela svijeta, da nas svi islamski fundamentalisti mrze toliko da ih ne možemo dodatno izazvati ma što činili. Ovo bi bila tragična i pogrešna procjena. Iako je točno da postoje milijuni koji su izrazito neprijateljski raspoloženi prema Amerikancima, do sada se samo mali broj njih premetnuo u bombaše- samoubojice. Vjerojatno je točno da, bez obzira na težinu naših dokaza protiv bin Ladena, neke ljude u muslimanskom dijelu svijeta nećemo uvjeriti u točnost naših dokaza. No ovo nije razlog da riječ u raspravi prepustimo našem najljućem neprijatelju. Ako američka vojna akcija potvrdi najgore optužbe o američkoj aroganciji, pomoći će mo ekstremistima da unovače novu generaciju dobrovoljnih terorista, mnogo brojniju od prethodne. 1998. godine, nakon podmetanja bombe u Keniji i Tanzaniji, SAD je gađao ciljeve koji su povezani s bin Ladenom, uključujući i tvornicu lijekova u Sudanu. Clintonova administracija sumnjala je da se u tvornici proizvodi kemijsko oružje, no nije mogla predočiti vjerodostojne dokaze. Antiameričke demonstracije izbijaju diljem arapskog dijela svijeta. Sudionici su nosili velike fotografije bin Ladena, koji je postao popularni junak. Nije nemoguće da je ovaj događaj pomogao radikalizirati neke od otmičara koji su sudjelovali u napadima izvedenim 11. rujna. Druga je opasnost u tome da bi prijateljski režimi na Srednjem Istoku mogli postati destabilizirani ako njihovi čelnici ne budu mogli predočiti uvjerljive dokaze svom narodu o tome zbog čega trebaju podržavati američke napade na druge muslimane. Riziku bi mogle biti izložene Egipat, Jordan i Saudijska Arabija, no najveća opasnost prijeti Pakistanu - zemlji s nuklearnim oružjem - gdje je vlada već suočena s rasprostranjenim nemirima, i gdje ima mnogo talibanskih simpatizera. Pritisak na predsjednika Perveza Mušarafa svakako će rasti ako SAD zaista upotrijebi silu. Tijekom kubanske raketne krize, SAD je javnosti predočio fotografije koje su poslužile kao uvjerljiv dokaz da Sovjeti lažu o raketama na Kubi. Ovi opipljivi dokazi pomogli su da zadržimo podršku saveznika i izolirali su rusku diplomaciju. Naša situacija danas traži sličan postupak. Predsjednik Bush ne bi trebao dopustiti da ga briga o zaštiti dojavnih izvora spriječi u nakani da objavi dovoljno dojavnih informacija kako bi potvrdio naše tvrdnje. Odgađanje naše osvete dok svrstavamo dokaze neće povećati rizik dodatnih terorističkih napada, kratkoročno. Bilo kakva teroristička stanica koja već djeluje u SAD-u i Europi vjerojatno neće ovisiti o daljnjim kontaktima s bin Ladenom kada je posrijedi provođenje terorističkih misija. Svijet nema mnogo razloga sumnjati u američku moć ili odlučnost, no naša sigurnost također ovisi o tome kako drugi vide pravednost naših akcija. Ako nas izazove na radikaliziranje još većeg broja terorista, bin Laden će pobijediti. Ako dokazi nisu spremni, nije ni napad", pišu Robert A. Pape i Chaim Kaufman, profesori međunarodnih odnošaja pri čikaškom i Sveučilištu Leigh. THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4. X. 2001. Britanija integrirana u Europu "Kako 60 posto naše trgovine ovisi o Europi, 3 milijuna poslova je povezano s Europom, veliki dio naše političke važnosti također ovisi o Europi, okrenuti leđa Europi značilo bi u temelju zanijekati naše istinske nacionalne interese. To nikada nećemo dopustiti. Već 50 godina, Britanija slijedi, ne vodi Europu, što za nju nije karakteristično. Svakim korakom. U tijeku su rasprave koje su ključne za budućnost što je pred nama: kako reformiramo europsku gospodarsku politiku; kako vodimo europsku obranu; kako se borimo protiv organiziranog zločina i terorizma. Britaniji je njen utjecaj u Europi nužan a Europa, pak, treba snažnu Britaniju, čvrstu i nepokolebljivu u našem savezu sa SAD-om, istodobno odlučnu odigrati punu ulogu u oblikovanju sudbine Europe. Trebali bismo biti uključeni u jedinstvenu valutu samo ako budu ispunjeni gospodarski uvjeti. (...) Oni su od ključne važnosti. No ako budu ispunjeni, trebali bismo se pridružiti, a ako se to dogodi trebali bismo imati hrabrosti da od britanskog naroda zatražimo pristanak. Europa nije prijetnja Britaniji. Europa je prilika. Nada Britanije u naprednu budućnost jest u preuzimanju najboljeg od anglo-saksonskih i europskih modela", izvadak je govora britanskog premijera Tonya Blaira u Brightonu u utorak. FRANCUSKA AGENCE FRANCE PRESSE - AFP 4. X. 2001. Vojislav Koštunica nastoji spasiti Jugoslaviju "Vojislav Koštunica još uvijek želi biti ujedinitelj, godinu dana nakon dolaska na dužnost predsjednika Jugoslavije, ali se sučeljava sa separatističkim težnjama Kosova i vlasti u Crnoj Gori. Ovaj 57-godišnji pravnik uspio je pobijediti na saveznim predsjedničkim izborima 24. IX. 2000., iskoristivši naglašen osjećaj nacionalnog ponosa koji je jako ukorijenjen među njegovim sunarodnjacima i prošlost u znaku neprekidne borbe s njegovim prethodnikom Slobodanom Miloševićem. Pošto je 7. X. službeno stupio na dužnost, g. Koštunica je utvrdio četiri glavne zadaće: preispitati veze između Srbije i Crne Gore unutar jugoslavenske federacije (SRJ), poboljšati životne uvjete Srba na Kosovu - srpska pokrajina s većinskim albanskim življem - uspostaviti pravnu državu uz provedbu gospodarskih i socijalnih reforma i ponovno otvoriti Beograd svijetu. Godinu dana kasnije, čini se da je samo povratak Jugoslavije na međunarodnu pozornicu postigao neprijeporan uspjeh. Nakon višegodišnje izoliranosti, zemlja se vratila u glavne međunarodne organizacije i obnovila veze sa stranim prijestolnicama. Dolazak g. Koštunice i njegove reformističke koalicije (DOS) izazvao je uznemirenost najekstremnijih albanskih krugova na Kosovu gdje je nasilje nad srpskom manjinom - od 80.000 do 100.000 ljudi - svakodnevna pojava. Samo se osamdeset Srba od dvjesto tisuća koliko je pobjeglo s Kosova pri prisilnom povlačenju snaga Beograda u 1999., do danas službeno tamo i vratilo. Ipak, mirno rješenje, pod NATO-ovim okriljem, krize na jugu Srbije koja je mjesecima bila meta albanske gerile s Kosova, omogućilo je da se obnove redovite veze između Beograda i UN-ove uprave (UNMIK) u pokrajini Kosovo. UN je povlađivao Beogradu osuđujući albanski ekstremizam koji se smatra jednim od čimbenika nestabilnosti na Balkanu. U Crnoj Gori g. Koštunica se zauzima za preispitivanje odnosa između Srbije i Crne Gore unutar Jugoslavije i tu, opet, ima potporu izvana. Međutim, crnogorski predsjednik Milo Đukanović za sada ne popušta pred pritiscima i priprema se da 2002. organizira referendum o neovisnosti te male jugoslavenske republike. G. Koštunica također nailazi na teškoće u suradnji sa srbijanskom vladom koju predvodi njegov politički protivnik Zoran Đinđić. On predbacuje potonjem da se ne trudi dovoljno da iskorijeni korupciju i utjecaj organiziranog kriminala, čije je djelovanje štitio bivši režim, na državne ustroje. G. Koštunica zamjera također g. Đinđiću što je, ne izvijestivši ga, predao g. Miloševića Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu. Napokon, napada srbijanskog premijera poznatog po svojoj pragmatičnosti, da je čitavu politiku gospodarske obnove utemeljio na vanjskoj pomoći. G. Koštunica misli da je ona jako nedostatna s obzirom, kako misli, na štete koje je uzrokovao međunarodni embargo prema Miloševićevoj Jugoslaviji i NATO-ova bombardiranja 1999. koje je procijenio na gotovo trideset milijarda dolara. Takve razlike između dvojice čelnika i unutar reformističke koalicije, kao i nepostojanje rješenja za bolno pitanje Kosova i Crne Gore, utjecali su na pad popularnosti svih političkih vođa, ističe agencija za istraživanje Strategic Marketing. 'No, misli agencija, godinu dana nakon pobjede nad Miloševićem, Koštunica je sa 65 posto pozitivnih glasova i dalje najugledniji srbijanski političar'", piše Aleksandar Mitić.