FR-US-AF-humanitarci-Terorizam-Ljudska prava-Strana pomoć FRANCUSKA-LE MONDE OD 3.10.01. UVODNIK O HUM. KATASTROFI U AFGANISTANU FRANCUSKALE MONDE 3. X. 2001.Spasiti Afganistance"G. 1990.-1991., cilj bombardiranja koje je izveo
Pentagon mogao je biti da 'vrati Irak u kameno doba'; s Afganistanom to nije moguće, jer je 'zemlja već u kamenom dobu'. Ta se loša šala ovdje rado prepričava među strateškim stručnjacima. Ona barem svraća pozornost na stanje u zemlji koje treba biti poprište američkog vojnog odgovora na atentate od 11. IX: Afganistan je opustošena zemlja, i to odavno.To nije tek država-parija koja trpi pod talibanskim režimom koji se često poistovjećuje s vojnim ustrojem organizacije Osame bin Ladena. To je također država s 22 milijuna stanovnika, žrtva dvadesetdvogodišnjeg rata i suše, koja je danas među najsiromašnijima na svijetu. U njoj je prosječni očekivani životni vijek 43 godine, neishranjenost hara, dječja smrtnost je zastrašujuća, a zdravstveni sustav ne postoji. A na uglu ulice u Kabulu ili u Kandaharu nerijetko se može vidjeti dijete bez noge kako hramlje na improviziranim štakama, žrtva jedne od nekoliko stotina tisuća pješačkih mina koje su rasute zadnjih godina.
FRANCUSKA
LE MONDE
3. X. 2001.
Spasiti Afganistance
"G. 1990.-1991., cilj bombardiranja koje je izveo Pentagon mogao je
biti da 'vrati Irak u kameno doba'; s Afganistanom to nije moguće,
jer je 'zemlja već u kamenom dobu'. Ta se loša šala ovdje rado
prepričava među strateškim stručnjacima. Ona barem svraća
pozornost na stanje u zemlji koje treba biti poprište američkog
vojnog odgovora na atentate od 11. IX: Afganistan je opustošena
zemlja, i to odavno.
To nije tek država-parija koja trpi pod talibanskim režimom koji se
često poistovjećuje s vojnim ustrojem organizacije Osame bin
Ladena. To je također država s 22 milijuna stanovnika, žrtva
dvadesetdvogodišnjeg rata i suše, koja je danas među
najsiromašnijima na svijetu. U njoj je prosječni očekivani životni
vijek 43 godine, neishranjenost hara, dječja smrtnost je
zastrašujuća, a zdravstveni sustav ne postoji. A na uglu ulice u
Kabulu ili u Kandaharu nerijetko se može vidjeti dijete bez noge
kako hramlje na improviziranim štakama, žrtva jedne od nekoliko
stotina tisuća pješačkih mina koje su rasute zadnjih godina.
Dakle, dok je za rušenje sustava Bin Laden-talibani potrebna vojna
operacija, Afganistanu je potrebna golema humanitarna operacija.
Ona se to više nameće što mogućnost novih sukoba ponovno tjera na
cestu desetke tisuća Afganistanaca. Oni bježe pred talibanima i
možebitnim američkim bombardiranjima. Gomilaju se na granici koja
se više ne otvara. I to s razlogom. Na zapadu, Iran je u zadnjih
dvadeset godina već prihvatio milijun i po afganistanskih
izbjeglica; na istoku, Pakistan je dao utočište više od dva
milijuna. I jedni i drugi, pobjegavši od afganistanskih ratova u
zadnjoj četvrtini stoljeća, čame u logorima sklepanim nabrzinu.
Ovaj put, UN očekuje da će najavljeni sukobi za milijun ljudi
uvećati izbjeglički puk. Upozorava da glad prijeti sedam milijuna
Afganistanaca u zemlji. Podsjeća da su talibani protjerali iz
zemlje gotovo sve nevladine organizacije. Afganistanci su sami.
Na Kosovu je Zapad vojno djelovanje protiv srpskih snaga popratio
golemom humanitarnom operacijom. Zahvaljujući njoj nijedan od
desetaka tisuća izbjeglica koji su se u jesen 1999. vratili u tu
pokrajinu nije bio žrtva hladnoće. Zima će u Afganistanu stići za
nekoliko tjedana, u studenom, sijući smrt u šatorima.
Afganistanci nisu krivi ni za talibane ni za Bin Ladena, a još manje
za gnjev koji bi se zbog njih mogao sručiti na njihovu zemlju. Zato
je nužno da im se pruži humanitarna pomoć u srazmjeru s njihovom
nevoljom. Bez otezanja", piše u uvodniku lista.