RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 2.10.01. RUSIJA-NATO

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 2. X. 2001. Utvara Rusije u NATO-u kruži Europom "Nakon već dovoljno stare i uzbudljive Putinove reakcije 'Zašto ne?' na pitanje američkog novinara o mogućnosti ulaska Rusije u NATO, načimati tu temu postao je gotovo obred u vezama inozemnog tiska s ruskim predsjednikom. Ona je zanimala novinarsko mnoštvo u Ljubljani koje se okupilo na prvom summitu poglavara ruske i američke države. Gotovo svaki put Vladimir Putin je iskoristio povod dodajući nove potankosti, a jednom čak i dokument kao podatak za započeto razmišljanje. Vjerojatno će se nešto slično dogoditi i sutra na bruxelleskom susretu Putina s čelnicima NATO-a. Ni u Berlinu ovih dana nije bilo drukčije. Kada se sakramentalno pitanje postavilo na susretu sa čelnicima njemačkih glasila, predsjednik je dao do znanja da je Moskva spremna na prikladan poslovni dijalog: 'Sve ovisi o tomu što će se predložiti. Zapad više nema razloga da ne pokrene takvu raspru'. Sve do sada, članstvo Rusije u Sjevernoatlantskom savezu bilo je tek teorijska postavka. Kao da su se s tom mišlju poigravali. U svojim su je nastupima varirali savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Condoleeza Rice, savezni kancelar Gerhard Schroeder i neki drugi zapadni političari. Pritom su je smatrali dalekom perspektivom neke jako daleke budućnosti. No sada ju je u Berlinu ruski predsjednik iznio u novom konkretiziranom obliku koji, prema mišljenju mnogih njemačkih komentatora, potiče Zapad da ozbiljnije osmisli problematiku Rusija-NATO. Možda možemo reći da je taj proces u našoj zemlji prilično napredovao. Nije riječ o oduševljenim ruskim proatlantistima, pristašama bivšeg kozirjevskog pravca koji, za razliku i od mnogih zapadnih istomišljenika, nekritički prosuđuju svaku NATO-ovu politiku i djelovanje. Dakako, ruski politički i društveni krugovi imaju dosta opravdanih, kako prošlih tako i sadašnjih, razloga da taj savez (primjerice zbog njegova približavanja našim granicama koje se ne da protumačiti logikom) ne prihvaćaju baš najbolje. Ipak, spočetka nestvarna i još nedavno nevjerojatna zamisao o ruskom članstvu u NATO-u više gotovo nikoga ne poziva na barikade. Postupno se udomaćuje kao moguća buduća inačica uz poštovanje ruskog ugleda i ravnopravnosti. Vjerojatno bi to bilo prihvatljivo i za veći dio zapadne javnosti. No nije tako u političkim i vojnim krugovima. 'Ako Putin dođe s prijedlogom, ozbiljno ćemo ga proučiti', hladno je odgovorio NATO- ov predstavnik u Bruxellesu na zadnje izjave ruskog predsjednika. Mnogi politički i vojni dužnosnici Sjevernoatlantskog saveza ne skrivaju paničan strah od stvarnog ulaska Rusije. 'Bilo bi to užasno da Moskva počne prijetiti svojim ulaskom u NATO', piše berlinski 'Die Welt', prenoseći dojam koji je davno prevladavao u hodnicima bruxelleskog stožera saveza. I dodaje: 'Stvar je u tomu da je, koliko god ruski ulazak bio koristan, svima jasno: s Rusijom to više neće biti stari NATO. Ipak, nakon terorističkih udara na New York to uglavnom vrijedi za čitav svijet. Od toga i polazi Vladimir Putin. Tako je sada red na Zapadu, a ponajprije na Amerikancima da odgovore'. Pitanje o postojanju NATO-a u zamrznutom obliku za prijestolnice bloka svojevrsni je trenutak istine već odavno - od pada Berlinskog zida, sloma SSSR-a i Varšavskog pakta, pobjede nad komunizmom i već tada proglašenog svršetka hladnog rata. Sve je to uklonilo razloge na koje se pozivalo pri potpisivanju Washingtonskog sporazuma o tom savezu 1949. Izrazitija politička sastavnica pretežno vojne organizacije bila je jedan od uvjeta koji su trebali pomoći njemačkom ujedinjenju. No tadašnja londonska izjava, kao i kasnija washingtonska iz 1999., nije značila istinsku reformu saveza. Kao što je pokazala priča s ratom u Jugoslaviji, u savezu je, kao i prije, prevladavalo vojno razmišljanje, umjesto traženje političkog rješenja problema. U širenju bloka na istok također je teško vidjeti pobjedu političkih parametara. Bez obzira na veću ulogu u svijetu, Europljani su oduvijek bili podložni, a sada pokušavaju da nekako poboljšaju taj položaj izradbom usuglašene politike i osnivanjem 'vlastitih' oružanih snaga. No upravo sada, preokret u svjetskim prilikama do kojega je doveo napad međunarodnog terorizma, stavlja NATO pred novu provjeru koja uključuje i nove odnose s Rusijom. Najbolje to shvaćaju u Europi, ali osjećaju, kako se čini, i u Americi, gdje preteže konzervativni način političkog razmišljanja. Naravno, preustroj NATO-a koje zahtijeva stvarnost nije laka zadaća za svih devetnaest članica. Prevladava strah da će 'drugi savez', osobito uz punopravno sudjelovanje Rusije, oslabiti američku nadmoć, onemogućiti operacije poput bombardiranja Jugoslavije itd. No budući da se pitanje ipak postavilo, javljaju se zamisli o pretvorbi saveza 'proširenog do Moskve' u politički savez, ali paralelno s nekim, kao što se može pročitati u zapadnom tisku, 'novim vojnim savezom koji bi na se preuzeo vojnu zadaću sadašnjeg NATO-a, poglavito na Balkanu' - i bez Rusije. Preostaje činjenica da su to ipak umirujuće riječi, a da se danas u stvarnosti, napose u 'NATO-ovu svijetu' ipak nazire stari potencijal nepovjerenja koji je sa Sovjetskog Saveza prenesen na suvremenu Rusiju. Dakako, ni u nas on nije u potpunosti odbačen. Ipak je 'proces krenuo' i problematika Rusija-NATO promatra se u novom svjetlu. Njezin je opseg vrlo velik. Tu su i pitanja o boljem iskorištavanju mogućnosti međusobne suradnje predviđenih u Temeljnom dokumentu, o suradnji u uspostavi mira na Balkanu i, naravno, daljnjem širenju saveza na istok, a odnedavno i ruskog članstva. Sve je to, u nekom obliku, izravno povezano s predstojećim zadaćama reforme sustava europske i svjetske sigurnosti koje su kao 'ultima ratio' stavljene na dnevni red međunarodne politike, zbog porasta novih, poglavito terorističkih prijetnja i izazova uljuđenom svijetu", piše Jevgenij J. Grigorjev, vanjskopolitički komentator lista.