RFE 1. X. HRVATSKA RAZJEDINJENIJA NEGO PRIJE DESET GODINA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 1. X. 2001. Hrvatska je danas razjedinjenija nego prije deset godina. Prilog Ines Šaškor. Deset godina nakon ključnih ratnih zbivanja u Hrvatskoj poslije kojih je stekla nezavisnost, sve više pitanja zbunjuje javnost i svađa političare. Prije deset godina na današnji dan počelo je stradanje civilnog Dubrovnika. Snage JNA potpomognute crnogorskim rezervistima, ispalile su prve plotune pred gradsku luku, grad je ostao bez struje i vode; počela je duga, mučna opsada. Uskoro su Konavle, Župa, Dubrovačko primorje bili potpuno okupirani, opljačkani i dijelom spaljeni, a Dubrovnik je životario stisnut s brda i s mora, povremeno granatiran i razaran, bez osnovnih namirnica, čuvajući ipak neke oblike civilnog života i dostojanstva. Tristo građana, vojnika i policajaca poginulo je. Deset godina poslije ni jednom manifestacijom to nije obilježeno. Građani su rezignirani, okrenuti dnevnom preživljavanju, a političari vlastitom opstanku. Deset godina poslije hrvatska je javnost, stječe se dojam, podijeljena više nego u ono doba. Tuđman je u velikoj mjeri uspio izgraditi jednoznačnu sliku rata kao velikosrpske agresije, od koje je jedinstvo svih Hrvata najbolja obrana. Najveći broj branitelja iz svih slojeva hrvatskog društva odazvao se tom pozivu i dijelio takvu interpretaciju kao neupitnu. U prilog su joj govorili fantomska Krajina, stvarni JNA tenkovi, masovni progoni i stradanja. Istodobno Tuđman je imao i skrivene ratne ciljeve ? stvaranje etnički čiste Hrvatske i njezino širenje na dio susjedne Bosne i Hercegovine. U tom dijelu rata učinjeni su brojni zločini. Dobar dio oporbe i javnosti pravio se da ih ne vidi. U sadašnjoj vladajućoj koaliciji vidljiva su dva osnovna stava ? jedan kojega najbolje predstavljaju ratni ministri Tomac i Budiša. Oni ne priznaju Tuđmanove skrivene ratne ciljeve i za njih nije bilo drugog rata osim Miloševićevog, agresorskog. Načelno se zalažu za sankcioniranje pojedinačnih zločina, ali ne priznaju zapovjednu odgovornost jer bi, kažu, to dovelo u pitanje cijeli hrvatski obrambeni rat i razorilo bi Hrvatsku. Svijet, po njima, želi izjednačiti sve strane u sukobu kako bi lakše nametnuo svoja rješenja za ove prostore. Drugi dio vladajuće koalicije, a najbolje ga predstavlja sam predsjednik Mesić, svjestan je složenog karaktera proteklog rata i masovnosti zločina. Za njih treba odgovarati i dok to ne učini Hrvatska neće postati dijelom svijeta. Mesić stoga želi iz matice oslobodilačkog rata izdvojiti nacionalističko-desničarsku struju koja je nametala etnički rat i rat za teritorije. Pretežno su je činili povratnici iz dijaspore, plaćenici i radikali s ruba života. Služili su se načelom - cilj opravdava sva sredstva, uspostavljali paralelna zapovjedništva i odgovarali samo Gojku Šušku ili Franji Tuđmanu. Zanimljivo, o tome ovih dana u svoju obranu svjedoči i Jadranko Prlić kada govori o hercegovačkom dijelu iste priče. HDZ je osobito alergičan upravo na takva gledišta detektirajući, ne bez razloga, da bi sve što je sporno i loše moglo biti stavljeno na teret Franji Tuđmanu, utemeljitelju HDZ-a. (RFE)