FRAN-LES ECHOS 1.10.01. KAKO IZBJEĆI SVJETSKI RAT?

FRANCUSKA LES ECHOS 1. X. 2001. Gospodarska strategija nakon 11. IX. "Prema prosudbama osiguravateljskih tvrtka, izravna gospodarska šteta od terorističkih napada na SAD mogla bi biti dvadeset milijarda dolara, ali ako tomu dodamo pad financijskih tržišta neizravna bi šteta mogla biti sto pedeset puta veća - oko 3.000 milijarda dolara. Ta razlika odražava strah od sveopćeg nereda, pa i rata nakon tih napada. Rješenje nije u mjerama gospodarskog poticaja u korist Amerike, kao što se ponekad traži, već u postupcima koji trebaju vratiti povjerenje i uvjeriti svijet da će međunarodna gospodarska mreža i dalje djelovati uspješno i bez prekida. Ponajprije treba izbjeći rat. Unatoč ratničkoj retorici koja je prilično razumljiva u takvim okolnostima, nije riječ o prvom ratu u XXI. stoljeću, već o masovnom terorističkom napadu. Golema bi pogrješka bila odgovoriti na nj pokretanjem rata; takva je reakcija dovela do Prvog svjetskog rata nakon ubojstva nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu. G. 1914., kao i danas, globalizacija se činila neizbježivom. Prvi svjetski rat prekinuo je globalizaciju tijekom dvaju naraštaja, a za krvoprolićem kojemu je bio uzrokom, došlo je gotovo dvadesetogodišnje razdoblje gospodarske nestabilnosti i Drugi svjetski rat. Ne poigravajmo se s mirom i sa svjetskim gospodarstvom. Živimo u globaliziranom gospodarskom sustavu i to je pouka koju trebamo izvući iz suvremene ekonomske povijesti. Veći poremećaji u trgovini, financijama, prijevozu i proizvodnji odražavaju se na gospodarstvo u čitavom svijetu. Ta je istina izišla na vidjelo prije 11. IX., kada su gospodarske posljedice usporavanja gospodarskog rasta u Sjedinjenim Državama bile veće nego se očekivalo, a interakcija između tržišta jača nego se općenito mislilo. Zato odgovor na 11.IX. na gospodarskom planu mora biti u jačanju ustroja globalizacije, budući da se vlade diljem svijeta zauzimaju za njezin uspjeh dopuštajući svim nacijama, pa i siromašnima, da se uključe. Ne bude li toga, ulaganja i potrošnja će padati, a svjetsko gospodarstvo propadati. Mjere koje treba poduzeti jesu sljedeće: 1. Amerika treba tražiti diplomatsko rješenje kako bi svladala teroriste. Ako talibani pristanu da ih predaju u zamjenu za dokaze, treba im ih dati. Spremnost za pregovore može biti stvarna. Premda je važno pronaći i uništiti opremu kojom raspolažu teroristi za provedbu neljudskih čina, o vojnim se akcijama - napose onima koje uzrokuju razaranja i smrt nedužnih civila - treba razmišljati tek kao o zadnjoj mogućnosti. 2. Glavne infrastrukture u međunarodnoj trgovini i prijevozu moraju ulijevati povjerenje. Treba povećati sigurnost u njihovim neuralgičnim točkama. Ali, sigurnost nije rat, ni onda ako je prate oštre protuterorističke akcije. 3. Ofenzivne akcije moraju se poduzimati u suradnji s drugim zemljama kako bi se uništile terorističke mreže blokiranjem njihova financiranja, zabranom slobode kretanja i sprječavanjem dopreme oružja. 4. SAD i Europa moraju posredovati kod OPEC-a kako bi se spriječio bilo kakav zastoj u dopremi nafte i nagli rast cijena. Vlade zemalja članica OPEC-a koje su među najosjetljivijima u toj krizi, trebale bi objeručke prihvatiti takvu obvezu. Tamo gdje bi to bilo potrebno, treba predložiti vojnu pratnju koja će jamčiti sigurnost opskrbe energijom. 5. Glavne središnje banke moraju se uvjeriti u likvidnost svojih gospodarstava, kao što su uostalom i učinile. Kako je Japan već u recesiji, Japanska banka treba poduzeti odlučne mjere kako bi spriječila novi rast jena. 6. Treba započeti novi krug trgovinskih pregovora na sjednici WTO-a na ministarskoj razini koja će se održati u studenom, očitujući tako želju svih članova da nastave ići putom slobodne razmjene. Vrijeme je da bogate zemlje povedu računa o želji siromašnih da se uključe u takve pregovore. To s jedne strane zahtijeva da se donesu žurne odluke kako bi izvoznici u tim zemljama imali lakši pristup tržištima bogatih zemalja, a s druge, da se utvrde pravednija pravila kada je riječ o intelektualnom vlasništvu. 7. Amerika se mora probuditi nakon dvadesetogodišnjeg zanemarivanja najvećih potreba siromašnih zemalja. Ona se nije financijski ni politički dovoljno uključila u borbu protiv side u tim zemljama; otezala je s poništenjem njihova duga (ne zbog financijskih izdataka koji su zanemarivi i dug se nikako ne može vratiti, već zato što američka politička klasa nije stvarno razmotrila stanje u kojemu su siromašni), a pomoć stranim zemljama smanjila je na dio BDP-a koji je niži nego u drugim bogatim zemljama. Povesti borbu protiv side, malarije i tuberkuloze koji svake godine ubijaju milijune siromašnih, bio bi dobar početak. SAD koji je u središtu svjetske mreže proizvodnje, trgovine i financija, raspolaže svim adutima za uspjeh globalizacije. Rat velikih razmjera kao odgovor na čine terorističke mržnje od 11. IX. ne bi bio dobar ni za SAD ni za druge zemlje. Ishod bi bio nepredvidljiv i možda koban za čitav svijet. Povesti borbu kako bi se očuvalo mirno djelovanje mreže svjetskog društva, izazov je u vanjskoj politici koji SAD mora prihvatiti početkom XXI. stoljeća", piše Jeffrey D. Sachs.