ZAGREB, 1. listopada (Hina) - Nijedan igrač na svijetu nije tako dobro pretočio svoje nogometaško majstorstvo u bizmensku karijeru kao Franz Beckenbauer, neokrunjeni Kaiser (car) njemačkog nogometa. Čak ni Michel Platini, visoki
funkcioner Fife i Francuskog nogometnog saveza, koji je bio predsjednik Organizacijskog odbora Coupe du Mondea 1998. i kojega prati glas vrlo bistrog i sposobnog poslovnog čovjeka. Ima dosta nogometaša koji su svoju sportsku karizmu iskoristili u poslovnom svijetu poput Pelea ili Bobbyja Charltona (MasterCard), a još više onih koji su kao Roberto Bettega (Juventus) ili Gianni Rivera (Milan) počasni dopredsjednici velikih klubova, ali samo je Franz Beckenbauer to što jest. "Kaiser Franz" je kao igrač s reprezentacijom Njemačke bio svjetski prvak 1974. godine, a sa svojim je Bayernom uz brojne domaće trofeje osvojio i tri (uzastopna) naslova klupskog prvaka Europe 1974, 75. i 76. Kad je završio nogometašku karijeru imenovan je izbornikom njemačke reprezentacija s kojom je 1990. na SP-u u Italiji osvojio zlatnu kolajnu. Odmah potom se zahvalio na toj dužnosti da bi nedugo nakon nakon toga postao predsjednik Bayerna i dopredsjednik Njemačkog saveza (DFB). Na tim je dužnostima i danas, a njegovim najvećim dosegom kao funkcionera Saveza smatra se dobijanje
ZAGREB, 1. listopada (Hina) - Nijedan igrač na svijetu nije tako
dobro pretočio svoje nogometaško majstorstvo u bizmensku karijeru
kao Franz Beckenbauer, neokrunjeni Kaiser (car) njemačkog
nogometa. Čak ni Michel Platini, visoki funkcioner Fife i
Francuskog nogometnog saveza, koji je bio predsjednik
Organizacijskog odbora Coupe du Mondea 1998. i kojega prati glas
vrlo bistrog i sposobnog poslovnog čovjeka.
Ima dosta nogometaša koji su svoju sportsku karizmu iskoristili u
poslovnom svijetu poput Pelea ili Bobbyja Charltona (MasterCard),
a još više onih koji su kao Roberto Bettega (Juventus) ili Gianni
Rivera (Milan) počasni dopredsjednici velikih klubova, ali samo je
Franz Beckenbauer to što jest.
"Kaiser Franz" je kao igrač s reprezentacijom Njemačke bio svjetski
prvak 1974. godine, a sa svojim je Bayernom uz brojne domaće trofeje
osvojio i tri (uzastopna) naslova klupskog prvaka Europe 1974, 75.
i 76. Kad je završio nogometašku karijeru imenovan je izbornikom
njemačke reprezentacija s kojom je 1990. na SP-u u Italiji osvojio
zlatnu kolajnu. Odmah potom se zahvalio na toj dužnosti da bi nedugo
nakon nakon toga postao predsjednik Bayerna i dopredsjednik
Njemačkog saveza (DFB). Na tim je dužnostima i danas, a njegovim
najvećim dosegom kao funkcionera Saveza smatra se dobijanje
organizacije SP-a 2006. godine.
Dok je na kraju nogometaške karijere bio igrač Cosmosa iz New Yorka,
Beckenbauer se zainteresirao za biznis i ako je suditi po nekim
njegovim poslovnim potezima, koje je povukao u zadnje vrijeme u tom
se svijetu izvrsno snalazi. Bayern, za razliku od najvećih
engleskih klubova nije pustio u promet svoje akcije na burzi, jer i
nije organiziran kao dioničko društvo na čijem je čelu najveći
dioničar, a nije ni klub koji je "igračka" nekog multimilijardera
kao što su primjerice u Italiji Berlusconijev Milan, Morattijev
Inter ili Agnellijev Juventus.
Bayern ja kao i drugi njemački klubovi tradicionalistički
ustrojen, ima upravu u kojoj sjede i predstavnici pojedinih
sponzora, dakle, pravi biznismeni, ali i bivši nogometaši, ljudi iz
Beckenbauerovog nogometaškog miljea poput Karl-Heinza
Rummeniggea, dopredsjednika Bayerna, i Ulija Hoenessa, glavnog
menadžera kluba.
Iako bi se Bayern vrlo brzo mogao transformirati u dioničko
društvo, jer u Njemačkoj postoji veliko zanimanje za kupnju
njegovih dionica, Beckenbauer & comp. ne žure s izlaskom na burzu.
Umjesto toga oni su svojim dugogodišnjim sponzorima, koje oni zovu
strateškim partnerima, dali pravo prvokupa dijela vrijednosti
kojima klub raspolaže.
U mjesecu srpnju, niti dva mjeseca nakon što je Bayern postao
pobjednik Lige prvaka za 2000. godinu svladavši u finalu Valenciju
(to mu je bio prvi naslov klupskog prvaka Europe poslije punih 25
godina!), Beckenbauer je potpisao ugovor s Adidas Salomon AG-om,
gigantskim proizvođačem sportske opreme, koji je po prometu u toj
branši druga tvrtka u svijetu (iza američkog Nikea!). Adidas je,
naime, kupio 10 posto vrijednosti Bayerna za 150 milijuna maraka, a
s tim je svježim kapitalom na svom kontu Beckenbauerov klub postao
najbogatiji na svijetu, prešišavši Manchester United, Real Madrid
i Barcelonu.
Svi europski novčarski stručnjaci skidaju kapu pred Kaiserom
Franzom to više što je on usprkos velikom dotoku kapitala sa strane
zadržao ponašanje "dobrog domaćina" pa se ni sada ne razbacuje
novcem. Naprotiv, iako postoji pritisak na klub - kojega Nijemci
zbog njegove blještavosti zovu "Hollywoodom" - da uđe u utrku sa
španjolskim, talijanskim i engleskim nogometnim gigantima te da i
on angažira koju od najskupocjenjenijih svjetskih nogometnih
zvijezda tipa Zidanea, Rivalda, Figa, Crespa, Ronalda, Owena,
Verona ili Beckhema, Bayern još nikada nije platio za nekog
nogometaša više od 20 milijuna maraka (9,37 milijuna dolara).
A čini se da uskoro ni neće, jer Beckenbauer i Hoeness, kojima
pomaže vojska skauta, otkrivaju vrlo dobre igrače prije nego što
probiju limite i od njih stvaraju momčad čija se jakost više temelji
na snazi kolektiva nego pojedinaca ma kako oni dobri bili.
Što je dobio Adidas za svojih 150 milijuna maraka? Iako među ljudima
bliskim upravi te tvrtke ima onih koji misle da je prevelik novac
"utučen" u Bayern, Adidas u posao nije ušao prije nego što je dobio
garanciju od Beckenbauera da će na njemačkom tržištu biti zaštićen
od strane konkurencije. Kako i na koji način, za sada nije
otkriveno, što je razumljivo, jer je to poslovna tajna, ali "Kaiser
Franz" kao predsjednik Bayerna, dopredsjednik DFB-a i predsjednik
Organizacijskog odbora SP 2006. sasvim sigurno može uzvratiti
Adidasu približno jednako vrijednim "poklonom", kakvog je njegov
klub dobio od tog svog dugogodišnjeg "strateškog partnera".
(Hina) mi