FR-US-RU-teroristi-Terorizam-Diplomacija-Obrana-Organizacije/savezi FRANCUSKA-LE COURRIER INTERNATIONAL OD 27.9.01. ADLER O TERORIZMU FRANCUSKALE COURRIER INTERNATIONAL27. IX. 2001.Trenutak lucidnosti"Rat je prava provjera za društva.
Poput iznenadnog električnog pražnjenja, islamistički je napadaj zapravo doveo do toga da američka demokracija razmisli o sebi. Odjednom, Amerikanci su otkrili newyorške vatrogasce i redarstvenike koji su slabo plaćeni, ne odveć ugledni, kadri da žrtvuju vlastiti život sa stoicizmom dostojnim prošlih vremena. Oni su ušutkali žrtvoslovno blejanje koje je već godinama toliko u modi, u potpunom srazmjeru s porastom sebičnog individualizma, kako bi pozvali na dostojnu i solidarnu, tihu i sabranu žalost.Bio je dovoljan jedan dan, 11. IX., da se poništi luckasta doktrina 'zero mort' i luckasti filmovi koje je iznjedrila (Spielbergov 'Spašavanje vojnika Ryana'), s gomilom stvarnih potankosti, apsurdni u svojoj malodušnoj i cmizdravoj viziji rata. Svršeno je s civilnom preslikom tog rata, načelom 'prvo ja' koje koči svako povećanje poreza, svaki pomak u solidarnosti u školstvu i zdravstvu. Društvo koje od vojnika traži žrtvu postojanja je društvo u kojemu ponizni i odvažni vrijede nešto više od vještih i
FRANCUSKA
LE COURRIER INTERNATIONAL
27. IX. 2001.
Trenutak lucidnosti
"Rat je prava provjera za društva. Poput iznenadnog električnog
pražnjenja, islamistički je napadaj zapravo doveo do toga da
američka demokracija razmisli o sebi. Odjednom, Amerikanci su
otkrili newyorške vatrogasce i redarstvenike koji su slabo
plaćeni, ne odveć ugledni, kadri da žrtvuju vlastiti život sa
stoicizmom dostojnim prošlih vremena. Oni su ušutkali žrtvoslovno
blejanje koje je već godinama toliko u modi, u potpunom srazmjeru s
porastom sebičnog individualizma, kako bi pozvali na dostojnu i
solidarnu, tihu i sabranu žalost.
Bio je dovoljan jedan dan, 11. IX., da se poništi luckasta doktrina
'zero mort' i luckasti filmovi koje je iznjedrila (Spielbergov
'Spašavanje vojnika Ryana'), s gomilom stvarnih potankosti,
apsurdni u svojoj malodušnoj i cmizdravoj viziji rata. Svršeno je s
civilnom preslikom tog rata, načelom 'prvo ja' koje koči svako
povećanje poreza, svaki pomak u solidarnosti u školstvu i
zdravstvu. Društvo koje od vojnika traži žrtvu postojanja je
društvo u kojemu ponizni i odvažni vrijede nešto više od vještih i
mudrih. (...) Ukratko, trebalo je samo tjedan dana da Amerika
Georgea Busha mlađeg ponovno otkrije Roosevelta.
Trebat će još manje vremena da Amerika ponovno otkrije Keynesa.
Istina je da nas je uništenje bogatstva uzrokovano burzovnim slomom
vratilo, zacijelo nakratko, u malu krizu iz 1929., barem što se tiče
pada indeksa Dow Jones. No gospodarska je izobrazba ipak
napredovala otkako su predsjednik Herbert Hoover i njegov ministar
financija, novčar Andrew Mellon usred sloma nastavili smanjivati
kamatne stope kako bi zaustavili navodnu špekulaciju i pripremili
se da zadaju smrtni udarac čitavom američkom bankovnom sustavu.
(...)
Ostaju vanjska politika, obrana i sigurnost: jesu li one u ovih
nekoliko strašnih dana prošle kroz isti pakleni krug? To bi se moglo
pomisliti pogledamo li preobrazbu Colina Powella u pravog vođu
presjednikova stožera, njegovu doktrinalnu pomirbu s Dickom
Chaneyjem kojega je Predsjednik zadužio za ratovanje.
Tako je SAD u nekoliko sati, otvorenije no ikad, započeo politiku
saveza s Rusijom koju je prije nekoliko mjeseci zacrtala Condoleeza
Rice u Nacionalnom vijeću za sigurnost, jednako jasno počeo tražiti
mogućnost za dogovor s Pekingom u UN-u, utvrdio žalosnu činjenicu
suzdržanosti rječitog meksičkog ministra vanjskih poslova Jorgea
Castanede i, oko njega, stanovitog dijela Latinske Amerike te
sastavio lucidnu bilancu novih odnosa s Europom. Tu je očito da
Europa ne služi Bog zna čemu i da se uglavnom solidarizirala sa
Sjedinjenim Državama. Ujedinjeno Kraljevstvo se ne miče sa svog
mjesta, a Francuska će možda biti lijepo iznenađenje ove krize.
Kako god bilo, vojni savez nije toliko važan, važniji su sadašnji i
budući sporazumi s Rusijom i s Turskom.
Napokon, skriveni dio ledenog brijega: početak suđenja CIA-i;
rađanje pravog unutrašnjeg KGB-a povjerenog guverneru Tomu Ridgeu
koji dokida zastarjeli FBI; neupadno odustajanje od 'rata
zvijezda'; početak politike jakog pritiska na Saudijsku Arabiju,
Egipat i Pakistan, kako bi iz temelja promijenili svoj unutarnji
ustroj; i, najvjerojatnije, priprema odlučnih mjera protiv Iraka
Sadama Huseina, a možda i protiv Sirije Bachara Assada te,
nedvojbeno, protiv iranskih konzervativaca koji se protive
Hatamiju.
Možda to bunilo s konca rujna nema budućnosti. Ono je jamačno
trenutak ponovne lucidnosti nakon desetljeća pretjerane
narcisoidnosti", piše Alexandre Adler.