WASHINGTON, 28. rujna (Hina - Fjodor Polojac) - Američki borbeni zrakoplovi lete nekoliko puta brže od zvuka ali ljudi, pa bili i predsjednici još ne mogu doseći takvu brzinu. U to se ovih dana uvjerava i George W. Bush koji nikako da
dostigne vlastite riječi. Pa ih je počeo povlačiti i ublažavati.
WASHINGTON, 28. rujna (Hina - Fjodor Polojac) - Američki borbeni
zrakoplovi lete nekoliko puta brže od zvuka ali ljudi, pa bili i
predsjednici još ne mogu doseći takvu brzinu. U to se ovih dana
uvjerava i George W. Bush koji nikako da dostigne vlastite riječi.
Pa ih je počeo povlačiti i ublažavati.#L#
Ponesen prvobitnim pravednim gnjevom, okrutan teroristički zločin
11. rujna odmah je nazvao "objavom rata". Zgrožena javnost i mediji
slijedili su ga i početni šok brzo pretvorili u borbene poklike.
Ostali državni dužnosnici nisu smjeli zaostajati. U nekim se
ozbiljnim listovima pisalo o taktičkim nuklearnim udarima.
Licitiralo se protiv Afganistana, Iraka, 60 država... Poletjeli su
zrakoplovi, zaplovili brodovi. Među njima i nosač zrakoplova
"Theodore Roosevelt", nazvan "velika batina" po poznatoj izreci
svog predsjedničkog imenjaka - govori tiho i nosi veliku batinu.
Bush se tog savjeta nije držao. Dobio je ratne ovlasti a tisuće
rezervista dobile su pozive za djelatnu službu.
Pod krilaticom - tko nije protiv terorista taj je protiv nas -
državnom tajniku Colinu Powellu je povjerena teška zadaća da okupi
međunarodnu koaliciju za borbu protiv zločina.
Washington se nakratko pitao "koga"? I označio krivca - Osamu bin
Ladena. Slijedilo je pitanje - "kako"? I tu se zastalo.
Ratni bubnjevi postupno su zamjenjeni pozivima na strpljivost i
razbor, izjavama o dugotrajnoj, upornoj, višegodišnjoj borbi,
često potajnoj i bez spektakularnih poteza. Sam Bush je u jednom
trenutku slikovito primjetio kako neće trošiti skupe rakete da bi
gađao devu u stražnjicu. Što je hvale vrijedna suzdržanost.
Pokazalo se da, u mjeri u kojoj CIA, FBI i drugi nisu bili sposobni
spriječiti teroriste, Pentagon i drugi nisu osposobljeni
odgovoriti na izazov terorizma. Sve čime raspolažu prilagođeno je
za velike sukobe s davno pokojnim blokovskim suparnikom ili
nuklearnim neprijateljem. Pokreti američke vojne sile stoga se
pokazuju kao "argument" u pridobivanju suradnje nekih vlada i
vladara, poput ne baš poćudnoga Perwaza Musharafa.
Prvi neprijatelj 21. stoljeća nema aerodrome, raketne silose ni
komunikacijske centre. Njemu je prije svega, dovoljno što od
Bliskog istoka do Indonezije ima nepresušni izvor novih očajnika.
Kojima je pogled u budućnost, pa i onu nakon groba, tim svjetliji
što im je teža svakodnevica života.
Stoga, treba pričekati i nadati se da će Washington doći i do
pitanja "zašto" i kao odgovor stati na čelo svjetske koalicije koja
će uklanjati korjene terorizma. Kao što i priliči jedinoj
preostaloj svjetskoj velesili. Tek tada će u nekoj afganistanskoj
pećini ostati usamljeni fanatični zločinac čija će osobna sudbina
biti nebitna svima osim sudstvu, a čija je ideja završila na
"neobilježenim grobovima odbačenih laži".
(Hina) fp sb