ZAGREB, 27. rujna (Hina) - U Hrvatskoj se zadnjih dana dosta govori o tome da pojedini naši sportaši uzimlju takozvane lake droge (puše marihuanu), a u Engleskoj je alkoholizam poznatih nogometaša hit-tema svih medija. Neki idu čak
tako daleko da tvrde kako nogomet najviše posrće upravo na Otoku na kojemu je izmišljen. Od pijanstva, naravno. "Zaboravite priče o tome da engleski nogometaši poslije jela piju limunadu, oranžadu ili mineralnu vodu" - piše slobodni novinar John Mehaffey, koji tvrdi da je alkohol prokletstvo generacija engleskih nogometaša, odnosno, da alkohol nastavlja zatirati najpopularniju sportsku igru na Otoku. Mahaffey je za kamen temeljac svojoj tvrdnji uzeo tekst, koji je prošle nedjelje objavljen u tabloidu "News od the World". Navode iz njega, naime, nisu opovrgli nego su ih potvrdili u upravi londonskog premijer ligaša Chelsea. O čemu, dakle, piše spomenuti dnevnik. O tome da su se, 12. rujna, dan poslije terorističkih napada na Newyork i Washington, u hotelu u kojemu su prenoćili nakon utakmice 2. kola Liga kupa, četiri nogometaša Chelseaja, Frank Lampard, Jody Morris, Eidur Gudjohnson i Jon Terry, pet sati nalijevali whiskyjem i pivom. Totalno opijeni u hotelskom su predvorju povraćali i
ZAGREB, 27. rujna (Hina) - U Hrvatskoj se zadnjih dana dosta govori
o tome da pojedini naši sportaši uzimlju takozvane lake droge (puše
marihuanu), a u Engleskoj je alkoholizam poznatih nogometaša hit-
tema svih medija. Neki idu čak tako daleko da tvrde kako nogomet
najviše posrće upravo na Otoku na kojemu je izmišljen. Od
pijanstva, naravno.
"Zaboravite priče o tome da engleski nogometaši poslije jela piju
limunadu, oranžadu ili mineralnu vodu" - piše slobodni novinar John
Mehaffey, koji tvrdi da je alkohol prokletstvo generacija
engleskih nogometaša, odnosno, da alkohol nastavlja zatirati
najpopularniju sportsku igru na Otoku.
Mahaffey je za kamen temeljac svojoj tvrdnji uzeo tekst, koji je
prošle nedjelje objavljen u tabloidu "News od the World". Navode iz
njega, naime, nisu opovrgli nego su ih potvrdili u upravi
londonskog premijer ligaša Chelsea. O čemu, dakle, piše spomenuti
dnevnik.
O tome da su se, 12. rujna, dan poslije terorističkih napada na
Newyork i Washington, u hotelu u kojemu su prenoćili nakon utakmice
2. kola Liga kupa, četiri nogometaša Chelseaja, Frank Lampard, Jody
Morris, Eidur Gudjohnson i Jon Terry, pet sati nalijevali whiskyjem
i pivom. Totalno opijeni u hotelskom su predvorju povraćali i
skinuli se do gola naočigled brojnih gostiju među kojima je bilo
dosta Amerikanaca, koji su se tu okupili da bi zajednički odali
počast poginulima zemljacima.
"Report je istinit" - potvrdio je direktor Chelseaja Colin
Hutchison. "Jedino nije točno da su oni došli u predvorje s namjerom
da povrijede osjećaje rastuženih Amerikanaca. Toliko su se opili da
nisu bili svjesni ni gdje se nalaze, a pogotovo da se na tom mjestu
održava komemoracija žrtvama terostičkog napada u Washingtonu i
New Yorku. Mi smo ih drastično novčano kaznili pa vjerujem kako im u
skoroj budućnosti neće pasti na pamet zaviriti u čašu."
Colinov prezimenjak, Don Hutchinson, koji igra za londonski West
Ham u istom je broju časopisa "News of the World" priznao da je sklon
alkoholu i da taj porok ubrzava kraj njegove karijere, ali da rado
pije jer mu piće daje osjećaj napobjedivosti.
Slučajno ili ne, tek prošlog su vikenda pod svjetla reflektora na
Otoku dospjela još dva nogometaša čiji je životni put zaliven
pićem. U novinama je naime, objavljena ispovjed Paula Gascoignea
(34), koji se vratio s liječenja od alkoholizma iz Amerike i koji
sada pokušava produljiti karijeru u liverpoolskom Evertonu.
Gascoigne, za kojeg svatko u Engleskoj zna da je bio pravi cuger na
duge staze, ovako opisuje kako je postao ovisnik:
"Bio sam popularan, oko mene se uvijek skupljalo šaroliko društvo.
Muško i žensko. Teško mi je bilo odoljeti pozivu na piće. Ipak, kad
sam imao utakmicu nisam pio vikendom, ali kad iz nekog razloga nisam
bio u sastavu, pio bih u subotu, u nedjelju i u ponedjeljak. Čim bih
se otrijeznio pokušao sam trenirati, ali nije išlo pa sam opet
posegnuo za pićem da mi dan brže prođe. Nikad nisam pomišljao na
samoubojstvo, ali ja sam se pijući na drugi način slamao."
Gascoigne, jedna od zvijezda svjetskog prvenstva održanog 1990. u
Italiji, zbog alkohola je prepolovio svoju karijeru, a mogla je
biti zaista veličanstvena. Iako je trenutačno na "suhom režimu"
pitanje je koliko će "Gazza" izdržati bez društva i pića, jer na
kraju svoje ispovjedi priznaje da ne razmišlja mnogo o budućnosti,
jer mu se čini da mu ona donosi samo brige.
"Hoću li se ikada više opiti?" - pita se Gascoigne. "Ne znam. Znam
samo da nisam pio jučer, da nisam pio danas i da ću se potruditi da i
sutra ništa ne popijem..."
Jedan drugi nogometaš, još mnogo bolji od Gascoignea, za razliku od
njega zna da ga prva čaša alkohola koju popije može ubiti. Riječ je o
Ircu Georgeu Bestu (55), koji se prošle nedjelje pojavio u jednoj tv
emisiji da bi promovirao još jednu tek objavljenu biografsku knjigu
o njemu.
Best je bio na vrhuncu slave početkom 60-ih godina prošlog stoljeća
kad je igrao za Manchester United. Nije bio samo sjajan igrač, nego
je kao izrazito zgodan muškarac duge crne kose, bio i prva
nogometaška pop-zvijezda za kojom su ludovale žene na Otoku. Družio
se s ljepoticima i poznatim ličnostima bančeći iz noći u noć.
Dok je još bio mlad, organizam mu je izdržavao sve čime ga je
uništavao, ali s 30 je ljeta već bio na izmaku snaga, a sada izgleda
kao 70-godišnjak. U ožujku 2000. dovezen je kolima hitne pomoći u
bolnicu u besvjesnom stanju, djelomice od alkohola, a djelomice od
izgladnjelosti. Danima je hranjem infuzijama, a kad se koliko-
toliko oporavio prilikom otpusta mu je rečeno da će ga prva sljedeća
čaša pića vjerojatno ubiti. Čini se da do sada nije posegnuo za
njome, jer je još živ...
Paulu Gascoigneu i Georgeu Bestu alkohol je upropasto život, a oni,
na žalost nisu usamljeni primjeri među engleskim nogometašima.
Samo su najpoznatiji među njima.
(Hina) mi