KOMEMORACIJA U POVODU PRIJENOSA URNE NOBELOVCA VLADIMIRA PRELOGA

ZAGREB, 27. rujna (Hina) - U povodu prijenosa urne s posmrtnim ostatcima jednoga od najvećih hrvatskih znanstvenika - nobelovca i počasnoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Vladimira Preloga, iz Zuericha u Zagreb, danas je u toj vodećoj hrvatskoj znanstvenoj i kulturnoj ustanovi održana svečana sjednica.#L# Nobelovom nagradom koja je Vladimiru Prelogu (Sarajevo, 1906.- Zuerich, 1998.) dodijeljena za kemiju 1975. za njegovu radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemiju okrunjen je Prelogov izniman znanstveni opus na koji je, kronološkim slijedom, podsjetio predsjednik HAZU Ivo Padovan. Već na studiju kemije na praškoj Tehničkoj visokoj školi Prelog stječe veliko praktičko znanje za izradu kemijskih preparata i u organskoj sintezi. Od 1935. kada je izabran za docenta, a zatim i profesora organske kemije na Sveučilištu u Zagrebu, Prelogova istraživanja na području heterocikličkih spojeva imala su velikoga odjeka u znanstvenome svijetu, a već tada je Prelog, rekao je Padovan, pružao i veliku pomoć hrvatskoj mladoj organsko-kemijskoj industriji. Na poziv drugoga velikana hrvatske i svjetske znanosti Lavoslava Ružičke, Prelog 1941., u tijeku Drugoga svjetskog rata, odlazi u Švicarsku u Ružičkin Zavod na Visokoj tehničkoj školi u Zuerichu. Za radove iz stereokemije, kemije alkaloida, a kasnije stereoida i seksualnih hormona, Prelog postiže velika priznanja. Nakon prestanka aktivne službe prof. Ružičke, Prelog je 1957. naslijedio Ružičku na mjestu predstojnika Laboratorija za organsku kemiju. Predsjednik Akademije posebice je govorio i o odnosu dvojice velikana, rekavši da to nameće razmišljanje o veličini jednoga i drugoga, a posebice o ponašanju Ružičke prema blagom, smirenom, marljivom, povjerljivom i u radu neumornom Prelogu. Prelog pak nije samo nastavljao rad svojega velikog prethodnika već su se u Prelogovu laboratoriju u Zuerichu zapravo redala otkrića, a njegovi su radovi bitno pridonijeli razumijevanju same naravi enzimskih reakcija. Od Prelogovih 400 znanstvenih radova iz kemije organskih spojeva najveći broj posvećen je stereokemiji. Za svoj rad Prelog je primio mnoga prestižna priznanja u svojoj domovini Hrvatskoj, u Švicarskoj i diljem svijeta, rekao je Padovan, podsjetivši da je Prelog izabran za dopisnoga člana HAZU 1952., a za počasnoga člana 1986. te da je za počasnoga člana izabran u još 14 znamenitih kemijskih društava i akademija, a na šest poznatih sveučilišta za počasnoga doktora. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ponosna je što je, od tri Hrvata nobelovca, ipak uspjela jednoga od njih sahraniti u domovini Hrvatskoj, zaključio je Padovan, dodavši kako je uvjeren da "nikada nećemo izbrisati iz naših sjećanja dvojicu hrvatskih velikana - Ružičku i Preloga koji su doista naši svjetionici u znanosti". Akademik Dionis Sunko osvrnuo se pak na neke trenutke iz života Vladimira Preloga kojima je bio svjedokom. Podsjetio je da se prvi put susreo s Prelogom u proljeće 1941. kada je Božo Težak, kao upravitelj Škole za civilnu zaštitu grada Zagreba, pružio Prelogu utočište u toj školi i tako spriječio da bude mobiliziran. "Tko zna kakva bi bila Prelogova sudbina, a i sudbina organske kemije u Zagrebu, da se morao odazvati pozivu na ratište", rekao je, dodavši kako nije bio samo znanstevnik koji je ušao u povijest kemije, već i karizmatičan predavač čiji su osebujni stil i elokvencija oduševljavali slušatelje. Na komemoraciji u Akademiji bili su i članovi obitelji Vladimira Preloga iz Zagreba, a predsjednik HAZU je pročitao i pismo koje su mu 14. rujna uputili Kamila i Jan, supruga i sin Vladmira Preloga. U pismu izražavaju zadovoljstvo što će se u Akademiji održati komemoracija te svečani pogreb urne s posmrtnim ostacima Vladmira Preloga u grobnici HAZU na Mirogoju. Osim toga, istaknuli su da bi Preloga, "učinilo sretnim da je znao da će tako biti dočekan u svojoj zemlji." Prije početka komemoracije urna s posmrtnim ostacima Vladimira Preloga bila je izložena u atriju palače HAZU-a. (Hina) ip mc