FRANCUSKA-LE MONDE OD 25.9.01. PROMJENA PRIORITETA U AM.VANJSKOJ POLITICI

FRANCUSKA LE MONDE 25. IX. 2001. U Sjedinjenim Državama svi su se ujedinili oko Georgea W. Busha "Rušenje Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku i jedne od zgrada u Pentagonu u Washingtonu mijenja prioritete u američkoj politici i gledanje američke prijestolnice na kartu svijeta. Prije samo dva tjedna glavna je tema političke raspre u Washingtonu bio proračun za 2002. i stupanj u kojemu će se iz viška umirovljeničkog sustava financirati plan proturaketne obrane. Vođa demokratske većine u Senatu Tom Daschle danas jednom rečenicom pobija takva razmišljanja i kaže da je 'sigurnost Amerikanaca' očito bezuvjetan imperativ pred kojim nestaju sve brige. Neprijateljstvo između demokratske i republikanske stranke koje je bilo žestoko i neugodno nakon pobijanja predsjedničkih izbora u studenom 2000., nestalo je u korist očitovanja solidarnosti, pa i jednodušnosti. Ponašanje samog Predsjednika i njegove uprave demokrati nisu osudili. Raspre je bilo samo u Bushovoj momčadi, a izvan nje tek u skupini republikanaca koji su Bijeloj kući poslali pismo u kojemu se uglavnom zalažu za napad na Sadama Huseina. G. Bush je već tada prekinuo raspru u korist državnog tajnika Colina Powella, a protiv ministarstva obrane. (...) U ratu koji mora povesti protiv terorizma, momčad na vlasti shvaća da ne može bez potpore prijateljskih zemalja kao što su Egipat, Jordan, monarhije u Zaljevu i da ona nije bezuvjetna. Također se pita hoće li promijeniti politiku prema zemljama kao što su Sirija i Iran koje je do sada smatrala neprijateljima. Vlada se također mora sučeliti s mogućom gospodarskom krizom u SAD- u, s posljedicama koje bi imala na druga zapadna, a time i na svjetsko gospodarstvo. Burzovna tržišta očito predviđaju takvo kretanje kojemu, uostalom, mogu i pridonijeti svojom reakcijom. Najveća je briga vlade i Kongresa bila pomoći zrakoplovnim tvrtkama, premda je čitav aeronautički sektor, prijevoz i graditeljstvo, kako se čini, najviše oslabljen događajima koji su se udružili s očitim usporavanjem aktivnosti. U tom gomilanju rizika i zadaća koje treba ostvariti, koje je zahtijevalo bezuvjetnu solidarnost svih čelnika, svih zastupnika i svih dužnosnika, jedini je problem zapravo bio sam George W. Bush. Svi su toga bili svjesni, pa i njegovi suradnici. U zadnjih deset dana puno se toga učinilo na povećanju ugleda g. Busha i na uklanjanju, ili barem smanjenju sumnje u njegovu sposobnost. Ta je sumnja najveća slabost pred neprijateljem i u odnosima sa saveznicima. Čelnici Kongresa, demokrati i republikanci, zaredali su izjave potpore g. Bushu. (...) Stalna tema u povjerljivim razgovorima s novinarima je da se Predsjednik promijenio, da je dorastao prilikama i da čovjek koji danas vodi SAD više nije onaj koji ga je vodio 10. IX. On je svjestan svoje zadaće, tvrde njegovi suradnici i prijatelji; dapače, vidi u njoj smisao života. 'Budite sigurni!', kažu rabeći njegov omiljeni izraz: dopredsjednik Richard Chaney, g. Powell, gđa Rice i ministar obrane Donald Rumsfeld zacijelo imaju važnu ulogu; Predsjednik također često razgovara s ocem, bivšim predsjednikom Georgeom Bushom; ali sam zacrtava smjer kojim vodi zemlju. (...) Njegova je odluka o brzom ratu; to je očekivala američka javnost. 11. IX. je otkrio snagu terorizma i nemoć vojske, detektivskih i obavještajnih služba i policije da ga spriječe da udari. G. Bush je odlučio da će umiriti svoje sugrađane još jednom se zaklevši u uspješnost vojne moći", piše Patrick Jarreau.