RFE 22. IX. ROI - NE ŽELIM OVAJ DAJTE MI DRUGI NAROD

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 22. IX. 2001. Račan Roi: ne želim ovaj narod, dajte mi neki drugi! Prilog Milana Gavrovića. Dok hrvatska vlada tvrdi kako u zemlji nema poduzetničkog duha, udruga poslodavaca optužuje vlast za antipoduzetničku klimu. Jedan zaista originalni tip, izvjesni knez Christian od Mecklenburga, imao je brojne sljedbenike, među koje su se u posljednje vrijeme uključili i hrvatski premijer Ivica Račan, kao i neki ministri iz njegovog kabineta. Čime je ušao u povijest taj vladar jedne od oko 300 njemačkih državica, iz 17. stoljeća? Nezadovoljan svojim podanicima, on je zatražio od brandenburškog kneza-izbornika, dakle više instance, da mu umjesto rodnog Macklenburga, dodijeli jedno prusko vojvodstvo. U tome, naravno, nije uspio, ali je, vjerojatno, upravo on inspirirao francuskog književnika Alfreda Jarrya za čuvenu komediju o kralju Ubuju (Ubu roi), koji uzvikuje: 'Ne želim ovaj narod, dajte mi neki drugi?'. Iako nema od koga tražiti drugi narod, Ivica Račan također kaže da mu vlastiti nije dovoljno dobar. Hrvati, po njemu, nisu sposobni poduzetnici, pa od tuda znatan dio ekonomskih nevolja. Kao dobro uvježbani zbor, isto tvrde i ministri zaduženi za gospodarstvo. Teoretičari, inače, drže da je samo mali dio ljudi obdaren poduzetničkim duhom; po optimističkim procjenama takav je svaki deseti, a po nekim drugim, tek svaki trideseti. Riječ je o talentu, iako ne treba zanemariti ni obrazovanje. Svojedobno je londonski 'The Ecconomist' napisao da nekadašnji odlikaši često rade za svoje kolege koji su prekinuli školovanje i otisnuli se u nesigurne vode biznisa. Dok Vlada tvrdi da Hrvati nemaju poduzetničkog duha, Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj analizi kaže da nema poduzetničke klime. Odnosno, da su uvjeti za ostvarivanje poduzetničkih pothvata izuzetno nepovoljni. Od 37 po njima bitnih elemenata, poduzetnicima odgovara samo sedam. A i to treba uzeti s rezervom jer su, na primjer, prolaznu ocjenu dobile banke, iako je dobro poznato da su upravo one jedna od najvećih kočnica ne samo poduzetništvu, već i razvoju privrede uopće. Ali neki od utjecajnih bankara, u samom su vrhu Udruge poslodavaca. Prema državi, međutim, poslodavci nisu obazrivi. Po njima, niz državnih tijela nije doraslo svom zadatku. U zemlji još uvijek vladaju financijska nedisciplina i pravna nesigurnost, pa pravu snagu nemaju ni ugovori, ni vlasništvo. U trci preko birokratskih prepreka malo tko stiže na cilj, dok istodobno cvate stotinu cvjetova korupcije. Poruka Vladi je jasna: pošto se ne može promijeniti narod, vrijeme je da se umjesto nadripsiholoških lamentiranja konačno počne sređivati država. (RFE)