IHT 21. IX. EUROPSKO TERORISTIČKO ISKUSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. IX. 2001. Sudeći prema iskustvu Europljana, američka će bitka biti dugotrajna "Gledano iz engleske perspektive, ono što se dogodilo proteklog utorka nije djelovalo kao Pearl Harbor II. nego kao londonski Blitzkrieg. To je bio jedan od mnogih razloga za iskrenu sućut s Amerikom nakon napada na New York i Washington. Pa ipak, kako se dim raščišćava, i doslovno i metaforički, raspoloženje koje prevladava u Europi jest sve veći nemir i iskrena simpatija. Prije tjedan dana bilo je nemoguće ne ponuditi bezuvjetnu potporu Americi u agoniji. Sada je, međutim, sve raširenija zabrinutost glede onog na što su se američki saveznici obvezali kada su se pozvali, po prvi puta, na Članak 5 Sjevernoatlantskog sporazuma, u kojem stoji kako će 'oružani napad na jednu ili više njih u Europi i Sjevernoj Americi biti smatran napadom na sve njih.' Britanski premijer, Tony Blair, u ponedjeljak je kazao: 'Bez obzira na tehničke ili pravne nedoumice u svezi s objavom rata, činjenica je da smo u ratu protiv terorizma.' Britanska javnost djeluje spremno na borbu. Anketa provedena ovog tjedna upućuje na to da čak dvije trećine ljudi ovdje zahtjeva vojnu akciju. Potpora takvoj akciji postoji i na europskom kontinentu. Španjolska nepokolebljivo stoji iza SAD-a i već je ponudila uporabu svojih zračnih baza. Šef vanjske politike Europske Unije, Javier Solana, ovoga je tjedna pozvao na stvaranje 'velike međunarodne koalicije za borbu protiv terorizma.' Pa ipak, predsjednik George W. Bush i njegovi savjetnici učinili bi veliku grešku kada bi te riječi shvatili kao bezuvjetnu potporu bilo kakvim osvetničkim mjerama za koje se odluče. Tjeskoba djelomice dolazi iz tradicionalnih antiameričkih stožera. Tu je i poznata europska čežnja za neovisnom vanjskom politikom, koju ne bi ograničavali vojni ciljevi SAD-a. Američka ratna retorika utjeruje strah u kosti svakog europskog čelnika. Predsjednik Jacques Chirac u utorak je u Washingtonu odbio koristiti riječ 'rat'. Njemački ministar vanjskih poslova, Joschka Fischer, upozorio je na 'neprikladnu reakciju', dijeleći stav francuskog ministra obrane Alaina Richarda. Sve je ovo neizbježno. Čuli smo to već mnogo puta i prije, a u najskorije vrijeme tijekom Kosovskog rata i prije i za vrijeme Zaljevskog rata. Pa ipak, čak i među Europljanima koji su većinom prijateljski raspoloženi prema Americi, nelagoda raste. Utemeljena je u strahu da SAD ne zna u što se upušta. Ovo nije rat kao Drugi svjetski rat. Radi se o nastavku rata protiv terorizma koji Europljani vode više od 30 godina. Ovaj je rat za Amerikance novost. Od 1968. godine, diljem svijeta izvedeno je 500 otmica zrakoplova i više od 4000 zabilježenih terorističkih podmetanja bombi. Iako su mete često bili Amerikanci u inozemstvu, malo se takvih napada odigralo u SAD-u. U Europi je stanje različito. IRA nikada nije bila niti blizu tome da u jednom napadu usmrti onoliko ljudi koliko ih je ubijeno u WTC-u, kao ni baskijska separatistička skupina ETA. No mi u Europi već desetljećima svakog dana živimo s mogućnošću smrtonosnih eksplozija (...). Da je vođenje rata protiv terorista jednostavno, IRA i ETA bile bi već odavno iskorijenjene. No terorističke organizacije nisu suverene države s kojima se može voditi konvencionalni rat. Da je odlučila poraziti IRA-u 1970-tih, britanska je vlada trebala prihvatiti politiku - kao što je ograničavanje slobode kretanja svih republikanskih osumnjičenika - koja nije mogla biti pomirena s liberalnim stavovima o pravdi. Strah od osvete SAD-a posebno je akutan u Francuskoj, Nizozemskoj, Britaniji i Njemačkoj, u kojima živi brojno muslimansko stanovništvo. Džihadu bi se mogao odazvati tek djelić te populacije, no već je i ovo dovoljan razlog da se Europljani počnu osjećati neuroznima zbog američke retorike 'križarskog rata'. Neke zemlje u Europi s teroristima ratuju desetljećima i za to su vrijeme naučili neke lekcije na težak način. Najvažnija lekcija jest ta da lake pobjede nema. Neprijatelj živi među nama. Najmudrije oružje u takvoj borbi jest špijun koji je u stanju neopaženo se umiješati među Arape i Afganistance. Može li Amerika danas pronaći takve ljude? Predsjednik Bush mogao bi postati nestrpljiv jer ga Europljani neprestance upozoravaju da bude oprezan. No njihovo oklijevanje ne smije se shvatiti kao kukavištvo. Amerikanci se moraju pripremiti na dugačak, nezahvalan rat kojeg europske vlade i predobro poznaju", piše Niall Ferguson, profesor povijesti na Oxfordu za "The New York Times" a prenosi list.