NESPORNA USTAVNOST UREDBE O ZABRANI RASPOLAGANJA NEKRETNINAMA

ZAGREB, 19. rujna (Hina) - Ustavni je sud na današnjoj sjednici po sedmi puta utvrdio da Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske iz 1991. nije neustavna, niti su prestali razlozi za njeno važenje.#L# Prva obrtnička štedionica iz Zagreba osporavala je ustavnost Uredbe kojom je zabranjeno raspolaganje nekretninama na području Hrvatske koje su u trenutku njezina donošenja bile u vlasništvu, posjedu, korištenju ili upravljanju tijela bivše federacije, te republika i pokrajina bivše SFRJ, jer se temeljila na odredbi o razduživanju iz Ustava iz 1990., koji više nije na snazi. Na taj je način, tvrdili su podnositelji zahtjeva, Uredba prestala vrijediti jer je nestao temelj za njezino daljnje postojanje. Ustavni sud prijedlog za ocjenu ustavnosti nije prihvatio s obzirom da proces razdruživanja bivših članica SFRJ po pitanju imovine još nije okončan, pa stoga nisu prestali razlozi za opstojnost Uredbe. Ustavnost uredbe nije sporna ni zato što nije suprotna odredbama Ustava, koji je vrijedio u vrijeme njezina donošenja, niti je suprotna temeljnim vrijednostima hrvatskog ustavnog poretka. Ustavni je sud s dva glasa protiv danas odbio i ustavnu tužbu Ž. G., koji je tvrdio da su mu povrijeđena ustavna prava odlukom nekadašnje ministrice prosvjete i športa Ljilje Vokić o njegovu razrješenju s mjesta pomoćnika ministra prosvjete i športa bez ikakvog obrazloženja, kao i presudom Upravnog suda koji je odbio njegovu tužbu zbog takvog postupka ministrice. Ustavna tužba je neosnovna jer, prema mišljenju Suda, odluka o razrješenju pomoćnika ministra nije morala biti obrazložena budući da pomoćnika ministra imenuje i razrješava Vlada na prijedlog ministra, pa i nije klasični upravni akt čiju bi zakonitost Upravni sud trebao nadzirati. Stoga, Upravni sud odbijanjem tužbe nije povrijedio ustavno pravo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnog akta upravne vlasti. Sudac Jurica Malčić smatrao je pak da je ustavno pravo na kontrolu zakonitosti akta upravne vlasti povrijeđeno jer je Ž. G. razriješen bez obrazloženja u vrijeme kada pomoćnici ministra nisu bili državni dužnosnici već službenici. Pritom je istaknuo da taj slučaj zorno pokazuje kakve su stvarne šanse da prava građana budu sudski zaštićena kada je Upravni sudu tužbu podnesenu 1996. riješio tek 2001. (Hina) ggrb so