RDW 18. IX. TEŠKOĆE SA SHARONOM

NJEMAČKI RADIO - RDW 18. IX. 2001. Za sada još uvijek traje vrijeme suosjećajnih riječi i gesta. Napadi na New York i Washington su bez sumnje Amerikance i Izraelce još više emocionalno zbližili. Sada ih povezuje bolno iskustvo žrtava terora, a obje se strane osjećaju ugroženima od islamskih fanatika(...). Ali tu bi emocionalnu povezanost uskoro mogle ugroziti ozbiljne političke razlike. Riječ je o borbi protiv terorizma. Amerikanci pri tome računaju na veliku međunarodnu koaliciju. U tu koaliciju ? ukoliko želi biti jaka i učinkovita - treba uključiti i arapske države. Izraelski premijer Ariel Sharon međutim u tome vidi prijetnju svojoj zemlji. U televizijskom govoru povodom židovske Nove godine on je iznio neka stajališta koja bi se uskoro mogla pokazati kao kamen spoticanja. 'Izrael', istaknuo je Sharon ? 'nije spreman platiti cijenu protuterorističkog saveza'. Konkretno ? Izraelci se protive uključivanju Sirije i palestinskih autonomnih područja u washingtonsku protuterorističku frontu. Sharon je Amerikance podsjetio na to da su oni sami u svom godišnjem izvješću o terorizmu Siriju uvrstili na listu od sedam zemalja koje potiču terorizam. S izraelske točke gledišta, sirijska potpora Hesbolahu u južnom Libanonu ozbiljna je prepreka njihovom uključivanju u protuteroristički savez. A od izbijanja druge Intifade prije godinu dana palestinska su autonomna područja za Izrael ionako rasadnik svih terorističkih akcija usmjerenih protiv Izraela. U Sharonovoj politici nakon napada na Ameriku sve ukazuje na to da on sada koristi priliku da Arafatovu upravu stavi pod snažan pritisak. U sjeni strašnih zbivanja u SAD-u izraelska vojska pojačala je svoju nazočnost u okupiranim područjima. Taj beskompromisni pravac Sharon je već sam najavio rečenicom da je Arafat palestinski Osama bin Laden. Takvom politikom sukoba premijer je već izazvao krizu vlade. Zabranio je ministru vanjskih poslova Shimonu Peresu susret s Arafatom kojeg su već tjednima pokušavali ugovoriti. Peres je morao poslušati premijera, ali navodno je prijetio istupanjem iz vlade. Bez obzira na to, Peres zastupa suprotnu strategiju od Sharonove: on drži da bi susret s Arafatom upravo u sadašnjoj situaciji, nakon napada na SAD, mogao navesti Palestince da okrenu leđa terorizmu. Ali još više od krize izraelske vlade teškoću predstavlja Sharonova politika koja je u suprotnosti s interesima SAD-a. Amerikanci žele iskoristiti političku šansu koja je za njih nastala nakon šoka zbog terorističkih napada. Nikada do sada nije Amerika doživjela toliko znakova potpore i solidarnosti - i od omraženih neprijatelja u arapskom svijetu. Tako je, na primjer, Libija ponudila pomoć SAD-u, a u Teheranu je odobrena javna komemoracija američkih žrtava terora. Iza takvih gesta naslućuju se u najmanju ruku neke još nedefinirane nove političke mogućnosti. Amerikanci trebaju Siriju i Palestince u svojoj protufronti, jer inače u nju neće moći uključiti niti umjerene arapske države. Time bi koalicija protiv terora bila ne samo neučinkovita već možda čak i kontraproduktivna ukoliko bi se pokazalo da se radi o zapadnom savezu protiv arapskog, odnosno islamskog svijeta. To znači da bi izraelska blokada mogla ugroziti američke planove. Washington će stoga pokušati saveznike navesti da promijene svoja stajališta i time će ih pogoditi u osjetljiv živac. U Izraelu su naime još vrlo živa sjećanja na Zaljevski rat. I tada su morali šutjeti kako ne bi ugrozili tadašnji američki savez zbog prijetnje Iraka da će ih napasti otrovnim plinovima. Danas Izrael osjeća slične prijetnje ? ovoga puta od terora palestinskih samoubojica. (RDW)