US-terorizam-Obrana-Diplomacija-Špijunaža-Ratovi WT 18. IX. VIŠE OD 'POZORNOG PUCNJA' SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES18. IX. 2001.Više od 'pozornoga pucnja'"Kako biste dobili dobar uvid u način na koji bi SAD trebao reagirati na
napade na Svjetsko trgovačko središte i Pentagon, sjetite se što se dogodilo teroristima koji su prošloga listopada bombardirali američki razarač 'Cole' u Jemenu, srednjoistočnoj zemlji, dok je bio u luci. Ništa. Američko vojno plovilo napadnuto je drsko i namjerno. Otpočeta je istraga. I ništa. Američka javnost jedva da je poslije čula išta o tome. Stvar je upravo u ovome. 'Izgred' s razaračem 'Cole' pridružio se listi drugih napada koji su počinjeni protiv SAD-a posljednjih godina, uključujući i teroristička bombardiranja u Saudijskoj Arabiji 1995. i 1996. godine u kojima je također stradalo američko vojno osoblje. Godine 1992. bombardiran je hotel u Jemenu u kojem je odsjelo američko vojno osoblje na svom putu prema Somaliji, u kojoj su trebali sudjelovati u humanitarnim operacijama. Već skoro deset godina primjenjujemo tzv. 'pucnjeve upozorenja'.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
18. IX. 2001.
Više od 'pozornoga pucnja'
"Kako biste dobili dobar uvid u način na koji bi SAD trebao
reagirati na napade na Svjetsko trgovačko središte i Pentagon,
sjetite se što se dogodilo teroristima koji su prošloga listopada
bombardirali američki razarač 'Cole' u Jemenu, srednjoistočnoj
zemlji, dok je bio u luci.
Ništa.
Američko vojno plovilo napadnuto je drsko i namjerno. Otpočeta je
istraga. I ništa. Američka javnost jedva da je poslije čula išta o
tome.
Stvar je upravo u ovome. 'Izgred' s razaračem 'Cole' pridružio se
listi drugih napada koji su počinjeni protiv SAD-a posljednjih
godina, uključujući i teroristička bombardiranja u Saudijskoj
Arabiji 1995. i 1996. godine u kojima je također stradalo američko
vojno osoblje. Godine 1992. bombardiran je hotel u Jemenu u kojem je
odsjelo američko vojno osoblje na svom putu prema Somaliji, u kojoj
su trebali sudjelovati u humanitarnim operacijama.
Već skoro deset godina primjenjujemo tzv. 'pucnjeve upozorenja'.
Zaprijetimo prstom i obećamo kako ćemo istražiti stvar. I svaki put
slučaj izblijedi iz naše kolektivne svijesti zapanjujućom
brzinom.
Očito je da je ovog puta stanje različito. Terorizam je stigao na
naš teritorij, izveden stravičnom i nesmiljenom učinkovitošću i
bešćutnom ravnodušnošću prema ljudskom životu. Slike smrti i
uništenja iz našeg sjećanja zasigurno neće nestati u skoroj
budućnosti.
No vrijeme je da shvatimo kako se ovakve stvari događaju kada se na
ničim izazvane napade ne reagira hitno i nepokolebljivo. Količina
nasilja raste sve dok se, konačno, ne dogodi takvo nasilje kojeg
nitko ne može ignorirati.
SAD-u 11. rujna nije objavljen rat. Njega su odavno objavili oni
koji vjeruju kako je SAD, koji širi opasne ideje kao što su sloboda i
demokracija, 'sam Sotona'. S tom se činjenicom nismo željeli
suočiti.
Prerano je definitivno okriviti najočitijeg osumnjičenika, Osamu
bin Ladena, Saudijca u egzilu koji predvodi terorističku mrežu iz
Afganistana, s kojim afganistanska vlada surađuje. No znamo da je
odgovoran za prošle terorističke napade koji nalikuju napadima na
WTC i Pentagon, po složenosti i odvažnosti.
Znamo još nešto. Ti napadi nisu bili djela 'kukavica'. Njih su
proveli ratnici koji su voljni poginuti za svoje ideale. Nisu bili
ni primjeri 'bezumnog' nasilja, što su neki tvrdili. Bili su
proračunati čin vojne agresije i s tim na umu treba djelovati.
To je razlog zbog kojeg predsjednik Bush odmah treba od Kongresa
zatražiti objavu rata protiv svih međunarodnih skupina ili država
koje su sudjelovale u napadu na WTC i Pentagon. Ovo bi pojasnilo
američku odlučnost i uklonilo ikakvu nedoumicu kako riješiti
problem.
Moramo, kao što je to bio kazao predsjednik, odgovornima držati i
države koje su krile ili podupirale te teroriste na bilo koji način.
Ako se otkrije da je režim poput onog talibnskog u Afganistanu
pružao utočište ili da je podupirao te teroriste, cilj SAD-a bi
trebao biti da ukloni taj režim s vlasti bilo kojim sredstvima koja
budu nužna.
Trebamo se zaštititi i od budućih napada. Ovo znači poboljšavanje
naših dojavnih službi, koje su proteklih godina zanemarivane, i
drastičnim poboljšavanjem naših tehničkih sposobnosti s ciljem
nadgledanja terorističkih aktivnosti.
Ovo znači i kako nam je potrebna opsežna obrambena politika kod kuće
koja SAD brani ne samo protiv tipova napada koji su se dogodili u
Washingtonu i New Yorku, nego i protiv drugih oblika prijetnji. One
uključuju napade na naše kompjuterske sisteme, industrijsku
infrastrukturu, naše financijske sustave i trasportnu
mrežu(...).
Osim toga, moramo prestati sa samodopadnosti kada je posrijedi
raketna prijetnja i početi graditi obranu protiv balističkih
raketa, koje će neizbježno postati slijedeće oružje koje će
odabrati terorističke zemlje. Postoji 20 zemalja koje ili
razvijaju ili koriste balističke rakete. One uključuju razbojničke
zemlje kao što su Sjeverna Koreja, Irak i Iran.
Vjerujemo li zaista u to da kada te zemlje budu raspolagale
mogućnošću da raketom u smrt pošalju tisuće Amerikanaca- što bi
rezultiralo brojem žrtava u usporedbi s kojom bi broj žrtava u
Washingtonu i New Yorku djelovao neznatno - da će odlučiti ne
koristiti tako laku i ubojitu metodu napada? Neće morati otimati
zrakoplove niti se šuljati zračnim lukama.
Čaša se prelila. Sviđalo se to nama ili ne, u ratu smo. Počnimo se
tako i ponašati", pišu Kim Holmes i Jack Spencer.