LAT 18. IX. OSUĐENI NA BORBU S NEPRIJATELJEM U SJENI

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 18. IX. 2001. Osuđeni na borbu s neprijateljem u sjeni "Kada će netko već konačno priznati da su teroristi već pobijedili, paralizirvši najveću svjetsku demokraciju, i da je veliki dio onoga što sada osjećamo nemoćna frustracija? Trebamo naučiti racionalno se suočiti s pustošenjem kojeg veliki dio svijeta trpi već dugo - a za neka od njih smo odgovorni i mi. Žao mi je što ovo moram priopćiti djeci koja mašu zastavama na nadvožnjacima i medijima i političarima koji ih hrabre, no terorizam će opstati. Može ga se zauzdati, a posljednjih je godina trebalo učiniti mnogo više kako bi se Osamu bin Ladena i njemu slične navelo da računaju na prikladan pritisak na Talibane i Pakistan. No mjere koje bi bile potrebne da se terorizam u potpunosti iskorijeni svijet bi pretvorile u policijsku državu. Terorizam je stanje duha, i to toliko bezobzirnog da se na njega ne mogu primijeniti nikakva normalna pravila ili ograničenja. Ne nastoji ujediniti moć, nego trajno ju dezorijentirati. Ovo je poznato već dugo, no sve dok se terorizam događao drugima, u SAD-u se smatrao posebno morbidnom sapunicom koju treba gledati na večernjim vijestima. Stvari se mijenjaju kada se terorizam događa na našem teritoriju i u ovako jezivim razmjerima. Primitivno no učinkovito bombardiranje Oklahoma Citya moglo je biti smatrano zastranjenjem, djelom luđaka i gubitnika. Podmetanje bombe u pizzeriji u Izraelu moglo se smatrati djelom fanatika koji je svom inače ispraznom životu dao smisao tako što je uzeo svoj i tuđe živote; obećanja koje daju ekstremistički svećenici- nagrade na onom svijetu- njemu su možda bila privlačna. No napadi na Svjetski trgovački centar i Pentagon potakli su veću uznemirenost, bez obzira na sam broj žrtava, jer predstavljaju odbijanje modernih vrijednosti, i to od ljudi za koje smo očekivali da će, zbog njihovog obrazovanja, bogatstva i uspjeha, biti naše srodne duše. Ovdje je u igri bilo nešto potpuno različito: vješti, dobro uvježbani ratnici, (...) koji su bili voljni žrtvovati svoje živote na visokoj nozi u službi svoje izopačene vizije Boga. Ono što nama nije razumljivo jest snaga mržnje tih terorista. (...) Dolaze iz srednjoistočnih zemalja bogatih naftom, koje je SAD štitio za vrijeme Hladnog rata, a naše su ih najbolje škole i poslovne ustanove rado primile. Pa ipak je njihova mržnja prema starom Sovjetskom Savezu nakon njegove invazije na Afganistan preokrenuta u još žešću mržnju protiv Amerike, koja je jača i od one prema Izraelu. Prema onome što možemo kazati o bin Ladenovim sljedbenicima, ne radi se o ljudima koji bi se zadovoljili prekrajanjem nacionalnih granica s ciljem stvaranja palestinske države, niti istjerivanjem Rusa iz Čečenije. Ne, njih nažalost pokreće ono što njima djeluje kao uzvišeni cilj- zaustaviti međunarodnu modernizaciju 20. stoljeća. U ime Boga, ni manje ni više. U tom je smislu njihov neprijatelj čak i Sadam Husein, kojeg su nazvali 'lošim Muslimanom' jer predsjeda svjetovnom državom. Isto je vrijedilo i za posljednjeg iranskog šaha, kojega su prezreli vjerski fanatici i zbacili ga s vlasti jer je prema njihovom mišljenju bio nevjernik - jer je pokušavao izgrditi moderno kozmopolitsko društvo. Ovo je razlog zbog kojeg je Najibullah, posljednji svjetovni vladar Afganistana, kojeg smo napali tek kao pijuni Sovjeta, na sebe navukao bijes boraca za slobodu koji su sada naši neprijatelji. SAD je potrošio nekoliko milijardi dolara uvježbavajući te iste fanatike, a dali smo im i 500 raketa kojima se mogu obarati zrakoplovi(...). Jasno je da smo trebali slušati one koji su predviđali kako ćemo biti slijedeći. Napokon, Sovjeti su krivi tek jer su nijekali postojanje Boga, dok nas Talibani optužuju za snubljenje za samog Sotonu. Nažalost, videozapisi WTC-a kako se urušava(...) povećat će očekivanja čitavog novog naraštaja terorista. Suđeno nam je da se borimo s neprijateljem u sjeni, sa samim vragom, a lake pobjede nema na vidiku", piše Robert Scheer.