WT 17. IX. DOBITI RAT PROTIV TERORA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 17. IX. 2001. Dobiti rat protiv terora "Znamo njihova imena. Znamo gdje rade i nastavljaju rat protiv SAD-a i gdje se pripremaju na svoj konačni napad- za kojeg očekuju da će biti sudnji dan za američku moć i društvo. Najavljuju svoj cilj svakom danom, godinu za godinom. Kao i svi ostali manijakalni vjerski ili vojni diktatori, nastoje ispuniti svoj cilj, bez obzira na cijenu u životima(...). Ponekad se međusobno sukobe no ovo se obično događa tek kada su poraženi ili osvojeni. Ovo je trebala biti informacija koja je mogla spasiti slobodne zemlje. No SAD i njegovi saveznici na Zapadu već godinama tek letimično obraćaju pažnju na realnost koja je trebala užasnuti sve Amerikance - da neki od naših neprijatelja grade nuklearno oružje, rade na kemijskom oružju i huškaju samoubilačke odrede. Mi i naši saveznici neke od zemalja koje su na listi razbojničkih zemalja zapravo činimo bogatijima i snažnijima trgovanjem i zajmovima, a ukinuli smo im i inspekciju UN-a. U slučaju Iraka, sve što smo dobili kao rezultat toga što smo ga porazili na terenu jest pravo UN-a na inspekcije. U redu, to je bilo u drugom vremenu, u vremenu prije nego što je Amerika shvatila kako nije u stanju otkrivati ili zaustavljati otmičare i nije ni naslućivala da će vojske terorista koje su bezbroj puta upozoravale na svoj napad na SAD to jednoga dana i učiniti, a taj je dan stigao. Predsjednik tvrdi kako ćemo kazniti zločince i one koji ih podupiru ili im pružaju utočište. Na ovo smo odmah mogli čuti komentare kako ovo još ne možemo učiniti jer ne znamo tko su oni. Naravno da znamo - znamo ih jer su davali izjave u javnosti, i u kontroliranom tisku svojih zemalja, huškajući na rat protiv SAD-a, stalno zahtijevajući američku krv. Čak i u najslobodnijim demokracijama suci nalažu zaštitu jasno označene žrtve od poznatih zločinaca koji svoje živote grade oko uništenja onih koje mrze. Kada je posrijedi napad na Ameriku, mržnja nije okrenuta protiv nikog posebno, nego protiv čitave nacije, SAD-a koji u ovo još uvijek ne može povjerovati. Zaista ne bismo trebali čekati dok oni odluče kako su opet spremni napasti New York ili Washington, a vjerojatno i druge gradove, ovog puta možda otrovnim plinom. Sutra bismo trebali poslati ultimatum. Predsjedniku i šefu nacionalne sigurnosti ne bi smjelo biti potrebno više vremena da smognu snagu i hrabrost kako bi ga objavili. Ultimatum bi trebao biti upućen vladama Afganistana, Iraka, Irana, Libije, Sirije, Sudana i bilo koga drugog tko je predan eliminiranju SAD-a ili stalnom poticanju mržnje prema SAD-u- kao i teroristima kojima pružaju utočište ili ih opremaju. U ultimatumu bi trebalo stajati kako te vlade imaju tri dana da predaju slijedeće: 1) Sve dokumente koji imaju veze s informacijama i tehnologijom glede oružja masovnog uništenja u njihovim zemljama(...). 2) Imena i lokacije svih dužnosnika terorističkih organizacija koje su stvorene ili djeluju u zemlji. To bi uključivalo, naravno, i čuvenog Osamu bin Ladena, islamskog fundamentalista za kojeg su afganistanske vlasti priznale da živi i radi u njihovoj zemlji, iako ne znaju gdje se danas točno nalazi. 3) Ultimatum bi uključivao i predsjednike i premijere kao i ostale koji su u prošlosti bili povezani s terorizmom. U slučaju da nisu voljni izručiti ih SAD-u, čelni vojni dužnosnici imali bi dužnost uhititi ih ili sami biti uhićeni čim dođu u ruke Amerikanaca. 4) U tri dana tijekom kojih teroristi razmatraju američki ultimatum, SAD bi na stanovnike zemalja kojima je dan ultimatum 24 sata dnevno apelirao da napuste prijestolnicu i druge veće gradove jer će početkom četvrtog dana ti gradovi biti bombardirani. 5) Dužnosnici koji se ogluše na ikoji dio naredbe bili bi osuđeni na doživotni zatvor kada budu uhićeni. Sva trgovina u ili iz zemlje bila bi prekinuta. Ponovno bi bila uspostavljena kada i ako demokratski izabrana vlada dođe na vlast. Tu bi vladu trebao odobriti odbor u kojem bi bio SAD i još pet zemalja koje bi izabrao SAD i to jer su najviše doprinijele uhidbi terorista u svakoj od zemalja, i u stvaranju nove demokratske vlade. Nadgledali bi vojna, gospodarska i politička događanja u zemlji tijekom pet godina, sve dok ne budu sigurni da su korijeni i učinci razdoblja terorizma iskorijenjeni. Vojna sila bila bi korištena sve dok to bude potrebno", piše A.M. Rosenthal.