FRANCUSKA-LE COURRIER INTERNATIONAL OD 13.9.01. ANALIZA O PRILIKAMA U NJEMAČKOJ

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 13. IX. 2001. Treba li se plašiti Njemačke? "Odjednom se čini da Njemačka, središnji, presudan čimbenik europske ravnoteže, posrće. Šok je ponajprije gospodarski: nulti rast u zadnja tri mjeseca najavljuje težak prijelaz na euro koji je s onu stranu Rajne puno nepopularniji nego drugdje u kontinentalnoj Europi. Brzo širenje velikih njemačkih poduzeća preko Atlantika nije bilo čarobna formula u koju se vjerovalo. Istočna Njemačka još uvijek se nije pokrenula, premda se prijestolnica preselila u Berlin. Korporativizam na Zapadu i dalje uspješno - na japanski način - koči odvažne reforme na području poreza... Ukratko, Njemačka je ponovno u zastoju. Sučeljena s gospodarskim tegobama koje prati demografsko propadanje i mrtvilo u istraživanju, najveća zemlja Europske unije ima nekoliko izlaza. Europski put: obnova francusko-njemačke osovine, zanimljive inicijative na području školstva, veća prilagodljivost rada uz pouzdanu i usklađenu socijalnu politiku. Bila bi to goetheovska mudrost, mudrost Thomasa Manna, Konrada Adenauera i Helmuta Kohla. (...) No, zbog krize na istoku i liberalne stranke koja mu okreće leđa, Schroeder odlučuje ući u savez - prvo u Berlinu, a zatim i u čitavoj zemlji - s područnim postkomunistima iz PDS-a, uz opasnost da uništi njegovo umjereno krilo. Istodobno, ostavlja dojam da očijuka s Tobinovim porezom, da bez ustezanja odbacuje svaki prijedlog za jačanje europskih ustanova, svaku zajedničku agrarnu politiku, svaku djelotvornu regionalnu pomoć, a možda i pravo proširenje Europske unije na Poljsku u skoroj budućnosti. Schroederov postupak podsjeća na postupak Heinricha Brueninga 1930-1931: sučeljen s gospodarskom krizom koja je također grubo udarila iz smjera Amerike, tadašnji se demokratsko-kršćanski kancelar usredotočio na dobivanje autoritarnih ovlasti i na restriktivnu monetarnu politiku čija je ambicija ponajprije bila riješiti se sustava odšteta s Engleskom, Francuskom i Belgijom (što je postigao bez očitog poboljšanja stanja). Schroeder danas isto tako želi spojiti europski uzmak i strukturne reforme ne dirajući u monetarnu ponudu, a njegova odluka da bitku u 2002. povede suprotstavljanjem blokova, pokazuje njegov demokratski agnosticizam zbog kojega je nedavno primio jednog Lukašenka iz Bjelorusije. (...) Tako bi strah, naslijeđen od Weimara, od vlade centra kojoj je stalno prijetilo mrtvilo, mogao poniziti mišljenje one većine Nijemaca koji su se prepoznali u usklađenim i unakrsnim tradicijama lijevog liberalizma Helmuta Schmidta i demokratskog katolicizma Helmuta Kohla. Te dvije snage, Hamburg i porajnske zemlje, prvi put su se ujedinile protiv autoritarnih snaga, protestantskih u Berlinu i katoličkih u Beču, koje su uvijek dogovorno držale demokratsku Njemačku pod nadzorom. Na Francuskoj je i na Njemačkoj da napokon zajednički obnove razboritu njemačku politiku koja će pripraviti povratak centra u Njemačkoj, što je nužan, ako ne dovoljan uvjet za preporod Europe", piše Alexandre Adler.