IT-113. IX. REPUBBLICA- ZAPADNI SAVEZ

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. IX. 2001. Zapad i ponovno pronađeni identitet "(...)Odluka našeg Saveza da napad na Ameriku smatra napadom na sve nas, kao u članku 5 atlantskog sporazuma, istodobno je svečan i strašan znak. Ne ostavlja prostor za podvojenosti i valcere. Ako je netko još uvijek u iskušenju, nepovratno bi izgubio svako pravo pripadnosti zapadnoj zajednici. Tijekom, za nas mirnih godina Hladnog rata, prestali smo njegovati stratešku sliku naše geopolitičke cjeline. Bastiona određenog da nas brani od sovjetskog imperija. Gotovo kao da se zapadnjački identitet može uspostaviti samo protiv nečega, jučer Hitlera, a potom Staljina, danas islamskog fundamentalizma, a sutra možda Kine? Kada bi uistinu tako bilo, dugoročno ne bi imali nikakve izglede savladati izazov terorizma. Bili bismo gotovo osuđeni na samoraspad. To je scenarij na kojega računa Bin Laden i njegovi sljedbenici, koji su manje izolirani nego što volimo misliti. Sve u svemu: je li Zapad NATO i točka? Ponekad ostavljamo dojam da u to vjerujemo. I danas za to plaćamo posljedice. Ako mi sami teško uspijevamo shvatiti Atlantski savez, ne kao cilj po sebi, nego kao instrument obrane zajedničkih vrijednosti i institucija, kako druge možemo uvjeriti u ispravnost tih vrijednosti, tih institucija?(...) Napad na Twin Towers uz to nas je oslobodio jedne opasne iluzije. 12 godina, od pada Berlinskog zida, nadali smo se da ostatak svijeta samo teži tome da postane poput nas: bogat, snažan, slobodan. Smišljali smo tko zna koju po redu filozofiju povijesti, što je svojstveno zapadnjačka mana, po kojoj naše vrijednosti dijele Kinezi i Afrikanci, Arapi i Južnoamerikanci. I što je bila globalizacija, ako ne sudbina upisana u svaku i bilo kakvu ljudsku zajednicu, sudbina kojoj je bilo uzaludno opirati se? Govoriti danas o 'svijetu bez granica' ima blago podrugljiv okus. Ne žele svi postati zapad. Postoje nepopustljivi identiteti, vrijednosti glede kojih nema spremnosti za pregovore. Međuovisnost uopće ne znači da smo u osnovu jednaki, nego da smo prisiljeni uspoređivati se jedni s drugima. Uspostavljajući tako odnose snage, neizbježno održavane vjerom u neke temeljne vrijednosti i odgovarajuće načine života. (...) Najgori ishod koji može imati antiteroristička mobilizacija je proizvesti osuvremenjenu verziju 'sukoba civilizacija' kojega je američki politolog, Sam Huntigton htio podići kao paradigmu ljudskih odnosa. Proročanstvo koje riskira samo sebe ostvariti. Hranjeno, između ostaloga, sklonošću SAD-a da sebe smatra jedinim čimbenikom međunarodne politike, koja je obilježila američku vanjsku politiku nakon pobjede protiv SSSR-a. Rezultat je da SAD nikada nije, istodobno, izgledao toliko moćan i toliko izoliran na svijetu kao posljednjih godina. Sam je Huntigton taj smjer označio kao 'globalni unilateralizam'. Jednostavnim riječima, zanosom radi svemoći. Cijenu toga platili smo i mi Europljani. Jer strateška zajednica bez snažne moći okupljanja nesigurna je po sebi i već je u sebe uključila klice poraza. Danas Amerika i Europa moraju znati kako uvjeriti svijet da rat protiv terorizma nije samo njihova bitka. Nego sukob koji će na kraju odrediti slobodu i blagostanje svih(...)", piše Lucio Caracciolo.