BA-YU-HR-SUDOVI-Sudovi RFE 10. IX. RFE O ODGOVORNOSTI RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE10. IX. 2001.Hoće li (i) novinari s prostora bivše Jugoslavije odgovarati za ratne zločine? Prilog Ivana Lovrenovića. Hoće li novinari s prostora bivše
Jugoslavije odgovarati za ratne zločine? To je jedno od brojnih pitanja o kojima je raspravljala mostarska konferencija o odnosu haaškoga suda i medija prošloga vikenda u organizaciji sarajevskoga Media centra. Novinari postjugoslavenskih zemalja ponudili su mnoštvo činjenica koje nedvosmisleno govore o ogromnoj ulozi jednoga broja njihovih kolega u stvaranju atmosfere potrebne i pogodne za zločinačka ponašanja. Etnička zajednica ? istaknuto je ? nije ubojica, ratni zločinac; to može biti samo pojedinac, ali on to postaje kada se identificira sa zajednicom u proklamiranoj ratno-šovinističkoj ideologiji. A taj stupanj identifikacije i moralne otupjelosti, na kojemu i zločin postaje dopustiv, pa čak i poželjan, u ogromnoj mjeri izravno su kreirali novinari i mediji koji su se bezrezervno stavili u službu takve ideologije. Zato ? drže novinari okupljeni na mostarskom kolokviju ? pravdonosni i mirotvorni učinak međunarodnoga suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji bit će bitno nepotpun ako se pred
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
10. IX. 2001.
Hoće li (i) novinari s prostora bivše Jugoslavije odgovarati za
ratne zločine? Prilog Ivana Lovrenovića.
Hoće li novinari s prostora bivše Jugoslavije odgovarati za ratne
zločine? To je jedno od brojnih pitanja o kojima je raspravljala
mostarska konferencija o odnosu haaškoga suda i medija prošloga
vikenda u organizaciji sarajevskoga Media centra.
Novinari postjugoslavenskih zemalja ponudili su mnoštvo činjenica
koje nedvosmisleno govore o ogromnoj ulozi jednoga broja njihovih
kolega u stvaranju atmosfere potrebne i pogodne za zločinačka
ponašanja.
Etnička zajednica ? istaknuto je ? nije ubojica, ratni zločinac; to
može biti samo pojedinac, ali on to postaje kada se identificira sa
zajednicom u proklamiranoj ratno-šovinističkoj ideologiji. A taj
stupanj identifikacije i moralne otupjelosti, na kojemu i zločin
postaje dopustiv, pa čak i poželjan, u ogromnoj mjeri izravno su
kreirali novinari i mediji koji su se bezrezervno stavili u službu
takve ideologije. Zato ? drže novinari okupljeni na mostarskom
kolokviju ? pravdonosni i mirotvorni učinak međunarodnoga suda za
ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji bit će bitno nepotpun ako se pred
njime u ulozi optuženika ne nađu njihovi kolege, koji su bili
promidžbeni inženjeri rata i zločina.
Predstavnici haaškoga suda, međutim, skeptično su ukazali na to da
tužiteljstvo za sada nema nikakva saznanja potrebna za podizanje
takvih optužnica. Drukčiji primjer je Ruanda, gdje je
dokumentirano da su novinari izravno pozivali na ubijanje
pripadnika drugih entiteta, i zato za Ruandu optužnice jesu
podignute.
Ali haaški gosti su također sugerirali novinarima da se sud sigurno
ne bi oglušio ako bi službenim putem, od kakve novinarske
organizacije ili na neki drugi način, dobio relevantnu
dokumentaciju o upletenosti medija i medijskih uposlenika u
pripremi ratnih zločina.
Kada se zbroji očevidna nevoljkost haškoga suda da se
samoinicijativno optereti još i ovim teretom, i organizacijska
nemoć novinarske branše da ga dovede pred svršen čin ? izgleda da
medijska dimenzija ratne krivnje i krivnje za ratne zločine u ex-
Jugoslaviji nikad neće biti predmetom sudskoga procesa. To je, pak,
u nepomirljivoj suprotnosti s jednostavnim ali čvrstim iskustvom i
živim sjećanjima, koja su svjedokom opake činjenice da je na rukama
novinarskih promidžbenjaka rata i mržnje jednako toliko nevine
krvi, kao i na rukama izravnih egzekutora.
(RFE)