FR-US-novac-Financijsko-poslovne usluge-Trgovina-Makrogospodarstvo-Tržište/cijene FRANCUSKA-LES ECHOS 10.9.01. MMF-OVA PROPUŠTENA PRIGODA FRANCUSKALES ECHOS10. IX. 2001.MMF: propuštena prigoda"Odlazak Stanleyja Fischera s dužnosti
prvog zamjenika glavnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) bio bi izvrsna prigoda da se preispita ideologija privatizacije, liberalizacije (napose liberalizacije trgovine) i makrostabilizacije pod nazivom 'Washingtonski konsenzus'. Ta je ideologija suvereno vladala tijekom čitave karijere gospodina Fischera. Imenovanjem Ann Krueger od strane Bushove uprave, MMF je dobio pojačanje u liku velike svećenice gospodarskog konformizma. To promaknuće znači uporno pristajanje uz prošle neuspjehe, umjesto uz novi smjer pun nade za budućnost.Ann Krueger je bila ugledna profesorica gospodarstva na Stanfordu, a puno prije i glavna ekonomistica u Svjetskoj banci - osoba goleme energije, velikog poštenja i zauzetosti za ono što misli da je dobro za zemlje u razvoju. No njezina je karijera njezina najveća smetnja: politika 'Washingtonskog konsenzusa' pokazala se potpunim promašajem kada je riječ o promicanju rasta i stabilnosti na području razvoja tranzicijskih gospodarstava. Sfera njezinih
FRANCUSKA
LES ECHOS
10. IX. 2001.
MMF: propuštena prigoda
"Odlazak Stanleyja Fischera s dužnosti prvog zamjenika glavnog
direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) bio bi izvrsna
prigoda da se preispita ideologija privatizacije, liberalizacije
(napose liberalizacije trgovine) i makrostabilizacije pod nazivom
'Washingtonski konsenzus'. Ta je ideologija suvereno vladala
tijekom čitave karijere gospodina Fischera. Imenovanjem Ann
Krueger od strane Bushove uprave, MMF je dobio pojačanje u liku
velike svećenice gospodarskog konformizma. To promaknuće znači
uporno pristajanje uz prošle neuspjehe, umjesto uz novi smjer pun
nade za budućnost.
Ann Krueger je bila ugledna profesorica gospodarstva na Stanfordu,
a puno prije i glavna ekonomistica u Svjetskoj banci - osoba goleme
energije, velikog poštenja i zauzetosti za ono što misli da je dobro
za zemlje u razvoju. No njezina je karijera njezina najveća
smetnja: politika 'Washingtonskog konsenzusa' pokazala se
potpunim promašajem kada je riječ o promicanju rasta i stabilnosti
na području razvoja tranzicijskih gospodarstava. Sfera njezinih
ovlasti, komercijalna politika, od male je koristi Fondu u obnovi
načetog ugleda. (...)
Unatoč iskustvu i položaju dr. Kruger kao ekonomistice,
komercijalna je politika problem strukturne naravi koji je u
ovlasti Svjetske banke. Brišu li se danas sve više crte
razgraničenja između Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog
fonda? Ugledni monetarni ekonomisti poput Stanleyja Fischera
naišli su na teškoće u rješavanju problema suvremenih financija.
Stručnjaka za trgovinu ti problemi mogu još više zbuniti. Velike
kamatne stope koje je Fond prihvatio u ime stabilizacije dovele su
do bankrota i masovnog uništenja kapitala. Umjesto da promiče
stabilna gospodarstva s ubrzanim rastom i manje kamatne stope,
prejednostavni propisi Fonda u svezi s liberalizacijom kapitala i
financijskog tržišta često su imali suprotan učinak: propast
financijskih sektora, nemogući troškovi uzajmljivanja, socijalne
promjene širokih razmjera i politički zaokret. (...)
Shvaćanje politika koje idu na ruku zemljama u razvoju zahtijeva
duboko razumijevanje financijskih tržišta i razvoja. Na žalost,
karijera dr. Krueger ne govori u njezinu korist. Kakve god bile
njezine zasluge kao komercijalne ekonomistice, nemarna trgovinska
liberalizacija bez potrebnih uvjeta ne nudi nikakvo rješenje.
Kao što, ako je suditi po postupcima Svjetske banke dok je u njoj
bila glavni ekonomist, ne postoji ni razlog da se nadamo većem
sudjelovanju zemalja u razvoju, a još manje pravoj raspri o
alternativnim strategijama. Sve je to žalosnije danas što su
čelnici većine zemalja u razvoju u boljem položaju nego prije, kada
je riječ o svjesnom donošenju političkih odluka, odluka koje se
primjenjuju na lokalne prilike u njihovoj zemlji.
Ponašanje MMF-a prema zemljama u razvoju proizlazi iz
neoliberalizma koji je istovjetan neoliberalizmu Svjetske banke,
uz ograničeno gledanje na njihovu prilagođenost prilikama u zemlji
kojoj bi trebali pomoći. Sve je to nužno omelo Fond u svladavanju
kriza, shvaćanju potreba tranzicijskih gospodarstava i u
promicanju razvoja. Premda se čini da dr. Krueger objeručke
prihvaća kritike masovnih jamstava iz Fischerova doba, nije
dovoljno poznavati ono s čime se ne slažemo. Fondu treba novi
obrazac, a ne branitelji zastarjele i nedjelotvorne ideologije",
piše Joseph Stiglitz.