FRANCUSKA-LES ECHOS 10.9.01. MMF-OVA PROPUŠTENA PRIGODA

FRANCUSKA LES ECHOS 10. IX. 2001. MMF: propuštena prigoda "Odlazak Stanleyja Fischera s dužnosti prvog zamjenika glavnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) bio bi izvrsna prigoda da se preispita ideologija privatizacije, liberalizacije (napose liberalizacije trgovine) i makrostabilizacije pod nazivom 'Washingtonski konsenzus'. Ta je ideologija suvereno vladala tijekom čitave karijere gospodina Fischera. Imenovanjem Ann Krueger od strane Bushove uprave, MMF je dobio pojačanje u liku velike svećenice gospodarskog konformizma. To promaknuće znači uporno pristajanje uz prošle neuspjehe, umjesto uz novi smjer pun nade za budućnost. Ann Krueger je bila ugledna profesorica gospodarstva na Stanfordu, a puno prije i glavna ekonomistica u Svjetskoj banci - osoba goleme energije, velikog poštenja i zauzetosti za ono što misli da je dobro za zemlje u razvoju. No njezina je karijera njezina najveća smetnja: politika 'Washingtonskog konsenzusa' pokazala se potpunim promašajem kada je riječ o promicanju rasta i stabilnosti na području razvoja tranzicijskih gospodarstava. Sfera njezinih ovlasti, komercijalna politika, od male je koristi Fondu u obnovi načetog ugleda. (...) Unatoč iskustvu i položaju dr. Kruger kao ekonomistice, komercijalna je politika problem strukturne naravi koji je u ovlasti Svjetske banke. Brišu li se danas sve više crte razgraničenja između Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda? Ugledni monetarni ekonomisti poput Stanleyja Fischera naišli su na teškoće u rješavanju problema suvremenih financija. Stručnjaka za trgovinu ti problemi mogu još više zbuniti. Velike kamatne stope koje je Fond prihvatio u ime stabilizacije dovele su do bankrota i masovnog uništenja kapitala. Umjesto da promiče stabilna gospodarstva s ubrzanim rastom i manje kamatne stope, prejednostavni propisi Fonda u svezi s liberalizacijom kapitala i financijskog tržišta često su imali suprotan učinak: propast financijskih sektora, nemogući troškovi uzajmljivanja, socijalne promjene širokih razmjera i politički zaokret. (...) Shvaćanje politika koje idu na ruku zemljama u razvoju zahtijeva duboko razumijevanje financijskih tržišta i razvoja. Na žalost, karijera dr. Krueger ne govori u njezinu korist. Kakve god bile njezine zasluge kao komercijalne ekonomistice, nemarna trgovinska liberalizacija bez potrebnih uvjeta ne nudi nikakvo rješenje. Kao što, ako je suditi po postupcima Svjetske banke dok je u njoj bila glavni ekonomist, ne postoji ni razlog da se nadamo većem sudjelovanju zemalja u razvoju, a još manje pravoj raspri o alternativnim strategijama. Sve je to žalosnije danas što su čelnici većine zemalja u razvoju u boljem položaju nego prije, kada je riječ o svjesnom donošenju političkih odluka, odluka koje se primjenjuju na lokalne prilike u njihovoj zemlji. Ponašanje MMF-a prema zemljama u razvoju proizlazi iz neoliberalizma koji je istovjetan neoliberalizmu Svjetske banke, uz ograničeno gledanje na njihovu prilagođenost prilikama u zemlji kojoj bi trebali pomoći. Sve je to nužno omelo Fond u svladavanju kriza, shvaćanju potreba tranzicijskih gospodarstava i u promicanju razvoja. Premda se čini da dr. Krueger objeručke prihvaća kritike masovnih jamstava iz Fischerova doba, nije dovoljno poznavati ono s čime se ne slažemo. Fondu treba novi obrazac, a ne branitelji zastarjele i nedjelotvorne ideologije", piše Joseph Stiglitz.