ZAGREB, 10. rujna (Hina) - Iako će se brazilska reprezentacija, jamačno, plasirati na SP 2002, jer do kraja južnoameričke kvalifikacijske lige ima još tri "nezainteresirana" protivnika pa će skupiti dovoljno bodova, u Brazilu su
ljubitelji nogomete igre ozbiljno zabrinuti zbog onog što je ostalo od njihovog nogometa. Brazil je, to zacijelo, znate jedina zemlja u svijetu čija je reprezentacija bila sudionica svih 16 do sada odigranih Svjetskih prvenstava, a i jedina je zemlja na svijetu čiji su nogometaši osvojili 4 naslova planetarnih prvaka. Nijemci i Talijani su po tri puta osvajali "Zlatnu božicu", Urugvajci i Argentinci po dvaput a Englezi i Francuzi jednom. No više nego trofejima Brazilci su desetljećima impresionirali i osvajali ljubitelje nogometa širom svijeta ljepotom svoje igre zbog koje su im ušli duboko pod kožu pa su, uz Brazilce, i ljudi iz drugih država navijali za Brazil u svakoj prigodi, osim, kad je igrao protiv reprezentacije njihove zemlje. Od Ademira i Didija,od Pelea i Garrinche, preko Tostaoa i Rinaldinha, preko Falcaa i Zica, do Romarija i Ronalda, Brazil je uvijek imao planetarne zvijezde, savršene demonstratore tehnički besprijekornog vladanja loptom, koja se tim velemajstorima lijepila za noge.
ZAGREB, 10. rujna (Hina) - Iako će se brazilska reprezentacija,
jamačno, plasirati na SP 2002, jer do kraja južnoameričke
kvalifikacijske lige ima još tri "nezainteresirana" protivnika pa
će skupiti dovoljno bodova, u Brazilu su ljubitelji nogomete igre
ozbiljno zabrinuti zbog onog što je ostalo od njihovog nogometa.
Brazil je, to zacijelo, znate jedina zemlja u svijetu čija je
reprezentacija bila sudionica svih 16 do sada odigranih Svjetskih
prvenstava, a i jedina je zemlja na svijetu čiji su nogometaši
osvojili 4 naslova planetarnih prvaka. Nijemci i Talijani su po tri
puta osvajali "Zlatnu božicu", Urugvajci i Argentinci po dvaput a
Englezi i Francuzi jednom.
No više nego trofejima Brazilci su desetljećima impresionirali i
osvajali ljubitelje nogometa širom svijeta ljepotom svoje igre
zbog koje su im ušli duboko pod kožu pa su, uz Brazilce, i ljudi iz
drugih država navijali za Brazil u svakoj prigodi, osim, kad je
igrao protiv reprezentacije njihove zemlje.
Od Ademira i Didija,od Pelea i Garrinche, preko Tostaoa i
Rinaldinha, preko Falcaa i Zica, do Romarija i Ronalda, Brazil je
uvijek imao planetarne zvijezde, savršene demonstratore tehnički
besprijekornog vladanja loptom, koja se tim velemajstorima
lijepila za noge.
Nažalost, ljepote je, kažu brazilski nogometni gurmani, nestalo
čak i s utakmica za prvenstvo Brazila u kojemu uglavnom sudjeluju
mladi igrači pripremajući se za odlazak u europske klubove gdje će
bolje zarađivati, a o nogometu koji u zadnje vrijeme prikazuje
brazilska reprezentacija da se i ne govori.
Otkako se Ronaldo prije dvije godine ozlijedio i liječio nastojeći
se vratiti na teren, a Romario došao u godine u kojima još uvijek s
lakoćom trese protivničke mreže, iako više nije "brži od kobre" kao
u dane svoje najveće golgeterske slave, jedina velika zvijezda
brazilskog nogometa je Rivaldo. No, on ne može sam dobiti svaku
utakmicu, treba mu pomoć, trebaju mu asistenti, trebaju mu suigrači
koji će ga razumjeti i pratiti.
Denilson i Savio, a prije njih Bebeto, Leonardo i Juninho Paulista,
iskazali su se kao vrlo dobri tehničari, ali kako su bili tjelesno
slabi nisu se mogli ravnopravno nositi s fizički mnogo jačima
igračima iz Argentine, Francuske, Italije, Njemačke, Španjolske
ili Engleske, koji su ih zaustavljali bez problema služeći se većom
masom i silinom.
Prije nekoliko dana kad je Brazil u Buenos Airesu izgubio
kvalifikacijsku takmicu od Argentine (1:2), jer su ih domaćini
"nagazili", iako su im mogli parirati i na drugi način, jer su i sami
vrsni tehničari.
Po povratku u domovinu na brazilske su se reprezentativce obrušili
tamošnji novinari, koji su u komentarima jednodušno ustvrdili da su
igrači osramotili Brazil napustivši sve lijepo što je prije
iznjedreno u brazilskoj školi nogometa, koju su zamijenili tvrdim,
europskim stilom igranja, iako im ne leži i premda nisu ovladali
njime.
U zaštitu reprezentativaca stao je njihov izbornik, Luiz Felipe
Scolari, kojega zemljaci zbog visokog rasta zovu Big Phil:
"Ne plačite za takozvanim lijepim nogometom. Pred vama nije Brazil
iz 1958, 1962. ili 1970. godine, pred vama je Brazil 2001. Nitko
više ne igra atraktivni nogomet, nitko ne umire zbog ljepote.
Igraju li Nizozemci lijepo? Ne znam, znam samo da su ispali u
kvalifikacijama za SP iako u svojim redovima imaju igrače koji
znaju što je nogomet, Van Nistelrooija, Kluiverta, Overmarsa,
Zendena. Igraju li Nijemci lijep nogomet? Englezi su ih slomili u
Munchenu, a ni jedni ni drugi nisu igrali lijepo. Talijani također
ne igraju lijepo, svi igraju s računicom, svima je na umu jedino
pobjeda. Pustite nas da uigramo svoje redove, podržite nas u nakani
da igramo čvršće i agresivnije pa ćemo opet početi pobjeđivati kao
nekad...
Nismo baš sigurni da su u Brazilu nakon tih Scolarijevih riječi
promijenili mišljenje o "njegovoj" reprezentaciji, koja je protiv
Argentine igrala nešto što je neprispodobivo brazilskom
mentalitetu, neku vrstu bunkera, kakvog je prije 40-ak godina u
milanskom Interu primijenio Helenio Herrera, tvorac ozloglašenog
catenaccia, zahvaljujući kojemu je Inter nekoliko godina bio
najuspješniji klub u Europi. Ali i najomraženiji, jer je nogomet
lišio vica, duha i ljepote.
Brazil je protiv Argentine počeo igrati u formaciji 3-5-2, koju je
nakon svog vodstva promijenio u 7-2-1. Komenatori su zaključili da
su svi Brazilci osim Rivalda, Marcelinha Paraiba i Elbera igrali u
obrani, a takvom se "taktikom" ne može pobijediti ni mnogo slabija
momčad od argentinske.
Hoće li se povratkom Ronalda u brazilsku reprezentaciju ona vratiti
svojoj izvornoj igri? Kombinatornoj, lepršavoj, a unatoč tome
snažnoj i efikasnoj? Nadamo se da hoće, jer je zahvaljujući upravo
brazilskoj interpretaciji nogometa ta igra prozvana "kraljem
igara".
(Hina) mi