FRANCUSKO-BRITANSKI SPOR OKO IZBJEGLICA

Piše: Frano Cetinić, dopisnik Hine iz Pariza PARIZ, 8. rujna (Hina) - Sudbina oko 1.700 izbjeglica iz Centra Crvenog križa u Sangatteu, nedaleko od Pas-de-Calais u Francuskoj, koji svakoga dana pokušavaju doprijeti do engleskih obala, uzbudila je javnost kako s francuske tako i s britanske strane La Manchea.#L# Konzervativna britanska opozicija te veletiražni sve ksenofobičniji tabloidi traže od vlade u Londonu i francuskih vlasti da pojačaju kontrolu na obalama. U tu svrhu predviđen je iduće srijede susret dvojice ministara unutarnjih poslova, Davida Blunketta i Daniela Vaillanta. Prema "Guardianu", Blunkett će od francuskog kolege zatražiti zatvaranje Centra u Sangatteu otvorenog u jesen 1999. radi smještaja uglavnom izbjeglica s Kosova budući da se on nalazi u blizini Eurotunela. Konzervativni zastupnik Nicolas Soames predložio je britanskom premijeru Tonyju Blairu da pošalje vojsku koja bi čuvala pristup Eurotunelu s francuske strane. Taj je prijedlog ministar Blunkett prokomentirao na sljedeći način: "Zamislite reakciju britanske javnosti i medija kad bi Francuzi razmatrali mogućnost slanja svojih postrojbi u Kent". Od l989. više od 5 milijuna ljudi zatražilo je azil u zemljama Europske unije, od kojih najveći dio otpada na državljane bivše Jugoslavije. Rekordni broj azilanata s tog područja (oko 700 tisuća) dostignut je 1992. godine. Stopa "uspjeha", a u odsutnosti jednoobraznog euro-zakonodavstva, varira od zemlje do zemlje: od 2,5 posto u Nizozemskoj, 11 posto u Njemačkoj, 12 posto u Velikoj Britaniji 17 posto u Francuskoj pa do više od 40 posto u Austriji. U prošloj godini zabilježen je veliki pad broja azilanata iz SR Jugoslavije (-63 posto), ali je u porastu broj onih iz Iraka, Afganistana, Pakistana, Šri Lanke ii zemalja Jugoistočne Azije. Velika Britanija je prošle godine preuzela od Njemačke naslov "najtraženije destinacije", s 97.860 molbi, u odnosu na 78.760 koliko ih je podnijeto u Njemačkoj. Engleska je tako postala "Eldorado" za azilante, ako je suditi po apsolutnim iznosima, iako u odnosu na broj stanovnika, ona dolazi tek na četvrto mjesto, poslije Belgije, Nizozemske i Irske. Financijska pomoć od 57 eura tjedno ne objašnjava navalu azilanata, jer u igri su i drugi motivacijski čimbenici: od engleskog jezika i unutarnjeg zakonodavstva, koje, kad se već nogom stupilo na britansko tlo, ne poznaje kontrolu identiteta (habeas corpus obvezuje), do mogućnosti da se lako pronađe posao u zemlji s gotovo nepostojećom nezaposlenošću gdje golema "siva" ekonomija koju, iako na granici zakona, vlada tolerira, koristi rad ilegalnih useljenika, održava visoki migracioni "vodostaj" i rast svojih profita. Izbijanje najnovije krize, kao i one u odnosima Madrida i Rabata, gdje se već danima smjenjuju optužbe tko je veći krivac za ilegalnu migraciju kroz Gibraltarski kanal, bjelodano pokazuju kako Europska unija, više od 10 godina nakon Schengenskog sporazuma - koji obuhvaća Petnaestoricu minus Veliku Britaniju i Irsku - nije ujednačila nacionalna zakonodavstva u pitanjima azila i prava nastanjivanja ili boravka stranaca. Projekt stvaranja "europskog sudbenog prostora i sigurnosti" i dalje je u fazi izgradnje - "najveće europsko institucionalno gradilište", vole reći u Bruxellesu. U nedostatku sudbeno-policijsko-carinske harmonizacije schengenskog prostora, ne čudi da se odgovornost po "zapovjednom lancu" prebacuje na one druge, sve do onih koji su "žrtve geografije" utvrđenja na prvoj crti migracione bojišnice. Tako je za Veliku Britaniju Francuska "popustljiva", za Francusku pak, Italija, Španjolska i Njemačka ne čine sve što je nužno. Ove pak prebacuju "lopticu" na Maroko ili na Sloveniju koja nije zadovoljna politikama Budimpešte i Zagreba, dok Zagreb svaljuje krivicu na Bosnu i Hercegovinu, koja je pak ukinula režim viza s islamskim zemljama, odatle trenutačno pristiže najveći broj izbjeglica. Harmonizacija schengenskog prostora nužna je radi ublažavanja nesreća koje neizbježno stvara sadašnje kaotično stanje. Izbjeglice, na primjer, odbijaju zatražiti azil u Francuskoj, jer ako to urade, njihovi se zahtjeve uopće neće razmatrati s druge strane La Manchea, ili u nekoj drugoj zemlji članici Unije, a sve to temeljem Dublinske konvencije. Ipak, harmonizacijom se svakako neće zaustaviti imigrantski tsunami. Bijeg od gladi, siromaštva, ratova i progona neće biti manji samim tim što je EU naštimala svoje sudbeno-represivne instrumente. Međutim, nije samo ponuda u eksponencijalnom rastu, već i potražnja. Prema procjenama stručnjaka Ujedinjenih naroda, Europskoj će uniji do 2025. godine trebati čak 159 milijuna useljenika, da bi nadoknadila svoj demografski manjak i ublažila drastično pogoršanje odnosa aktivnog i neaktivnog dijela stanovništva. (Hina) fc maš