RFE 5. IX. KONTROLIRANE CIJENE BRŽE RASTU OD SLOBODNIH

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 5. IX. 2001. Zagreb: strogo kontrolirane cijene rastu brže od onih koje se formiraju slobodno. Prilog Milana Gavrovića. Od danas je cijena plina u Zagrebu veća za 14,6 posto. Poskupljenje, koje je odobrila Gradska skupština objašnjava se povećanim troškovima transporta. Koliko je poskupljenje opravdano? Sumnju u opravdanost poskupljenja plina posijao je onaj isti tko ga je odobrio; gradonačelnik Milan Bandić, čiju je otvorenu prijetnju upravi Plinare da će biti smijenjena, emitirala televizija u središnjem Dnevniku. Zašto je gradonačelnik prijetio, ako je sadašnje poskupljenje, kako se tvrdi, zaista samo posljedica većih troškova transporta? Zato, što je u igri još 8,5 milijuna kuna gubitka ? to je preko 2 milijuna maraka ? koje je Plinara nakupila jer joj je poskupljenje odobreno prekasno. Tko će to podmiriti? Bandić kaže da ona taj novac mora namaknuti sama, boljim i racionalnijim poslovanjem, i to već do kraja godine. Dakle, toliko mora uštedjeti u nepuna četiri mjeseca ? ili će letjeti glave. Ali ako je to moguće, zašto se uopće poskupljuje? Da su odmah, prije spektakularne gradonačelnikove prijetnje, počeli bolje poslovati, možda se cijena plina uopće ne bi morala mijenjati. Ili bi on poskupio, na primjer, za 4, a ne preko 14 posto. Suprotno tome, ako je poskupljenje opravdano, onda pritisak na upravu Plinare nema mnogo smisla. Iskustvo, kao i podaci o inflaciji, pokazuju da je zagrebački gradonačelnik najvjerojatnije u pravu. Nedavno je Hrvatska narodna banka počela odvojeno iskazivati rast cijena koje se utvrđuju na tržištu, i cijena monopolista koje kontrolira država. Odmah se pokazalo da navodno strogo kontrolirane cijene rastu brže od onih koje se formiraju slobodno. Poduzeća koja su izložena tržišnoj konkurenciji znaju da ne smiju dizati cijene, pa traže sve moguće uštede. Tako ona posluju bitno racionalnije od monopolista. Oni, suprotno tome, čuvaju svoju komociju, a svoje slatke troškove nastoje prebaciti na potrošače. Zato ne rastu samo cijene plina, već i struje, grijanja, telefona, benzina, cestarina, javnog prijevoza i neke druge. Zašto im država to dozvoljava? Ona bi kontrolom cijena i utjecajem na uprave morala postići da se i monopolska poduzeća ponašaju racionalno. Ali i nadzorni odbori i ljudi iz uprava, postavljeni su po starom HDZ-ovom receptu; dakle kao sinekure za vlastite kadrove, samo sada međustranačkim dogovorom. Samim tim oni su zaštićeni i od prevelikog pritiska. Svoje se čuva, a one iz drugih stranaka čuva nestabilna ravnoteža u vladajućoj koaliciji. Tako se i zagrebački gradonačelnik uzbudio tek zbog opasnosti da gubici plinare opterete gradski budžet. Ali on nije prijetio smjenama zbog novog opterećenja potrošača. (RFE)