IHT 6. IX. MAKEDONIJA JE OD KLJUČNE VAŽNOSTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. IX. 2001. Makedonija je od ključne važnosti, NATO bi se trebao pripremiti na intervenciju "Operacija NATO-a u Makedoniji, 'Presudna žetva', napreduje dobro. U tjedan dana sakupljeno je više od trećine oružja pobunjenika a nasilje se smirilo. NATO bi se trebao povući krajem mjeseca i prevladava službeni optimizam. U izvanredno kratkom razdoblju, intenzivna nastojanja Javiera Solane, Georgea Robertsona i odgovornih čelnika dvije glavne zajednice makedonskog stanovništva rezultirala su sporazumom između vlade i albanske zajednice prema kojem bi Albanci dobili veća prava a pobuna bila okončana. Predsjednik Boris Trajkovski potaknuo je Parlament da prihvati sporazum. No sukobi se nastavljaju, Parlament je suzdržan a sumnjičavost između dvije zajednice i dalje je raširena. Makedonski Slaveni, istjerani iz svojih domova u područjima u kojima živi većinsko albansko stanovništvo, kada se pokušavaju vratiti nailaze na nasilje svojih bivših susjeda. S druge strane, dobro naoružane slavenske paravojne skupine u albanskim selima potiču strah. Razina do koje dobronamjerni čelnici obje zajednice kontroliraju takve skupine nije poznata. Procjene broja oružja variraju, no one su ionako nebitne jer obje skupine veoma lako mogu doći do novog oružja. Bitno je da postoje političke mjere kojima se implementira sporazum, i to istovremeno s razoružanjem, a konačni cilj je postizavanje obostranog povjerenja. Idealno bi bilo da se politički proces pune integracije albanskih stanovnika u makedonskoj zajednici na teritoriju republike nastavi neovisno, uz punu suradnju obiju strana. No idealne situacije rijetko postaju stvarnost. Europska Unija, OESS i SAD pružaju podršku. OESS se priprema poslati 150 mirovnih promatrača a EU ih je obećao poslati 30. Organizira se i konferencija donatora a obećana je i velika financijska pomoć. NATO će pomoći u kontroliranju granica s Kosovom a pomoći će i Albaniji da osujeti bilo kakav dotijek oružja i ljudstva u Makedoniju. No ovo vjerojatno neće biti dovoljno da bi se prevladale napetosti koje postoje između dviju zajednica. Kada je Makedonija postala neovisna zemlja, Albanci, koji su prestali biti Jugoslaveni, počeli su smatrati kako ih se gleda kao makedonske građane drugog reda. Za Slavene, brojno albansko stanovništvo koje se odjednom dodatno povećalo zbog dolaska velikog broja izbjeglica s Kosova, počelo je predstavljati opasnost za njihov položaj i moć. Razvoj situacije na Kosovu za Albance je predstavljao nadu za osnivanje zajednice u kojoj će moći imati samoupravu. Slaveni su se počeli bojati eventualne razdiobe njihove zemlje. Makedonija je od ključne važnosti. Ako misija ne uspije zbog toga što ustavne promjene ne budu odobrene ili izvršene, vjerojatno će ponovno početi borbe, i to uz povećani intenzitet i brutalnost. Gospodarstvo bi propalo a izbori koji će biti održani u siječnju vratili bi na vlast ekstremističke stranke. No ako misija bude uspješna i rezultira time da sve skupine počnu vjerovati u svoju sposobnost sudjelovanja u nacionalnim odlukama koje ih se tiču, zemlja bi mogla ostvariti sigurnost i napredak unutar kratkog razdoblja. Kako bilo, posljedice će se osjećati ne samo na Kosovu i u Bosni nego na čitavom Balkanu. Sada se mogu čuti stranoj vojnoj sili. No obje skupine makedonskog stanovništva na NATO gledaju sa sumnjičavošću. Slaveni, imajući na umu Kosovo, boje se da bi NATO mogao pokušati nametnuti sporazum koji bi ograničavao njihova prava i koji bi možda mogao dovesti i do dijeljenja Makedonije, dok Albanci NATO-u zamjeraju činjenicu da je ovaj otvoreno osudio pobunu i podržao nastojanja vlade da ju zaustave. Zbog toga obje strane priželjkuju snage UN-a, ne NATO-a. No makedonski čelnici na obje strane znaju da, dok bi UN mogao poslati manji broj mirotvoraca, međunarodnih policijskih dužnosnika i drugih promatrača, UN nema vlastitu vojnu silu koja bi bila u stanju spriječiti oružani sukob. NATO raspolaže takvim snagama. No one bi bile u stanju intervenirati samo ako budu ispunjena tri uvjeta: zahtjev makedonske vlade ili mandat UN-ovog Vijeća sigurnosti, puna suglasnost 19 zemalja članica NATO-a i spremnost da pošalju prikladne odrede. Takva operacija bila bi skupa a postojali bi i rizici. No ako se situacija pogorša, cijena bi bila daleko veća a cijena ljudskih života neprocjenjiva. Čelnici NATO-a sada bi trebali donijeti odluku da poduzmu sve potrebne pripremne korake s ciljem omogućavanja brze intervencije", piše Frederick Bonnart.