IT-US-E-odštete-povijest-skupovi-Politika IT-6.IX.- LA STAMPA- ODŠTETE ZA ROBOVE ITALIJALA STAMPA6. IX. 2001.Zahtjev za odštetu temelji se na nemogućim proračunima"Koliko su crnih robova Europljani deportirali u Novi svijet između 15.
i 20. stoljeća? 30 milijuna kako je smatrao otac Richon 1929.? Ili 100 kao što je iznosio De Boscherre u doba dekolonizacije? Ili 70 prema M-L. Diopu? (...)Dovoljno je ovo malo pitanja da se shvati koliko je apsurdan, i opasan za povijesno istraživanje, zahtjev za novčanom odštetom koji nekoliko godina kruži zahvaljujući djelovanju nekoliko skupina i afričkih predstavnika, kako bi se kaznilo ono što jest bio zločin Europe na štetu crnog kontinenta.Ako su brojke tako različite, na kojem je znanstvenom temelju izračunato 777 milijardi dolara koje je 1999. zatražio African World Reparations and Repatriation Truth Commission iz Accre. (...)Ako se povijesne 'odgovornosti' određuju na 'dugi rok', koji potpuno isključuje promjene i različitosti režima i cijelih kultura, rizik je (savršeno 'logičan' u nelogičnosti operacije) da se pokrenu dvojbene geopolitičke igre, možda i suprotnog predznaka
ITALIJA
LA STAMPA
6. IX. 2001.
Zahtjev za odštetu temelji se na nemogućim proračunima
"Koliko su crnih robova Europljani deportirali u Novi svijet između
15. i 20. stoljeća? 30 milijuna kako je smatrao otac Richon 1929.?
Ili 100 kao što je iznosio De Boscherre u doba dekolonizacije? Ili
70 prema M-L. Diopu? (...)
Dovoljno je ovo malo pitanja da se shvati koliko je apsurdan, i
opasan za povijesno istraživanje, zahtjev za novčanom odštetom
koji nekoliko godina kruži zahvaljujući djelovanju nekoliko
skupina i afričkih predstavnika, kako bi se kaznilo ono što jest bio
zločin Europe na štetu crnog kontinenta.
Ako su brojke tako različite, na kojem je znanstvenom temelju
izračunato 777 milijardi dolara koje je 1999. zatražio African
World Reparations and Repatriation Truth Commission iz Accre.
(...)
Ako se povijesne 'odgovornosti' određuju na 'dugi rok', koji
potpuno isključuje promjene i različitosti režima i cijelih
kultura, rizik je (savršeno 'logičan' u nelogičnosti operacije) da
se pokrenu dvojbene geopolitičke igre, možda i suprotnog predznaka
od onog željenog: korumpirane afričke režime obeštećivala bi
Castrova Kuba, došlo bi do nesavladivih prepreka u afro-arapskom
dijalogu, i vjerojatno onom euro-afričkom (mada su Sjedinjene
Države te koje se najodlučnije protive zahtjevu).
Pred iskušenjima poput ovih koje kruže na konferenciji u Durbanu
bilo bi dobro napraviti radije jednu vrlo jednostavnu operaciju:
prvo, oštro odvojiti područje povijesnog istraživanja od
legitimnih različitih ideoloških i političkih opcija. Nije moguće
biti izložen psihološkim ucjenama onih koji, makar i u dobroj
namjeri, pretjeruju u brojkama i razmjerima fenomena.
Drugo, premjestiti pozornost s već daleke prošlosti od prije tri
stoljeća, na velike probleme današnjice koji muče jug planeta,
pritisnutog međunarodnim izrabljivanjem, nerazvijenošću, 'novim'
rasizmom: odnosno premjestiti pozornost na poništavanje duga,
obranu suvereniteta koji se krše, stvaranje 'pravednog'
međunarodnog gospodarskog poretka, razvoj demokracije.
Eto nekih 'ozbiljnih' točaka dnevnog reda, o kojima ima smisla
raspravljati i oko njih se boriti, bez potrebe da se hvata za,
uostalom očitu, osudu trgovine crnim robljem iz 18. stoljeća.",
piše Claudio Moffa.