BJELORUSIJA SPREMNA ZA PONOVNI IZBOR AUTORITARNOG LUKAŠENKA

PIŠE: Damir Hainski MINSK/ZAGREB, 6. rujna (Hina) - U Bjelorusiji, jednoj od nasiromašnijih bivših sovjetskih republika s 10.5 milijuna stanovnika i posljednjoj europskoj policijskoj državi, dovršene su sve pripreme za ponovni izbor autoritarnog predsjednika Aleksandra Lukašenka u nedjelju 9. rujna.#L# Glasački listići s imenima Lukašenka i njegovog suparnika Vladimira Gončarika tiskani su, a stotine promatrača stiže iz prijateljskih zemalja, i znatno manje iz onih koje to nisu. Regionalni dužnosnici već znaju i to s kojim će postotkom glasači podržati Lukašenka na dan izbora: 61 posto ili više, sudeći po nezavisnim novinskim izvješćima o tajnoj predsjedničkoj naredbi izdanoj početkom tjedna, prenosi agencija Dpa. Bivši komunistički aparatčik i direktor peradarskog kolhoza na istoku zemlje, 47-godišnji Lukašenko toliko je uvjeren u pobjedu da kaže kako nema potrebe za lažiranjem izbora. "Mi ne trebamo krivotvoriti izborne rezultate - moja podrška je oko 65 posto", rekao je novinarima u srijedu. Vatreni populizam, antizapadnjaštvo i zadržavanje sustava socijalne sigurnosti iz sovjetskih vremena, uz punu kontrolu nad parlamentom, tajnim službama i državnim medijima, ono je na čemu Lukašenko temelji svoju samouvjerenost. Uz podršku koju uživa u istočnom, ruralnom i proruski orijentiranom dijelu zemlje, Lukašenko može računati i na glasove brojnog državnog aparata, u kojem istaknuti pojedinci uživaju blagodati totalitarizma kao što su 5-10 puta veće plaće od prosječnih (40 dolara), državni stanovi, trgovine za povlaštene i ljetovanja. Zadnji europski diktator ne bi zasluživao taj naziv da mu glasove ne donosi i "faktor straha" - utvrđen u nedavnom ispitivanju javnog mnijenja - koji mu osigurava 8-12 posto glasova. U Bjelorusiji KGB ne samo da još uvijek postoji, već ga se i naveliko boje, a građani znaju da javna kritika Lukašenka povlači kaznu, što imaju na umu i na biralištu. Lukašenko je 1994. pobjedio na izborima s 80 posto glasova, a 1996. je raspustio parlament i na sumnjivom referendumu produžio svoj mandat za dvije godine. Zbog isteka prvotnog mandata SAD su ga do 1999. nazivale predsjednikom, a od tada gospodinom Lukašenkom. Optužbe da je osobno odgovoran za nestanak četvorice svojih političkih protivnika u tom razdoblju, dobile su potvrdu u iskazima dvojice njegovih agenata-prebjega kako postoji "odred-smrti" tajne policije koji je likvidirao najmanje 30 bjeloruskih građana, uključujući i četiri oporbena čelnika, navodi AP. Iz Helsinškog odbora Bjelorusije tvrde da su vlasti pripremile široku operaciju namještanja izbornih rezultata - tiskani su dodatni listići, dužnosnici izbornih komisija dobili su "kvote" za odziv glasača, a nevažeći listići biti će zamijenjeni. Kao dodatna "polica osiguranja" za sigurnu pobjedu, vlasti vode sustavnu kampanju gušenja nezavisnih medija, plijeneći izdanja listova "Naša svaboda" i "Rabočii", oduzimajući kompjutore u "Narodnoj volji", "Belaruskajoj delovajoj gazeti" i drugim redakcijama, te zatvarajući tiskare Madzhik i Znamenie, u kojima tiskaju oporbene listove i plakate za Gončarikovu kampanju. OESS i SAD oštro su osudili Lukašenkov udar ne nezavisne medije, na što je on regairao najavom protjerivanja šefa misije OESS-a Hansa- Georga Wiecka i izaslanika SAD Michaela Kozaka nakon izbora. Voditelj promatračke misije OESS-a, Hrair Balian, upozorio je i na neuobičajenu praksu da se bez nekih kriterija omogućuje glasovanje pet dana prije izbora, pa su izbori tako počeli već u utorak. Zbog odsustva kontrole i podataka o tom ranom glasovanju, na koje su ohrabreni državni službenici i namještenici (15 posto elektorata), Balian kaže da je i "uloga promatrača besmislena", te da je to "najgori slučaj ranog glasovanja u regiji OESS-a". Lukašenkov protukandidat, sindikalist Vladimir Gončarik ima krajnje ograničen pristup medijima pod državnom kontrolom, koji uglavnom slave sedam uspješnih godina aktualnog predsjednika. Kampanja mu je izložena pritiscima vlasti, od zabrane skupova do opomena izborne komisije, kakvu je primjerice zaradio njegov stožer zbog dijeljenja majica s natpisom "Lukašenko-idiot". Prosječni Bjelorus svjestan je svog siromaštva, čak i u usporedbi sa susjedima u Ukrajini i Rusiji, državne trgovine su prazne, a u rijetke privatne ne može se s prosječnim plaćama od 30 do 40 dolara. Prema službenim podacima, nezaposlenost je minimalna, cijene javnog prijevoza, stanovanja i komunalija su niske a plaće uglavnom stižu na vrijeme. Ekonomisti kažu da relativna stabilnost potiče od tiskanja novca kojim se pokrivaju gubici kolhoza i neučinkovite industrije čije zastarjele proizvode nitko ne kupuje. Lukašenko je obećao da će sadašnje plaće u pet godina podići na 250 dolara, uvesti kompjutere i internet u sve škole te ukloniti prepreke privatnom poduzetništvu. (Hina) dh sv